Ratificirati Konvenciju MOR-a br. 190
Pravo je svakog radnika na radno okruženje bez nasilja i uznemiravanja, a preduvjet je sveobuhvatan okvir za uklanjanje, prevenciju i odgovor. Nasilje na radnom mjestu i uznemiravanje, mogu utjecati na sigurnost i zdravlje radnika te imati negativne posljedice za one koji su pogođeni, njihove obitelji, druge radnike, njihove organizacije i društvo u cjelini. Jasne politike, procjena rizika, preventivne mjere i nulta tolerancija mogu stvoriti zdravo i sigurno radno okruženje.
Poslodavac mora pružiti radniku zaštitu od svih neželjenih loših ponašanja, pa i onih koja nisu diskriminatorna, uvijek kada procjenom rizika utvrdi da isti mogu biti prijetnja zdravlju i sigurnosti radnika na radu i u vezi s radom, jer je osnovna obveza poslodavca procijeniti sve rizike na radu te zaštititi radnike od svih rizika.
U lipnju 2019., na 100-toj konferenciji Međunarodne organizacije rada, usvojena je Konvencija br.190 o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada i njezina prateća preporuka (br. 206). Na taj način u međunarodne radne standarde ulazi sadržaj navedene Konvencije MOR-a o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada i sadržaj Preporuke MOR-a o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.
Nasilje na radnom mjestu označava svaki incident u kojem je osoba zlostavljana, u kojem joj se prijeti ili je napadnuta u sklopu obavljanja radnih zadataka. Ono može prouzročiti psihološku i fizičku bol zaposlenicima. Osim toga, može rezultirati znatnim socio-ekonomskim gubicima za same zaposlenike, ali i organizaciju, uključivo i njihove obitelji i bližnje. Zato je obveza primijeniti propise o zdravlju i sigurnosti na radu kojih se svaki poslodavac i organizacija trebaju pridržavati.
Prvi puta u međunarodnom pravu posebno je priznato pravo svih osoba na svijet rada lišen nasilja i uznemiravanja, što uključuje obvezu poštovanja, promicanja i ostvarivanja tog prava. Konvencija ujedno donosi prvu međunarodnu definiciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.
Što je obuhvaćeno pojmom “svijet rada”? Svijet rada obuhvaća: radno mjesto, uključujući privatni i javni prostor koji predstavlja mjesto rada; mjesto gdje je radnik plaćen, koristi odmor ili jede, ili koristi sanitarne te prostore za osobnu higijenu ili svlačionicu; odnosi se na poslovna putovanja, obuku, događaje ili društvene aktivnosti; komunikaciju povezanu s radom, uključujući komunikaciju osiguranu informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; smještaj koji osigurava poslodavac te putovanje na posao i s posla.
Prema Konvenciji i pratećoj preporuci, poslodavci su obavezni izraditi procjenu rizika na radnom mjestu, s posebnom pažnjom na opasnosti i rizike koji uključuju treće strane kao što su: kupci, korisnici usluga, pružatelji usluga, pacijenti, roditelji.
Sve države članice podržale su ciljeve Konvencije i imale ključnu ulogu u njezinu donošenju u sklopu MOR-a.
Vlade i nacionalni parlamenti pozvani su da ratificiraju Konvenciju br. 190 te da usvoje potrebne zakone i političke mjere za sprečavanje i riješavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, uz poštovanje dostojanstva. Ratifikacija je formalni postupak kojim država prihvaća Konvenciju kao pravno obvezujući instrument. Ratificiranje međunarodne konvencije kao što je Konvencija br. 190 upućuje važan signal pojedincima i međunarodnoj zajednici o predanosti države da poduzme sve potrebne mjere za sprječavanje i rješavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.
Konvencija br. 190, kao i svi međunarodni standardi rada, može igrati važnu ulogu u izradi zakona i propisa, jer ti instrumenti daju autoritativne smjernice o zakonu i politici. Kada se Konvencija ratificira ona postaje dio pravnog sustava države i po pravnoj snazi je iznad zakona.
Osim neposredne primjene Konvencije, nužno je usklađivanje postojećeg i donošenje novog zakonodavstva o sprečavanju nasilja i uznemiravanju u svijetu rada, kako bi se što cjelovitije uredila specifična i primjenjiva pitanja, odnosi i poslovi ili viši standardi za suzbijanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te odredile mjere za ostvarivanje i zaštitu reguliranih prava.
U Hrvatskoj, sindikalne središnjice i Hrvatska udruga poslodavaca pozvali su nakon donošenja konvencije Vladu da se obveže na pokretanje postupka ratifikacije Konvencije MOR-a br. 190 u Hrvatskom saboru te da na taj način Hrvatska potvrdi svoje opredjeljenje za zaštitu ljudskog dostojanstva i stvaranje radnih mjesta bez nasilja i uznemiravanja. Istovjetan zahtjev upućen je i od strane Pučke pravobraniteljice Republike Hrvatske, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske i pojedinaca.
Međutim, zahtjevi su od strane resornog ministarstva kao nositelja pripreme procedure ratifikacije odbijeni, pri čemu se pozivalo na čekanje Odluku Vijeća EU-a o ratifikaciji.
Potrebno je podsjetiti da Vlada RH prema članku 6. Zakona o zaštiti na radu „ima obvezu sustavno pratiti stanje u području zaštite na radu u Republici Hrvatskoj te uz savjetovanje s predstavnicima poslodavaca i radnika utvrđivati, predlagati, provoditi i sustavno preispitivati politiku zaštite na radu te predlagati izmjene zakonodavstva radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika“. U slučaju Konvencije br.190 to je izostalo, kao i poticaj od strane Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, u čijem sastavu se nalaze i predstavnici sindikalnih i poslodavačkih organizacija koje su inzistirale na ratifikaciji ove važne Konvencije za sigurnost i zdravlje radne populacije.
U ožujku ove godine je i Vijeće EU-a na temelju prethodne suglasnosti EU parlamenta donijelo odluku kojom se države članice pozivaju da ratificiraju Konvenciju br. 190 Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju, pri čemu se posebno ukazuje na dijelove Konvencije koji se odnose prije svega na poboljšanje radnog okružja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i radnica te zaštitu ravnopravnosti između muškaraca i žena kad je posrijedi zapošljavanje.
Nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu raširena su i postojana pojava diljem svijeta: više od jedne petine osoba doživjelo je nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu, bilo fizičko, psihološko ili seksualno, pri čemu su žene posebno izložene riziku.
Sada kad je i to ispunjeno, ministarstvo navodi da će „nastaviti pomno pratiti međunarodna iskustva i najbolje prakse država koje su ratificirale Konvenciju br. 190 te razmotriti mogućnost ratifikacije u budućnosti, uzimajući u obzir sve relevantne aspekte i potencijalne implikacije na nacionalni pravni sustav te provesti analizu financijskih posljedica ratifikacije Konvencije br. 190 u svjetlu trenutnih ekonomskih okolnosti“.
Iskustvo nas uči da postojeći nacionalni propisi nisu toliko dobri da ne mogu biti bolji, pa nema razloga samozadovoljstvu administracije u državnoj upravi. Istraživanja o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada koja su provodili sindikati pokazuju kako su sve vrste nasilja, uznemiravanje i neodgovarajući odgovor poslodavaca, problem s kojima se radnici susreću u svijetu rada. Uostalom, prateći medije tome svjedočimo gotovo svakodnevno.
Umjesto da bude predvodnica u procesu ratifikacije Konvencije, Hrvatska ponovno čeka druge zemlje, a posebno zabrinjava i u ovom slučaju isticanje „financijskih posljedica“ što potvrđuje da se ulaganje u sigurnost i zdravlje na radu tretira kao trošak a ne investicija uz višestruki povrat uloženog!?
Svojom Odlukom je Vijeće EU-a utrlo put državama članicama da ratificiraju Konvenciju br. 190, što su do sada učinile Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Portugal, Rumunjska, Španjolska.
Konvencija je pravno obavezujući međunarodni ugovor. Kada država članica MOR-a ratificira konvenciju, obavezuje se da će konvenciju primjenjivati u nacionalnom pravu i praksi te redovno izvještavati o njenoj provedbi. Osim toga, moguće je uložiti žalbu protiv države zbog kršenja konvencije koju je država ratificirala, putem nadzornih procedura MOR-a. Konvencija obvezuju sve države članice koje ih ratificiraju, dok su preporuke neobvezujuće i služe više kao smjernice ili kao dopuna konvencijama.
Nema opravdanog razloga da nadležno ministarstvo za rad ne pripremi prijedlog za ratifikaciju Konvencije br. 190, a Vlada isto ne uputi u Hrvatski sabor, kako bi Republika Hrvatska potvrdila ono za što su njeni predstavnici glasovali usvajajući Konvenciju na zasjedanju MOR-a, ali prije svega i zbog niza razloga koji ukazuju na potrebu činjenja napora za ostvarivanje prava svakog radnika na radno okruženje bez nasilja i uznemiravanja, i za „nultu toleranciju na nasilje i uznemiravanje“.
Pored ratifikacije i poboljšanja nacionalnih propisa, vrijeme je i za nacionalnu kampanju „Stop nasilju i uzemiravanju na radu!“, čiji nositelj treba biti Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, kako bi se šire ukazalo na ovaj problem, osvijestilo sve sudionike i javnost te učinkovitije djelovalo na primjeni mjera prevencije i zaštite.
Vitomir Begović