Donijeti Direktivu o sprječavanju izloženosti toplini na radnom mjestu

Klimatske promjene sve više izlažu radnike profesionalnom toplinskom stresu, uz  značajne posljedice na njihovu sigurnost i zdravlje.

Broj ljudi koji umiru zbog ekstremne vrućine na radnom mjestu raste brže u Europskoj uniji nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta, s povećanjem smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom od 2000. godine porastao je za 42 %. Kao i kod bilo kojeg drugog rizika povezanog sa zaštitom na radu, ti se rizici mogu spriječiti pod uvjetom da poslodavci uz sudjelovanje radnika i njihovih predstavnika, provedu kvalitetnu i sveobuhvatnu procjenu rizika, uz primjenu odgovarajućih preventivnih i zaštitnih mjera. Radnici migranti i sezonski radnici, koji često rade u nesigurnim uvjetima s ograničenim pristupom odgovarajućim sigurnosnim mjerama i obuci, posebno su osjetljivi na učinke ekstremne vrućine. Njihov privremeni ili nesiguran radni status često sprječava učinkovitu provedbu preventivnih mjera, dodatno povećavajući njihov rizik.

Izvršni odbor Europske konfederacije sindikata (ETUC), organizacije koja predstavlja 45 milijuna članova iz 94 sindikalnih organizacija u 42 europske zemlje, plus 10 federacija Europske unije, prihvatio je ovaj mjesec Rezoluciju o sadržaju Direktive o sprječavanju opasnosti od vrućine na radnom mjestu.

Već 2019. godine  ETUC je pozvao europske institucije na donošenje zakonodavstva za zaštitu radnika od visokih temperatura kao dijela klimatskih promjena i strategija prilagodbe na njih. Zahvaljujući sindikalnom djelovanju, Europska komisija objavila je smjernice za rad na toplini. No, sve češće suočavamo se s dugotrajnijim vrućinama. Stalni broj smrtnih slučajeva iz ljeta u ljeto dokaz je da same preporuke poslodavcima nisu dovoljne, već što prije treba uvesti obvezne postupke kroz obvezujuće zakonodavstvo.

Rezolucija utvrđuje glavne zahtjeve europskog sindikalnog pokreta koje treba uključiti u novu Direktivu o sprječavanju topline na radnom mjestu, kako bi se osigurala  sveobuhvatna zaštita svih radnika od toplinskog stresa. U prilog tome govori i izvješće Međunarodne organizacije rada “Vrućina na radnom mjestu: Posljedice za sigurnost i zdravlje”, koje naglašava nedostatak standardiziranih politika te negativan utjecaj  klimatskih promjena na zaštitu radnika. ETUC se obvezuje uključiti se u daljnje rasprave sa svojim organizacijama članicama o posljedicama drugih ekstremnih vremenskih pojava povezanih s klimatskim promjenama na zaštitu na radu, osim same vrućine. Širok je i krug zaštitnih mjera koje  bi se trebale primjenjivati kao obveze za poslodavce u slučajevima kada su radnici izloženi vrlo niskim temperaturama.

Europska unija i njezine države članice imaju složen niz propisa o sigurnosti i zdravlju na radu za zaštitu radnika. Međutim, poslodavci prečesto ne uspijevaju učinkovito poštovati ove obveze, posebno u pogledu radnih mjesta na otvorenom. Iz tog razloga, ETUC potiče Europsku komisiju na donošenje Direktive o sprječavanju izloženosti toplini na radnom mjestu, koja će obuhvatiti sljedeće ključne zahtjeve:

Uspostaviti obvezujuće maksimalne radne temperature putem europske direktive, uzimajući u obzir radne uvjete specifične za sektor kao što su priroda i intenzitet rada, unutarnje i vanjske aktivnosti.

Poslodavci moraju obvezno procjeniti rizik od vrućine, integrirajući napredne pokazatelje koji uzimaju o obzir npr. temperaturu, vlažnost i sjenu/izloženost sunčevoj svjetlosti i strujanje zraka.

Direktiva bi trebala sadržavati definiciju toplinskog stresa, koja je u sadržaju ista definiciji u mišljenju Savjetodavnog odbora EU-a za sigurnost i zdravlje: toplinski stres nastaje kada tijelo radnika akumulira višak topline koja će, ako se ne otpusti u okoliš, povisiti tjelesnu temperaturu, što dovodi do mogućih zdravstvenih rizika i smanjene produktivnosti.

Metode procjene rizika trebale bi biti usklađene s međunarodnim standardima, kao što je Wet Bulb Globe Temperature (WBGT) indeks, kako bi se osigurala točna mjerenja uvjeta toplinskog stresa s različitim sigurnosnim pragovima na temelju intenziteta rada.

Ove procjene rizika trebale bi biti uključive, osiguravajući da su procjene mjesta rada  i strategije prevencije osmišljene tako da se bave specifičnim učincima izloženosti toplini na poslu iz rodne perspektive i također, uzimajući u obzir specifične potrebe i ranjivost skupina kao što su radnici na otvorenom, trudnice ili zaposlenice u menopauzi, stariji radnici, pojedinci s postojećim zdravstvenim problemima i radnici migranti i/ili sezonski radnici te oni koji rade u nesigurnim uvjetima.

Direktiva o zaštiti radnika od topline na radnom mjestu trebala bi promicati daljnje preventivne radnje u sklopu kolektivnih ugovora, osiguravajući sindikatima ulogu u osmišljavanju politika na radnom mjestu.

Putem konstruktivne suradnju sa sindikatima, poslodavci moraju razviti i provoditi planove upravljanja vrućinom, uključujući prilagođene mjere za toplinske valove i ekstremne vremenske uvjete, uz obvezu sustavnog praćenja upozorenja državnih meteoroloških zavoda. Ovi planovi trebaju uključivati obrazovanje i obuku za poslodavce, radnike i rukovoditelje o prepoznavanju simptoma toplinskog stresa i provedbi mjera prve pomoći. Radnici bi trebali imati pravo na ciljane i redovite liječničke preglede i praćenje zdravlja, što također može biti sredstvo za sprječavanje neprijavljivanja toplinskog stresa povezanog s radom, UV zračenja i drugih bolesti i nezgoda. Planove zdravstvenog nadzora treba osigurati poslodavac, u suradnji sa sindikatima i liječnicima medicine rada, posebice u pogledu ranjivih skupina radnika.

Prijeka je  potreba za uspostavljanjem konkretne sheme preventivnih mjera temeljenih na STOP pristupu:

Zamjena/uklanjanje rizika prestankom rada kada se nije uspio izbjeći rizik iako su provedene sve mjere.

Poslodavci bi trebali osigurati dostatne tehničke mjere kao što su zasjenjena područja, sustavi klimatizacije, pristup pitkoj vodi i sanitarni uvjeti za radnike.

Obveza je poslodavaca provoditi organizacijske mjere uključujući, ne ograničavajući se na programe aklimatizacije, prilagodbu radnog vremena i sposobnost samostalnog tempa rada te stanke za hlađenje. Procjene rizika i organizacijske mjere također bi trebale obuhvatiti putovanje na posao i rad na daljinu.

Naposljetku, ne zanemarujući svoju obvezu provedbe tehničkih ili organizacijskih preventivnih mjera (hijerarhija obveza preventive), poslodavci trebaju osigurati i primjerenu osobnu zaštitnu opremu. Ova oprema treba biti prikladna za sprječavanje izlaganja visokim temperaturama i treba biti dizajnirana na takav način da ne predstavlja nikakve dodatne rizike za zdravlje i sigurnost. Korištenje osobne zaštitne opreme i njen međuodnos s toplinom na radnom mjestu treba uzeti u obzir u procjeni rizika.

U zakonodavstvu se treba ponoviti pravo radnika na prestanak rada bez po njih ikakvih štetnih posljedica ako su izloženi neposrednom riziku za svoje zdravlje i sigurnost, kao što je vrućina na mjestima rada koja prelazi utvrđene temperaturne granice i/ili ako poslodavac ne provede odgovarajuće mjere prilagodbe.

Predlaže se prikupiti točne i pouzdane statističke podatke diljem EU-a o profesionalnim bolestima i smrtnim slučajevima povezanima s vrućinom kako bi se informiralo o donošenju i provođenju politika utemeljenih na dokazima.

Odnos između vrućine i profesionalnog raka zahtijeva daljnje istraživanje. Postoji potreba za stalnim znanstvenim istraživanjem o tome kako izloženost vrućini doprinosi nesrećama na radnom mjestu, s posebnim osvrtom na njezin utjecaj na starije radnike.

Posebno su značajni provedbeni postupci i mjere za jamčenje usklađenosti, uključujući uvjete za učinkovitije funkcioniranje inspekcije zaštite na rada kao što su potrebni  resursi i obuka. Opseg primjene ove direktive trebao bi biti širi od Okvirne direktive i Direktive o zaštiti na radu na radnom mjestu, a radnici u kućanstvu ne smiju biti isključeni iz njezine primjene. Direktiva o zaštiti radnika od vrućine na radnom mjestu mora jasno ocrtati punu uključenost povjerenika radnika za zaštitu na radu u identificiranju i provedbi mjera za upravljanje rizicima od vrućine, uključujući tehničke, organizacijske mjere i mjere obuke.

Trebalo bi razmotriti sheme naknade plaća u slučaju prekida gospodarske aktivnosti zbog ekstremnih vrućina, u skladu s postojećim nacionalnim modelom fondova za slučaj prestanka rada. Takav sustav naknade plaće, iako je svakako pravo radnika, ne može biti dio Direktive koja se odnosi na zaštitu na radu, ističe se u stajalištu ETUC-a.

U međuvremenu dok se ovo važno pitanje ne regulira na razini EU-a, moguće je na nacionalnoj razini pristupiti donošenju propisa, a moguće je određene mjere ugovoriti na granskoj i/ili razini tvrtki kolektivnim ugovorima ili propisati internim aktima, polazeći pri tome od konkretnih uvjeta i potreba, kao i načela da se Zakonom o zaštiti na radu, i podzakonskim propisima uređuju minimalne obveze, što ne sprječava primjenu više  i bolje razine preventive i zaštite, u ovom slučaju zaštite radnika od vrućine na radnom mjestu.

Ovo je i jedna u nizu važnih tema predstojeće 25. jubilarne godišnje nacionalne konferencije s međunarodnim sudjelovanjem „Sigurnost i zdravlje na radu: izazovi i prilike“, i dopunskog programa plus XXL. Sve potrebne informacije o programima i prijavnice za sudjelovanje, dostupni su na https://skup-znr.zirs.hr/

                                                                                                               Vitomir Begović