Noćni i smjenski rad, rizici i prevencija
Raspored radnog vremena ključno je pitanje organizacije rada jer je to osnovni uvjet povezivanja ljudskih resursa sa sredstvima za proizvodnju.
Ovo pitanje dobiva sve veći značaj u posljednjim desetljećima u odnosu na razvoj novih tehnologija i širenje osnovnih usluga općoj populaciji, zahtijevajući kontinuiranu ljudsku pomoć i kontrolu nad radnim procesima tijekom 24 sata dnevno. Navedeno pitanje također je povezano sa rastućom ekonomskom konkurencijom među tvrtkama i državama, zbog progresivne globalizacije tržišta rada i proizvodnih strategija, koje podrazumijevaju sve intenzivnije i ekstenzivnije iskorištavanje proizvodnih sustava.
Moderno "24-satno društvo" je izraz ovog stanja, gdje smo i potrošači i proizvođači u isto vrijeme, zahtijevajući, s jedne strane, dostupnost dobara i usluga, a s druge strane, čineći potrošnju i izradu moguću u bilo koje doba dana i noći. Noćne smjene su životna činjenica za mnoge tvrtke i zaposlenike.
Prema odredbama Zakona o radu noćni rad je rad radnika kojeg, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana.
Poslodavac je pri organizaciji noćnog rada ili rada u smjeni dužan voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se obavlja noću ili u smjeni.
Poslodavac je dužan noćnim i smjenskim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu u skladu s naravi posla koji se obavlja, kao i sredstva zaštite i prevencije koje odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale radnike i dostupne su u svako doba.
Radniku koji rasporedom radnog vremena bude određen da rad obavlja kao noćni radnik, prije započinjanja tog rada, kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, poslodavac je dužan omogućiti zdravstvene preglede sukladno posebnom propisu.
Neuobičajeno radno vrijeme ima veliki učinak na mentalno i fizičko zdravlje. Ljudsko tijelo slijedi dnevni ritam koji je poznat kao 'cirkadijalni ritam'. Cirkadijalni ritmovi reguliraju tjelesnu temperaturu, metabolizam, probavu, krvni tlak, lučenje adrenalina, spavanje i budnost. Ovi ritmički procesi čine unutarnji sat tijela i koordinirani su tako da omogućuju visoku aktivnost tijekom dana i nisku aktivnost noću.
Rad u noćnim smjenama remeti te ritmove i dovodi do povećanog umora, stresa i nedostatka koncentracije. Znanstvene spoznaje navode da se "radnici općenito neće priviknuti na noćni rad, a obrasci spavanja općenito će biti poremećeni tako da razdoblja nerada ne omogućuju potpuni oporavak, što rezultira nedostatkom sna."
U javnosti su prisutne različite teze o radu noću. Radovi se mogu izvoditi danju i noću bez razlike. Raditi noću nije problem ako spavate danju. Što je istina ili lažno uvjerenje? Fizičke i mentalne sposobnosti nisu iste noću. Stoga se sadržaj rada mora prilagoditi uz preporuku ne raditi teške fizičke poslove koji zahtijevaju visoku koncentraciju.
Druga teza je raditi noću nije problem ako spavate danju! ?Dnevni san nije tako oporavljajući kao noćni jer je fragmentiran i ometen svjetlom i bukom. To dovodi do smanjenja tjednog vremena spavanja među radnicima koji rade noću. Zbog toga se preporučuje odrijemati tijekom dana kada se radi noću.
Noćni rad može utjecati na zdravlje. Redoviti noćni rad može utjecati na zdravlje radnika. Dosadašnja saznanja pokazuju da noćni rad povećava rizik od poremećaja spavanja i psihičkih patologija, metaboličkih poremećaja i kardiovaskularnih bolesti te potiče pojavu nekih vrsta raka.
Noću na poslu, oprez ostaje isti. Noćni rad dovodi do kroničnog nedostatka sna (smanjenje 1 do 2 sata sna dnevno, tj. jedna noć manje tjedno) i poremećaja ritma (uključujući i budnost). Smanjena budnost i povećani rizik od pospanosti povećavaju učestalost i težinu nesreća na radnom mjestu i pri putovanju s posla.
Tvrtka ne može učiniti ništa kako bi izbjegla rizike zbog noćnog rada. Ako se noćni rad ne može izbjeći, određene dobre prakse omogućuju sprječavanje njegovih učinaka. Na primjer, moguće je djelovati na organizaciju rada pružanjem prednosti brzim rotacijama u slučaju smjenskog rada, prilagodbom radnog vremena, izbjegavanjem dugih smjena preko 8 sati, odgađanjem jutarnje smjene što je više moguće (nakon 6 ujutro), prilagodbom radnog prostora, obukom i informiranjem radnika o zdravstvenim učincima noćnog rada, načinu života kao što su spavanje i prehrana.
Umorom treba upravljati, kao i svakom drugom opasnošću. Važno je ne podcijeniti rizike umora. Na primjer, utvrđeno je da je učestalost nesreća i ozljeda veća u noćnim smjenama, nakon uzastopnih smjena, kada su smjene duge i kada nema odgovarajućih pauza.
Noćni radnici posebno su izloženi riziku od umora jer je njihov dnevni san često lakši, kraći i lakše ga je uznemiriti zbog dnevne buke i prirodnog protivljenja spavanju danju.
Zakonska je dužnost poslodavaca da upravljaju rizicima od umora, bez obzira na volju pojedinca da radi više sati ili preferira određene obrasce smjena iz osobnih razloga. Samo poštvanje propisa o radnom vremenu nije dovoljno za upravljanje rizicima od umora. U procjenu rizika potrebno je uključiti indeks rizika od umora.
Radnike treba konzultirati o radnom vremenu i rasporedu smjena. Međutim, treba imati na umu da oni mogu preferirati određene obrasce smjena koji su nezdravi i koji bi mogli uzrokovati umor.
Svaka tvrtka treba razvijati politiku koja se posebno bavi i postavlja ograničenja radnih sati, prekovremenog rada i izmjena smjena te koja štiti od umora.
Problemi s prekovremenim radom i izmjenama smjena mogu ukazivati na neadekvatnu raspodjelu ljudskih resursa i manjak potrebnog broja radnika. Postoji mnogo različitih smjenskih rasporeda rada i svaki raspored ima različite značajke. Ova čista raznolikost poslova i radnih mjesta znači da ne postoji jedinstveni optimalni sustav smjena koji odgovara svima. Međutim, planiran i sustavan pristup procjeni i upravljanju rizicima smjenskog rada može poboljšati zdravlje i sigurnost radnika.
Postoji niz ključnih čimbenika rizika u izradi rasporeda smjena, koji se moraju uzeti u obzir pri procjeni i upravljanju rizicima rada u smjenama. To su radno opterećenje, radna aktivnost, raspored i trajanje smjene, smjer rotacije te broj i duljina pauza tijekom i između smjena. Druge značajke okoline na radnom mjestu, kao što su fizičko okruženje, pitanja upravljanja i dobrobit zaposlenika, također mogu pridonijeti rizicima povezanim sa smjenskim radom.
Zato je važno da se pitanje noćnog i smjenskog rada, kao i prekovremenog rada redovito razmatra na sjednicama Odbora za zaštitu na radu i Radničkog vijeća, kao jedno od važnih pitanja iz područja rada, sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
Vitomir Begović