Okoliš, tehnologije, gospodarenje otpadom, zdravlje i sigurnost

Pridržavajući se  svih propisanih epidemioloških mjera, i uz COVID  potvrde svih sudionika , u organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto 11.studenoga  2021. u Zagrebu je održan stručni skup  "Gospodarenje otpadom“, u okviru kojeg su održana izlaganja vezana za otpad,tehnologije,gospodarenje otpadom,zdravlje  i sigurnost na radu.

Skup je prigodnim uvodnim riječima u ime organizatora, predsjedništva Udruge otvorila predsjednica Gordana Lipnjak, te je najavila  buduće stručne skupove u 2022.godini.

Potom su uslijedila izlaganja, o ovoj važnoj temi ,koja su bila usmjerena na promoviranje politike zaštite okoliša i gospodarenje otpadom , temeljna načela i praktične smjernice kružne ekonomije  i održivog gospodarenja otpadom, te zauzimanje  za sigurno i zdravo radno mjesto. U nastavku predstavljamo sažetak pojedinih izlaganja.

Na  temu „Trebaju li Hrvatskoj "spalionice otpada", te kakve nam tehnologije trebaju da bi izotpada proizvodili električnu i toplinsku energiju“ ,izlaganje je održao dr. sc. Nenad Mustapić, s Veleučilišta u Karlovcu.

Pod pojmom „spalionica otpada“ misli se prvenstveno na spaljivanje otpada u namjenskim termoelektranama, gdje se provodi izgaranje ostatnog otpada ili krutog oporabljenog goriva (SRF-solid recovered fuel). U zadnje vrijeme grade se isključivo namjenke elektrane-toplane koje koriste kruto oporabljeno gorivo. Takva postrojenja u pravilu imaju velike papacitete (iznad 150.000,00 tona goriva na godinu). Međutim, kruto oporabljeno gorivo može se jednako uspješno energetski oporabiti i u postrojenjima za uplinjavanje goriva. Takva postrojenja se u pravilu grade kao energetska postrojenja s niskim kapacitetom (od 10.000,00 do 20.000,00 tona goriva na godinu).

“Procesi proizvodnje energije iz otpada mogu imati važnu ulogu u prijelazu na kružno gospodarstvo uz uvjet da se upotrebljava EU-ova hijerarhija otpada i da se donesenim odlukama ne onemoguće više razine sprečavanja nastanka,  ponovne  uporabe  i  recikliranja  otpada.  To  je  nužno  kako  bi  se  osigurao  puni potencijal kružnoga gospodarstva sa stajališta ekonomije i zaštite okoliša te ojačao europski vodeći  položaj  u području  zelene  tehnologije.  Usto,  doprinos  kružnoga  gospodarstva dekarbonizaciji u skladu sa Strategijom energetske unije i Pariškim sporazumom može se maksimalno povećati proizvodnjom energije iz otpada samo ako se poštuje hijerarhija otpada. Kako  je  već  rečeno,  štednji  energije  i  smanjivanju  emisije  stakleničkih  plinova  najviše doprinose sprečavanje nastanka otpada i recikliranje.“

S druge strane korištenje krutog oporabljenog goriva (SRF) može doprinijeti povećanju udjela električne energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji električne energije. Prednost energetske oporabe krutog oporabljenog goriva (SRF), je osiguravanje lokalne proizvodnje električne enrgije iz obnovljivih izvora energije, što imati pozitivne učinke na emisiju ugljičnog dioksida budući da se ovim procesom izbjegavaju emisija metana sa odlagališta otpada i emisija ugljični dioksid iz termoelektrana na fosilna goriva.

Iako je zadnjih godina došlo je do značajnog poboljšanja performansi sustava gospodarenja komunalnim otpadom u svim zemljama EU, moguće je između pojedinih članica uočiti značajne razlike u strukturi sustava gospodarenja komunalnim otpadom.

Najveće kapacitete spaljivanja otpada po stanovniku imaju Švedska i Danska, s 591 kg/st. odnosno 587 kg/st., a nakon njih Nizozemska, Austrija, Finska i Belgija. To su države članice EU s visokim namjenskim kapacitetima za spaljivanje otpada. Trend dodatnog rasta udjela recikliranja i kompostiranja naspram termičke obrade dodatno se osigurava nizom odgovarajućih mjera. Može se zaključiti da je u nabrojanim zemljama uspostavljen razvijeni cjeloviti sustav gospodarenja komunalnim otpadom. Drugu grupu zemalja sačinjavaju zemlje koje odlažu otpad u iznosu od 17% do 25%, dok je dobivanje energije iz otpada zastupljeno od 13% do 37%. Tu grupu zemalja sačinjavaju: Velika Britanija, Francuska, Irska, Esonija, Slovenija, Italija i Litva. U navedenim zemljama uspostavljen je polurazvijeni cjeloviti sustav gospodarenja komunalnim otpadom. U budućnosti navedene zemlje moraju značajno povećati udio recikliranja i kompostiranja, te smanjiti udjele odlaganja otpada. Treću, prilično brojnu grupu zemalja, u koju spada i Republika Hrvatska, karakterizira visoki postotak odlaganja otpada, od 42% u Poljskoj do 86% u Malti.

Glavna razlika između postrojenja za termičku obradu otpada je u konstrukciji ložišta. Postoje tri vrste ložišta:ložište za izgaranje goriva na rešetci;ložište za spaljivanje goriva u fluidiziranom sloju;rotacijska ložišta.

Veliki broj postrojenja u Evropi gdje se termički obrađuje neobrađeni ostatni otpad opremljena su s ložištima za izgaranje goriva na rešetci. Postoje i postrojenja koja su opremljena s ložištem za izgaranje goriva na rešetci, gdje se termički obrađuje kruto oporabljeno gorivo. Navedena postrojenja imaju sustav za hlađenje rešetke pomoću vode. Sva ova postrojenja su izvedena s velikim kapacitetima, najčešće od 200.000,00 tona godišnje na više.

Postrojenja s ložištem za spaljivanje goriva u fluidiziranom sloju dijele se na dve osnovne vrste, a to su ložišta s atmoserskim stacionarnim fluidiziranim slojem i postrojenja s cirkulirajućim fluidiziranim slojem (cirkofluid). U pravilu su postrojenja malih do srednjih kapaciteta opremljena ložištem s atmoserskim stacionarnim fluidiziranim slojem, dok se postrojenja s velikim kapacitetima izvode s cirkulirajućim fluidiziranim slojem.

Rotacijska  ložišta  se  u  pravilu  koriste  u  postrojenjima  za  termičku  oporabu  raznih  vrsta

opasnog otpada malih ili srednjih kapaciteta.

Ostali osnovni dijelovi svih postrojenja za termičku oporabu otpada su: sustav za pretvorbu energije dimnih plinova u električnu i toplinsku energiju, sustav čišćenja dimnih plinova i sustav za obradu otpadnih voda nastalih pri čišćenju dimnih plinova.

Posebnu pažnju treba posvetiti sustavu za pretvorbu energije dimnih plinova u električnu energiju. Moderna postrojenja za termičku oporabu krutog oporabljenog goriva moraju imati visok stupanj učinkovitosti pretvorbe energije dimnih plinova (produkata izgaranja goriva u ložištu) u električnu energiju.

Sva postrojenja za termičku obradu krutog oporabljenog goriva, zbog dodatnog iskorištavanja  energije  dimnih  plinova,  trebaju  biti  izvedena  kao  kogeneracijska    i  kao trigeneracijska  postrojenja.  To  znači  da  bi  takva  postrojenja  bila  priključena  na  sustav daljinskog grijanja, ali i na sustav daljinskog hlađenja.

Rasplinjavanje ili uplinjavanje jedan oblik nepotpunog izgaranja krutog goriva gdje nastaje sintetski plin. U postrojenjima ovakvog tipa se iz krutog goriva (drvne biomase, mulja iz obrade otpadnih voda, krutog oporabljenog gorivo itd.) proizvodi sintetski plin koji se koristiti kao pogonsko gorivo za motore s unutarnjim izgaranjem, koji pogone elektrogeneratore. Rasplinjanjem krutog goriva nastaje mješavina zapaljivih plinova vodika, ugljičnog monoksida i metana, te nezapaljivih (balastnih) plinova dušika i ugljičnog dioksida. Ovakva postrojenja su u pravilu opremljena složenim sustavom za čišćenjea proizvedenog sintetskog plina. Kruto oporabljeno gorivo i mulj iz obrade otpadnih voda uspješno se koriste kao gorivo u ovakvim postrojenjima. Ovakva postrojenja obično imaju relativno mali kapacitet, pa se mogu koristiti kao lokalna postrojenja za oporabu krutog oporabljenog goriva.

Potrebno je provesti vrlo opsežnu analizu u kojoj će se utvrditi dali je ekonomski i ekološki prihvatljivije izvesti veliko centralno postrojenje za energetsku oporabu krutog oporabljenog goriva, ili izvesti odgovarajući broj manjih lokalnih postrojenja za rasplinjavanje. Moguće je susrav izvesti kao najpovoljniju kombinaciju navedenih postrojenja i  ostalih  procesa proizvodnje energije iz otpada.

Nakon što se dosegnu optimalne razine sprečavanja nastanka, ponovne uporabe i recikliranja otpada, procesi proizvodnje energije iz otpada imaju važnu ulogu u realizaciji kružnog gospodarstva. Dakle, treba raditi na uvođenju proizvodnje energije iz otpada, ali uz poštivanje hijerarhije (prava prvenstva) otpada. Prednost termičke oporabe krutog oporabljenog goriva (SRF) je osiguravanje proizvodnje električne enrgije iz obnovljivih izvora energije, što ima pozitivne učinke na emisiju ugljičnog dioksida budući da se ovim procesom izbjegavaju emisija metana sa odlagališta otpada i emisije ugljičnog dioksida iz termoelektrana na fosilna goriva.

Nužno je dovršenje izgradnje svih postrojenja za mehaničko biološku obradu otpada, čiji je glavni proizvod kruto oporabljeno gorivo. Posebice u postrojenjima za biološku obradu otpada svakako uključiti procese anaerobne digestije, kako bi se proizvodile značajne količine bioplina. Tek tada se može točno ustanoviti količina i geografska rasprostranjenost proizvedenog krutog oporabljenog goriva.

Potrebno je provesti pomno planiranje svih postrojenja za proizvodnju energije iz otpada (Waste-to-energy). Kod planiranja postrojenja za termičku obradu krutog oporabljenog goriva potrebno je odrediti optimalni kapacitet postrojenja, lokaciju postrojenja, tip ložišta, te odabrati sustav za pretvorbu energije dimnih plinova u električnu energiju koji će realizirati najvišu vrijednost energetske učinkovitosti postrojenja. Sva postrojenja za termičku obradu krutog oporabljenog goriva trebala bi biti izvedena kao kogeneracjska i kao trigeneracijska postrojenja. Potrebno je provesti vrlo opsežnu analizu kojom će se utvrditi dali je ekonomski i ekološki prihvatljivije izvesti veliko centralno postrojenje za energetsku oporabu krutog oporabljenog goriva, ili izvesti odgovarajući broj manjih lokalnih postrojenja za rasplinjavanje. Moguće je sustav izvesti kao najpovoljniju kombinaciju navedenih postrojenja i . ostalih procesa proizvodnje energije iz otpada.

„Gospodarenje otpadom, sigurnost i zaštita zdravlja na radu“ bila je tema izlaganja konzultanta  Vitomira Begovića.

Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način da se ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i bez uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice kako bi se izbjeglo: rizik onečišćenja mora, voda, tla i zraka, pojava buke, pojava neugodnih mirisa, ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta, štetan utjecaj na područja kulturno povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti, nastajanje eksplozije ili požara.

Prosječna osoba tijekom svog života provede oko 1/3 vremena na radnome mjestu stoga je razumljivo da radno mjesto sa svim svojim karakteristikama i čimbenicima nedvojbeno utječe na zdravlje osobe te predstavlja važan kontekst za promicanje zdravlja. Šira djelatnost gospodarenja otpadom, kao što pokazatelji o stopi ozljeda na radu u RH pokazuje visoko je rizična, a svakako bi trebalo istražiti i kretanje zdravlja zaposlenih u toj djelatnosti.

Sektori u kojima su poduzeća u sklopu EU istraživanja ESENER-2 izjavila da postoji osobito visoka razina učestalosti opasnih tvari uključuju: građevinarstvo, gospodarenje otpadom, opskrbu vodom i električnom energijom.

Zadnjih nekoliko godina  u RH se registrira više od 18.000 ozljeda na radu, s izuzetkom prošle 2020.g. kada je zabilježen djelomični pad broja prijavljenih ozljeda na radu, na što je sigurno utjecao i lockdown uveden zbog širenja koronavirusa, kao i smanjene poslovne aktivnosti u mnogim sektorima. Za 2020.g. stopa ukupnog broja prijavljenih ozljeda na radu za sve djelatnosti iznosi 8,70 dok stopa prijavljenih ozljeda na mjestu rada na 1.000 zaposlenih iznosi 7,48. Temeljem priznatih ozljeda na radu i profesionalnih bolesti od  strane  HZZO-a,  evidentirano  je  u 2020.godini 736.828 dana privremene nesposobnosti za rad. Troškovi isplaćenih naknada zbog privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti iznosili su 174.189.983 kn dnevno, zbog privremene nesposobnosti za rad prosječno s rada izostaje 56.727 zaposlenika, što je 3,60 % od ukupnog broja aktivnih osiguranika.

Najveća stopa ozljeda na 1.000 zaposlenih (u odnosu na ukupan broj ozljeda), kao i dugi niz prethodnih godina i u 2020. je u djelatnosti Opskrba vodom: uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom ((Skupljanje, pročišćavanje i opskrba vodom - Uklanjanje otpadnih voda - Skupljanje otpada, djelatnosti obrade i zbrinjavanja otpada; oporaba materijala - Djelatnosti sanacije okoliša te ostale djelatnosti gospodarenja otpadom), i iznosi  ukupno 17,39 a kod ozljeda  na mjestu rada  stopa je 16,23. U toj djelatnosti zaposleno je 22.658 osiguranika, a prosječno dnevno zbog bolesti izostaje 578 zaposlenika.

Prema zadnjim dostupnim podacima za 2019. za ovu djelatnost (a za pretpostaviti je da su isti trendovi i nadalje), najviše prijavljenih ozljeda na mjestu rada dogodilo se kod poslodavaca koji zapošljavaju od 50-249 zaposlenih (42,83 %), a zatim kod poslodavaca koji zapošljavaju više od 500 radnika (23,48 %). U okviru djelatnosti prema mjestu nastanka (sukladno NKD 2007) slijedeći su podaci o prijavljenim ozljedama na radu: Skupljanje, pročišćavanje  i  opskrba vodom 27,71 % ; Uklanjanje otpadnih voda 2,92 %; Skupljanje otpada, djelatnosti obrade i zbrinjavanja otpada; oporaba materijala 64,67 % te Djelatnosti sanacije okoliša te ostale djelatnosti gospodarenja otpadom  4,70 %.

Prema životnoj dobi najveći broj ozljeda radnika prijavljen je u skupini (41-50 god.) 26,09 %, zatim u skupini (31-40 god.) 22,85 % te u skupini (51-60) 20,58 %. Najčešće prijavljene ozljede na mjestu rada, su ozljede gornjih ekstremiteta (34,59%)  i  donjih  ekstremiteta (36,92 %).Prema vrsti ozljede, prevladavajuće ozljede su rane i površinske ozljede 39,78 %, iščašenja, uganuća i nategnuća 35,30 % i prijelomi kostiju 11,11 % .Prijavljene ozljede na mjestu rada prema ozlijeđenom dijelu tijela su glava 10,57 %, vrat, vratna kralježnica i leđna moždina 1,79 %, leđa, kralježnica i leđna moždina osim vratnog dijela 5,20 %, gornji ekstremiteti 34,59 %, donji ekstremiteti 36,92 % te cijelo tijelo višestruko ozlijeđeno 2,51 %.

U 2018. godini utvrđena je za 44 osobe smrt (20 zbog bolesti), u 2019. za 53 osobe je utvrđena smrt (16 zbog bolesti) , dok je 2020.godine utvrđena smrt za 72 osobe u prostorijama poslodavca (od čega 32 zbog bolesti).Na problem trenda rasta broja radnika s akutnim ili kroničnim bolestima u prostorijama ili na prostorima poslodavaca te teškim ozljedama i smrtnim ishodima, u svojem izvješću za 2018. godinu upozorio je Inspektorat rada te zatražio od ministarstava nadležnih za rad i zdravlje da poduzmu odgovarajuće mjere za smanjenje ovih pojava, ali prema dostupnim informacijama reakcija je izostala.Smrt na radu ,neovisno da li je uzrokovana ozljedom ili bolešću mora potaknuti nadležne institucije na djelovanje.Ukazuje se između ostalog nužnim uspostaviti tješnju suradnju između obiteljskih liječnika i specijalista medicine rada i sporta, kako bi se pravodobno utvrdili zdravstveni rizici i poduzele odgovarajuće mjere. Zdravstvene probleme do kojih dolazi zbog rada trebalo bi prepoznati kao usporene nesreće koje često imaju jednako teške, a ponekad čak i teže posljedice od mnogih uobičajenih nesreća. Problemi sa zdravljem obično  se: razvijaju postupno, teško ih je uočiti, dugotrajni su, teško je utvrditi njihov uzrok, često nisu službeno dijagnosticirani.

Višegodišnji podaci o propustima u provedbi mjera sigurnosti i zaštite zdravlja na radu odnose se na sve djelatnosti, ali i upućuju na smjer kojim je potrebno djelovati radi prevencije i/ili otklanjanja takvih pojava koje dovode do ozljeda ili bolesti, u svakoj radnoj sredini.

Otpad nastaje kao posljedica svih naših aktivnosti, a njegovo djelovanje može uzrokovati emisije u vodu, zrak i tlo, koje pak mogu štetno utjecati na zdravlje ljudi i okoliš. Koliki će taj utjecaj biti, ovisi o količini i svojstvima otpada te načinu na koji se njime gospodari. Otpad je skup tvari kemijskog, biološkog ili nuklearnog porijekla. Nepodesan je za dalju upotrebu na klasičan način i zahtjeva nove načine obrade i prerade.

Dijelimo ga na plinoviti, tekući i kruti otpad. Prema svojstvima otpad može biti opasan, neopasan ili inertan. Prema mjestu nastanka može biti proizvodni ili komunalni otpad. Za neke posebne kategorije otpada razvijeni su posebni sustavi sakupljanja i oporabe.Opasni otpad i rukovanje njime predstavljaju potencijalnu opasnost za osobu koja njime rukuje ali i za radni okoliš pa treba biti siguran da osoba koja rukuje tim otpadom ima potrebna predznanja i o tim potencijalnim opasnostima.

Novi oblici rada koji se razvijaju kao odgovor na klimatske promjene, takozvani „zeleni poslovi“ (npr. energetski sektor, otpad i recikliranje), kao i nove tehnologije dizajnirane za zaštitu okoliša (npr. električna vozila i strojevi koji koriste alternativne izvore energije) mogu rezultirati novim rizicima za radnike.

Koncept kružne ekonomije nudi put održivom rastu, dobrom zdravlju i pristojnim poslovima, istovremeno rješavajući klimatske promjene i izazove povezane s okolišem. U prijelazu na kružno gospodarstvo, ključna je uporaba novih (digitalnih) tehnologija i procesa, implementiranih preko granica i tvrtki. Put prema kružnom gospodarstvu može stvoriti nove rizike za sigurnost i zdravlje radnika koji su uključeni u aktivnosti poput recikliranja i proizvodnih procesa ili za radnike izložene otpadu i sirovinama.

Kod recikliranja postoji niz opasnih materijala, uključujući prašinu, otrovne metale i biološke opasnosti prisutne u raznolikom i sve većem rasponu aktivnosti koje se događaju u ovoj industriji. Prvi korak u pravilnom gospodarenju otpadom je pravilna klasifikacija otpada. Otpad je potrebno precizno definirati. Tek nakon kategorizacije i klasifikacije otpada možemo ovisno o vrsti otpada predvidjeti i pravilno planirati aktivnosti vezane uz oporabu i zbrinjavanje, te potrebne mjere sigurnosti i zaštite.

Provođenje istraživanja o rizicima na radu povezanima s gospodarenjem otpadom u općenitom smislu, uključujući prikupljanje, prijevoz i odlaganje te obradu otpada i, osobito, o rizicima za sigurnost i zdravlje na radu na deponijima otpada, obradi biootpada i tehnologija koje rade na osnovi koncepta „od otpada do otpada”, zatim istraživanje bolje procjene izloženosti (analiza rizika na radu) s pomoću poboljšanih metodologija istraživanja te istraživanje dugoročnih posljedica na zdravlje koje proizlaze iz izloženosti biološkim agensima u tim novim tehnologijama (primjerice rizika od zelenih građevinskih materijala, bioenergije ili gospodarenja otpadom) od izuzetnog su značaja i vrijednosti.Budući su sada dostupni razni izvori EU sredstava za ove namjene prilika je za provedbu odgovarajućih aktivnosti.

Gospodarenje otpadom uvijek treba započeti mjerama sprečavanja i smanjivanja nastanka otpada. Kod već nastalog otpada treba odabrati optimalnu metodu obrade ili konačnog zbrinjavanja, koja će proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš (ponovna uporaba, korištenje materijalnih ili energetskih svojstava otpada). Odlaganje se smatra najmanje poželjnim načinom zbrinjavanja otpada.

Zdravstveni problemi koji mogu biti uzrokovani radom u poslovima gospodarenja otpadom i s opasnim tvarima raznoliki su: od blagih iritacija oka i kože do ozbiljnih utjecaja na zdravlje kao što su urođene mane i rak. Neke od najčešćih opasnosti su: alergije, kožne bolesti, rak, reproduktivni problemi i urođene mane, bolesti dišnog sustava, trovanje. Neke opasne tvari predstavljaju sigurnosne rizike kao što su rizici od požara, eksplozije ili gušenja. Osim toga, opasne tvari obično imaju nekoliko takvih svojstava. Posljedice mogu biti akutne ili dugoročne, a neke tvari mogu imati kumulativan učinak. Važno je prepoznavati potencijalne rizike i poduzimati preventivne mjere!

Radnici u nekim sektorima,a među njima posebno ono koji rade u procesima upravljanja otpadnim vodama i gospodarenja otpadom u posebnoj su opasnosti od izloženosti štetnim biološkim agensima. Izloženost biološkim agensima na radu može biti povezana s nizom zdravstvenih problema, uključujući zarazne bolesti, rak i alergije.

U Strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje 2021. – 2027.utvrđeni su ključni prioriteti i mjere potrebni za poboljšanje zdravlja i sigurnosti radnika u sljedećim godinama u kontekstu postpandemijskog svijeta obilježenog zelenom i digitalnom tranzicijom, gospodarskim i demografskim izazovima te promjenom poimanja tradicionalnog radnog okruženja.Boljom provedbom i praćenjem postojećeg zakonodavstva EU-a, podizanjem svijesti i mobiliziranjem sredstava za ulaganje u sigurnost i zdravlje na radu, uključujući sredstva EU-a kao što su Mehanizam za oporavak i otpornost i fondovi kohezijske politike moguće je pozitivno djelovati. Kako bi se ti ciljevi ostvarili, potrebne su mjere na razini EU-a, nacionalnoj i sektorskoj razini te na razini poduzeća.

Procjena rizika temelj je pristupa sprječavanju nesreća na radu i ugroze zdravlja. To je početak pristupa upravljanja zdravljem i sigurnošću. Ako se to ne učini dobro ili se uopće ne učini, vjerojatno neće biti utvrđene niti poduzete odgovarajuće preventivne mjere.

Cilj je osigurati da se rizici rješavaju na izvoru i da skupne mjere, odnosno mjere kojima se sustavno štiti skupina radnika, postanu prioritet.

Pri provedbi procjene bilo kakvog rizika koji predstavljaju opasne tvari prisutne na mjestu rada poslodavci moraju razmotriti:  opasna svojstva; mogućnost otklanjanja ili zamjene; informacije o sigurnosti i zdravlju koje mora pružiti dobavljač (npr. odgovarajuće sigurnosno-tehničke listove); razinu, vrstu i trajanje izloženosti te broj izloženih radnika; uvjeti rada koji uključuju takve tvari, uključujući njihovu količinu; granične vrijednosti izloženosti ili biološke granične vrijednosti; učinke preventivnih mjera; zaključke koji su rezultat već poduzetog zdravstvenog nadzora. Od ključne je važnosti da procjenu rizika provode kompetentne osobe, a za situacije koje uključuju opasne tvari to može zahtijevati odgovarajuća stručna znanja i kompetencije, odnosno timski rad.

Osobito je važna interna i vanjska suradnja. Unutar tvrtke 'horizontalna' („lateralna“) suradnja između odjela te 'vertikalna' ('hijerarhijska') suradnja. Proizvodni odjeli trebaju biti uključeni u pružanje podataka i podrške u procjeni specifičnih rizika i razvoju izvedivih mjera operativne kontrole. Tim za održavanje svojim kvalitetnim i pravovremenim radom doprinosi sigurnijem radu i većoj produktivnosti. Kod postupaka provođenja nabave potrebno je uključiti kriterije zaštite na radu za odabir tvari, proizvoda, opreme ili obavljanje radova. Vanjskim pružateljima usluga potrebno je pružiti sve relevantne informacije o rizicima i mjerama zaštite njihovih radnika, kako bi dijeliti odgovornosti za sigurnost.

Zaštita na radu, zaštita okoliša te održivo i savjesno gospodarenje otpadom neizostavni su dijelovi cjeline odgovornog upravljanja kompanijom. Nove tehnologije i novi proizvodi stvaraju i dodatni pritisak na okoliš, a novi proizvodi, moguće, i donose novu, do tada, nepoznatu količinu i vrstu otpada iz proizvodnje. Sve to traži trajno obrazovanje za nove izazove u zaštiti okoliša, održivom gospodarenju otpadom, sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, kako pojedinca tako i poslovnih subjekata.

Kombinirani učinci tehnološkog napretka, novi oblici rada, demografske i klimatske promjene, globalizacija, otpad, kružno gospodarstvo izravno utječu na organizaciju rada, uvjete rada, sigurnost  i  zdravlje  na  radu.  Glavni  čimbenik  postizanja  uspjeha  u sprečavanju  nesreća i bolesti povezanih s radom je stvaranje kulture prevencije rizika, tako da svi razumiju da su sigurnost i zdravlje važni za svakoga, kao i za naciju u cjelini.

O „Projektima  gospodarenja otpadom“ govorila je  Irena Hrković, mag,ing. aedif.,iz  Fonda za zaštitu i energetsku učinkovitost.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je izvanproračunska pravna osoba s javnim

ovlastima osnovana 2004. godine.Primjenom načela „onečišćivač plaća“ Fond osigurava sredstva za financiranje programa, projekata i drugih aktivnosti u područjima zaštite okoliša i prirode, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije.

Fond od osnutka, sukladno općim aktima Fonda, sudjeluje u sufinanciranju projekata gospodarenja otpadom: projekti sanacije odlagališta, izgradnje reciklažnih dvorišta, nabave vozila i spremnika za otpad.

Zadnjih se godina puno uložilo u komunalnu infrastrukturu. Za financiranje projekata gospodarenja otpadom osigurana su kako nacionalna sredstva preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tako i ogromna sredstva iz fondova Europske unije. I to sve unatoč situaciji s koronavirusom i potresom koji na sreću nisu zaustavili investicije u ovom području. Iako su na žalost, mnoge gospodarske grane bile pogođene ovim nedaćama, kod nas u Fondu su se projekti uglavnom nesmetano i rekla bih čak ubrzano realizirali.

Ove godine, u lipnju završena je isporuka 1.230.695 komada raznih kanti i kontejnera jedinicama lokalne samouprave diljem Republike Hrvatske. U projektu je sudjelovalo 407 jedinica lokalne samouprave (73,3% svih JLS u RH). Kroz dva postupka javne nabave nabavljene su razne vrste spremnika za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada: kante (zapremine 80, 120, 240 i 360 l), HDPE i metalni kontejneri (770 i 1100 l), metalna zvona i zvona od poliesterskog laminata, i to za odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, otpadne plastike, otpadnog stakla, biootpada i reciklabilnog otpada.

U protekloj godini Fond je raspisao i provodio/provodi javne pozive i natječaje za dodjelu sredstava Fonda iz područja gospodarenja otpadom ukupne vrijednosti 95.000.000,00 kn. Raspisani su javni pozivi za sufinanciranje: uklanjanja otpada odbačenog u okoliš, nabave komunalne opreme za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada, gradnje reciklažnih dvorišta, prijevoza otpada s otoka na otok/kopno te javni natječaj za sufinanciranje projekata zaštite okoliša. Također je raspisan javni poziv za iskaz interesa za uspostavljanje, povećanje, unapređenje i proširenje kapaciteta recikliranja na području Republike Hrvatske te javni poziv za prikupljanje podataka za provedbu Akcija uklanjanja otpadnih vozila na otocima, u nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Fond je u travnju ove godine otvorio ovaj javni poziv s ciljem uklanjanja otpada odbačenog u okoliš kako bi se uklonio negativan utjecaj i omogućio povrat okoliša u prirodno stanje te sa svrhom provedbe mjere i aktivnosti propisane Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. Jedinice lokalne samouprave ovisno o svom statusu će mogu dobiti 40, 60 ili 80% sredstava, odnosno maksimalnih 600.000,00 kn po projektu. Poziv je još uvijek otvoren za prijave, a dosad je pristiglo 57 potpunih zahtjeva za sufinanciranje te je iskorišteno preko 75% predviđenih sredstava.

Kao i po prethodno spomenutom Javnom pozivu, i ovim se Pozivom jedinicama lokalne samouprave dodjeljivalo do 600.000,00 kn po zahtjevu za nabavu raznih vrsta spremnika za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada, primjerice kompostera, polupodzemnih i podzemnih spremnika te spremnika za odvojeno prikupljanje otpada u edukativne svrhe namijenjenih djeci. Sufinanciranjem nabave kompostera nastoji se spriječiti nastanak biootpada, a poticanjem odvojenog prikupljanja komunalnog otpada na mjestu nastanka nastoji se smanjiti količina otpada koji će se trajno odložiti na odlagalište te izdvojiti iz otpada one kategorije koje se mogu oporabiti. Javni poziv je zatvoren u rujnu s obzirom da je dostignuta iskorištenost sredstava veća od 95% kroz 167 potpunih zahtjeva.

Prihvatljivi korisnici sredstava po ovom Javnom pozivu su također jedinice lokalne samouprave i to one koje imaju manje od 3000 stanovnika pa nemaju zakonsku obavezu osigurati reciklažno dvorište, no imaju za njim potrebu s obzirom na „turističko opterećenje“. Pod „turističkim opterećenjem“ po ovom Javnom pozivu podrazumijeva se da se u razdoblju od 1. svibnja do 30. rujna 2019. godine ostvarilo povećanje broja gostiju (turista) koji borave na području jedinice lokalne samouprave u iznosu minimalno 50% više od broja stanovnika tog područja prema zadnjem službenom popisu stanovništva 2011. godine. Sufinancira se projektiranje, građenje i stručni nadzor u maksimalnom iznosu od 1.200.000,00 kn po zahtjevu.

Gospodarenje komunalnim otpadom na otocima je otežano zbog brojnih razloga: udaljenosti od kopna (pučinski, kanalski, priobalni i premošteni otoci), različite razvijenosti otoka, složene organizacije prijevoza otpada morskim putem (brodovi, trajektne linije), oscilacija u količinama sakupljenog otpada u zimskom i ljetnom razdoblju (turizam, nautički turizam), nedostatne opreme i infrastrukture, nedostatka radne snage, nedostatka prostora za organizaciju gospodarenja otpadom te okolišne ranjivosti (otoci, krško područje, NP). Stoga je Fond otvorio ovaj Javni poziv na koji se mogu prijaviti davatelji javne usluge koji obavljaju prijevoz komunalnog otpada s otoka na otok/kopno morskim putem i ostvariti sredstva subvencije za povrat dijela troškova prijevoza do 60% opravdanih troškova.

Cilj ovog Javnog poziva je putem iskaza interesa prikupiti kvalitetne podatke o potrebama, mogućnostima i prilikama za uspostavljanje, povećanje, unapređenje i proširenje postojećeg kapaciteta recikliranja posebnih kategorija otpada na području Republike Hrvatske, kako bi se mogla planirati provedba određenih mjera, odnosno sufinancirati uspostavljanje, povećanje, unapređenje i proširenje postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja obveznih ciljeva Republike Hrvatske te povećanja gospodarske aktivnosti. Mogući prijavitelji su gospodarski subjekti koji pripadaju u jednu od sljedećih grupa: ugovorni obrađivač (ima sklopljen ugovor o obradi posebne kategorije otpada koja je u sustavu kojim upravlja Fond), ovlaštenik (ima ishođeno ovlaštenje MINGOR za obavljanje obrade posebne kategorije otpada, a nema sklopljen ugovor s Fondom), obrađivač (ima dozvolu za gospodarenje otpadom za obradu posebne kategorije otpada, nema ovlaštenje za obradu i nema ugovor s Fondom) i potencijalni obrađivač (nije obuhvaćen prethodnim grupama, a ima interes za uspostavu kapaciteta recikliranja posebne kategorije otpada i ostale vrste otpada). Po ovom Javnom pozivu interes je iskazalo 34 obrađivača i 25 potencijalnih obrađivača.

Krajem prošle i u ovoj godini Fond je provodio projekt uklanjanja auto olupina iz nacionalnih parkova, parkova prirode i s otoka u suradnji s Hrvatskom gorskom službom spašavanja. Osim izravnog učinka na okoliš u smislu da se on očisti, a otpad s tih lokacija pravilno zbrine, ova akcija imala je za cilj i podizanje svijesti javnosti. Prihvatljivi prijavitelji bili su jedinice lokalne samouprave na otocima i jedinice lokalne samouprave na kopnu kojima administrativno pripadaju otoci, javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i javne ustanove za upravljanje parkovima prirode. Zaprimljeno je 11 prijava za 215 vozila. Dosad je uklonjeno 78 vozila na otocima Korčuli, Hvaru, Drveniku Velikom i Premudi te u Parku prirode Velebit.

Ovaj je Javni natječaj namijenjen organizacijama civilnog društva (udrugama) koje mogu ostvariti sufinanciranje projekata u području sprječavanja nastanka otpada i ponovne uporabe, organizacije ekoloških akcija čišćenja podmorja, organizacije ekoloških akcija čišćenje speleoloških objekata, provođenja aktivnosti za podizanje svijesti o prilagodbi klimatskim promjenama, pružanja pomoći informiranja javnosti o ulozi u zaštiti okoliša te promicanja načela ekološkog upravljanja i važnosti eko-oznaka. Javni natječaj je otvoren do 30. studenog 2021. godine, a po pojedinom projektu moguće je ostvariti donaciju od 20.000,00 do 80.000,00 kn.

Hrvatska se odredila za cirkularnu ekonomiju, gradi sustav na sprečavanju, ponovnoj upotrebi i odvojenom prikupljanju otpada, a onaj otpad koji se ne može reciklirati mora negdje biti propisno zbrinut. Mi smo u fazi kad javnost educiramo o važnosti odvajanja otpada, ono na čemu svakako još moramo poraditi je sprečavanje nastanka i ponovna uporaba otpada. Ponovna uporaba otpada je kod nas još uvijek nerazvijena. Ono na čemu kontinuirano treba raditi je na edukaciji građana koji moraju mijenjati dosadašnje navike u razvrstavanju i odlaganju otpada, ali isto tako i razmišljati kako raditi na sprečavanju njegovog nastanka. Potrebna je sinergija države, jedinica lokalne samouprave, javnog, ali i  privatnog sektora koji je neizostavna karika u sustavu, posebno u dijelu posebnih kategorija otpada u vidu sakupljača i oporabitelja. Zaključno bih rekla da su napravljeni veliki pomaci, no ipak postoji određena disproporcija između raznih krajeva Hrvatske kad je u pitanju sustav gospodarenja otpadom. Neke sredine su iznad prosjeka odvojenog prikupljanja otpada, a neke su ispod tog prosjek. I na tome treba raditi. One dobre motivirati da budu još bolji, a one uvjetno rečeno slabije da uhvate korak s dobrima. Kroz ove navedene, a i brojne druge projekte iz područja gospodarenja otpadom, Fond nastoji doprinijeti postizanju EU ciljeva i pomoći da se stvori poticajno okruženje za daljnji napredak cjelokupnog sustava.

Dubravka Bačun, dipl. ing.,iz Udruge stručnjaka za održivi razvoj, u svojem izlaganju osvrnula se na temu „Kružno gospodarstvo i energetska oporaba“.

Tema kruženja sirovina/materijala i praćenje tokova materijala nije novina. Višegodišnji rad stručnjaka na temu boljeg iskorištavanja izvornih sirovina kao i pretvaranje otpada u sirovinu rezultirao je normom HRN EN 13437:2004 Ambalaža i recikliranje materijala -- Kriteriji za metode recikliranja -- Opis procesa recikliranja i dijagram toka. Godine 2004. norma je prihvaćena kao hrvatska. Tijekom godina kruženje materijala, dobivanje sirovina iz otpada postaje sve važnija jer su prirodni resursi kao sirovina ograničeni i sve teže dostupni. Kako je kruženje materijala/sirovina povezano s otpadom, u Zakonu o gospodarenju otpadom (NN 84/21), dalje Zakon, obuhvaćeno je pod pojmom kružno gospodarstvo.

U uvodnom dijelu Zakona, propisano je da Zakon sadrži mjere u svrhu zaštite okoliša i ljudskoga zdravlja sprječavanjem ili smanjenjem nastanka otpada, smanjenjem negativnih učinaka nastanka otpada te gospodarenja otpadom, smanjenjem ukupnih učinaka uporabe sirovina i poboljšanjem učinkovitosti uporabe sirovina te povećanjem recikliranja i ponovnog korištenja reciklata, što je nužno za prelazak na kružno gospodarstvo i osiguranje dugoročne konkurentnosti Republike Hrvatske i Europske unije.

Važno je biti svjestan da:u svakoj našoj aktivnosti, tehnološkom procesu i sl. nastaju neke vrste otpada; zatim, sve što je proizvedeno u jednom trenutku postaje otpad. Proizvodu možemo na različite načine produžiti životni vijek, ali u završnici postaje otpad (odbacujemo ga, moramo, želimo odbaciti). U tom trenuku važno je kako gospodarimo s otpadom; a svaki postupak kruženja materijala je složen i gotovo uvijek se uz otpadni materijal dodaje više ili manje izvornih sirovina/kemikalija i sl. u proizvodnji novog proizvoda.

Jedan od Zakonom o gospodarnju otpadom propisanih ciljeva glasi: mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60 % ukupne mase otpadne ambalaže proizvedene na području Republike Hrvatske. Pretpostavka jest da je recikliranje uključeno u oporabune postoji „nula otpada“, „zero waste“ i sl., već da se dobro gospodari otpadom.

„O čemu treba voditi računa u procesu odlučivanja u pitanjima okoliša?“ tema je izlaganja  dr. sc. Viktora Simončiča, savjetnika za okoliš i održivi razvoj.

Kod svakog malo okolišno i prostorno zahtjevnijeg problema/investicije logično postoje različiti interesi.Razumljivo, nitko ne želi tvornicu u blizini svoje kuće. Razumljivo je da u mnogim nevladinim organizacijama prevladava entuzijastičan pogled na zaštitu prirode. Razumljiva je i neodlučnost političara da odlučuju o nepovoljnim temama koje bi ih mogla koštati sljedeće izborne pobjede.

Sva tri gledišta su jednake vrijednosti i moraju se uzeti u obzir pri donošenju odluka. Postavlja se pitanje zašto i u tako jasnim stvarima kao što je korištenje alternativnog goriva iz otpada prevladava, bar s moje strane, s društvenog stajališta, manje korisna odluka.

Problem nije (samo) u komunikaciji. Postoji nekoliko drugih važnih čimbenika koje treba uvažiti kod promicanja projekta/ideje.

U slučaju korištenje zamjenskog goriva iz otpada stvar se mora postaviti u širem kontekstu postavljajući pitanje da ako ne bude dobivanja energije iz goriva iz otpada, morat će se (za sada) dobivati iz fosilnih goriva, taj dio će se morati odložiti (gorivo iz otpada se radi samo iz onog dijela otpada koji se ne može ili ne isplati materijalno iskoristiti), može nastati problem u ispunjavanju obveze smanjenja emisije stakleničkih plinova ….. treba biti svjestan da u raspravama, a ne samo u njima, postoje brojne predrasude kod grupa i/ili pojedinaca

Problem predstavlja i  upravljanja okolišem kao sektorom. Kada je u pitanju zdravstveni sektor, logično je da njime upravlja liječnik. Kad je riječ o poljoprivredi, u obzir dolazi agronom, pravnik u pravosuđu, ekonomist u financijama... Bez obzira na kompetencije pojedinca, zbog osnovnog obrazovanja povezanog s područjem, javnost i struka u pravilu ne mogu poreći njihovo stručno znanje. Ali tko (treba) voditi područje okoliša? Okoliš, kako potvrđuje praksa, može voditi svatko.

Odluka protiv nečega ponekad može doći ne zbog same prirode stvari, već kao poseban protest protiv politike koju provodi određena vlast. Ako se stvori takvo ozračje, teško će pomoći najupućenija struka s još tako utjecajnijim autoritetima.

Odlučivanje u području okoliša vrlo je zahtjevno jer se ne radi o području jedne struke ili jedinstvenog obrazovanja. Za kvalitetno odlučivanje potrebno je kvalitetno i široko poznavanje problema ali i razumijevanje mnogih predrasuda, koje uz objektivne razloge mogu poticati i iz same subjektivnosti pojedinca

Područje okoliša zahtijeva veliku širinu jer za to ne postoji jedinstveno obrazovanje. Uz iznimku specijalističkih znanja, svaka struka je jednako legalna za djelovanje u području okoliša, ako je pojedinac stručnjak sa širokim pogledima i razumijevanju stvari u širem kontekstu.

U današnjem okruženju relativno je malo ozbiljnih autoriteta u okolišu, što predstavlja problem u odlučivanju. Malo onih koji su uistinu sposobni gledati i djelovati preko ograde svoje profesije.

Poseban problem je i činjenica da je među političkim elitama okoliš daleko od željenog prioriteta i da je zadnjih godina, u odnosu na druge države članice EU, ali i u okruženju, u Hrvatskoj izgubio samostalnost (okoliš je uz gospodarstvo, a prostorno planiranje uz graditeljstvo), a ukinuta je i(samostalnost) Agencija zaštite okoliša.

Kada se odluči za investiciju koja je usko povezana s okolišem, treba sagledati sve navedene (i ine) elemente već na početku samog procesa donošenja odluka i odgovarajuće se pripremiti.

Prof. dr. sc. Nina Štirmer, s Građevinskog  fakulteta ,govorila je o „Gospodarenju pepelom drvne biomase – kao potencijalnoj sirovini u betonskoj industriji“.

Prema novome paketu prijedloga „Spremni za 55 %“, zemlje članice Europske unije (EU) morat će se obvezati na smanjenje emisija za najmanje 55 % do 2030. godine. Jedan od prijedloga je i revizija Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, kojom se postavlja novi obvezujući cilj od 40 % energije iz obnovljivih izvora energije (OIE) u odnosu na trenutačno propisani udio od 32 %, pri čemu energane na biomasu imaju značajnu ulogu u ostvarivanju toga cilja. S druge strane, brojne zemlje odlučile su izbaciti korištenje ugljena kao energenta za proizvodnju energije te su se usmjerile na korištenje energije iz biomase, odnosno bioenergije kao vodećeg OIE u EU, s udjelom od čak 60 %.Grijanje i hlađenje čine 75 % ukupne potrošnje bioenergije.

Prema godišnjem izvještaju Hrvatskog operatera tržišta energije (HROTE) iz 2020. godine, Republika Hrvatska (RH)  raspolaže velikim brojem energana na biomasu: čak je 48 postrojenja ukupne instalirane snage od 106,818 kW s kojima je HROTE sklopio ugovor o otkupu električne energije. Unatoč brojnim prednostima energana na biomasu, osobito drvnu biomasu, njezinim izgaranjem nastaju velike količine otpada – pepela drvne biomase (PDB). Prema procjenama , u RH se može očekivati nastanak približno 25.000 tona PDB-a godišnje, odnosno čak 600.000 tona PDB-a godišnje u cijeloj EU. Međutim, potrebno je naglasiti da postoje i druga postrojenja, poput tvornica za proizvodnju papira, celuloze, tvornica namještaja, rasadnika i dr. u kojima se također generiraju velike količine PDB-a. PDB predstavlja ozbiljnu ekološku opasnost ako se njime ne gospodari na pravilan način, budući da se sastoji od vrlo sitnih čestica koje se mogu prenijeti zrakom. Pojedine vrste PDB-a imaju veliki udio teških metala što može dovesti do zagađenja podzemnih voda čime se ozbiljno narušava prirodna ravnoteža ekosustava. PDB pokazuje veliki potencijal primjene u građevinskom sektoru bilo kao zamjena cementu i/ili sitnom agregatu zbog odličnih kemijskih, fizikalnih i mineraloških svojstava. Stoga, promicanjem oporabe, odnosno pretvorbom otpada jedne industrije – energetskog sektora, u sirovinu druge industrije – betonske industrije, doprinosi se ostvarenju načela kružnog gospodarenja otpadom.

„Covid 19 medicinski otpad – primjeri iz prakse“ bila je tema izlaganja dr. sc. Brune Cvetković,iz  Nastavnog  zavoda  za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.

Pandemija COVID-19 i situacija zatvaranja/ograničavanja kretanja eng. lockdown pokazali su mnoge pozitivne, ali i neke negativne učinke na okoliš. Neviđenom brzinom, različite vrste otpada su porasle zajedno sa stopom kontaminacije COVID-19. Količina nastalog opasnog otpada koja se može očekivati dnevno od svake zaražene osobe iznosi otprilike 3,40 kg.

Najvažniju ulogu u gospodarenju otpadom te smanjenju utjecaja otpada na okoliš, zdravlje i društvo ima odvajanje otpada i odvojena obrada. Zbog pandemije COVID-19 došlo je do mnogih promjena u prikupljanju i upravljanju otpadom, a iste su utjecale i na odvajanje i recikliranje otpada.

Kako bi ublažili problem gospodarenja COVID-19 medicinskim otpadom poželjne bi bile ekološki prihvatljive alternative (biorazgradiva plastika) plastici za jednokratnu upotrebu koja se koristiti u pružanju zdravstvene zaštite prilikom sprečavanja širenja COVID-19 epidemije kao i liječenja osoba oboljelih od COVID-19. Trenutno se pokušavaju iznaći najbolja rješenja upravljanja rastućim količinama medicinskog otpada, naravno ne umanjujući važnost kontrole širenja ne samo COVID-19 nego i drugih zaraznih bolesti, za sada tehnologija spaljivanja s odgovarajućim postupkom dezinfekcije predstavlja potencijalno rješenje u upravljanju izazovima s COVID-19 medicinskim otpadom. Odgovarajuća metoda dezinfekcije i tehnologija spaljivanja mogu ublažiti rizik od širenja infekcija i poboljšati održivost sustava gospodarenja otpadom.

Širom svijeta raste zabrinutost zbog negativnih učinaka infektivnog medicinskog otpada proizvedenog tijekom pandemije COVID-19 i rizika od onečišćenja povezanih s gospodarenjem otpadom. Stoga se mjerama osiguravanja sigurnog i ekološki prihvatljivog gospodarenja medicinskim otpadom mogu izbjeći negativni učinci takvog otpada na zdravlje i okoliš, čime će se zaštititi zdravlje pacijenata, zdravstvenih radnika i javnosti općenito. Mnoge zemlje bilježe ogroman porast količine opasnog otpada (npr. povećanje od oko 600 % u provinciji Hubei u Kini). Od početka pandemije osim COVID-19 medicinskog otpada, različiti sektori, uključujući sektore hrane, gospodarenja otpadom i zdravstvenu skrb, oslanjali su se na povećanu upotrebu plastike za jednokratnu upotrebu kako bi spriječili prijenos COVID-19 te na taj način negativno doprinijeli povećanju količine odbačene plastike.

Okvir za gospodarenje zaraznim medicinskim otpadom pa tako i COVID-19 medicinskim otpadom u Republici Hrvatskoj reguliran je nizom dokumenata i zakonskih propisa.

COVID-19 medicinski otpad nastaje prilikom pružanja zdravstvene zaštite osobama oboljelih od COVID-19 te prilikom provođenje testiranja osoba na SARS-CoV2 kao i prilikom provedbe cijepljenja. Nastaje u zdravstvenim ustanovama kao što su: klinički bolnički centri, kliničke bolnice, opće bolnice, specijalne bolnice, domovi zdravlja, zavodi, županijski zavodi za hitnu pomoć i poliklinike te izdvojenim objektima zdravstvenih ustanova u kojima se provode testiranja i cijepljenja građana.

Proizvođači COVID-19 medicinskog otpada dužni su:na mjestu nastanka osigurati gospodarenje ovim otpadom sukladno Zakonu i Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom te posebnim propisima, a naročito u pogledu odvojenog skupljanja;spremati u odgovarajuće spremnike i privremeno skladištiti u posebno odvojenom prostoru do obrade ili predaje ovlaštenoj osobi koja ima propisanu dozvolu za gospodarenje medicinskim otpadom;imenovati odgovorne osobe za odvojeno skupljanje i privremeno skladištenje medicinskog otpada na mjestu nastanka;provoditi obuku zdravstvenog i pomoćnog osoblja povezanog s razdvajanjem, odvojenim skupljanjem, označavanjem spremnika, privremenim skladištenjem, oporabom i/ili zbrinjavanjem medicinskog otpada na mjestu nastanka i osigurati vođenje  potrebnih  evidencija  i  dostavu  podataka  temeljem  odredbi  Zakona,pravilnika i posebnih propisa.

Obveznici dostave podataka o proizvodnji otpada u Registar onečišćavanja okoliša su proizvođači/posjednici otpada tj. organizacijska jedinica koja na lokaciji proizvodi i/ili prenosi s lokacije više od 500 kg opasnog otpada godišnje.

Vrste COVID-19 medicinskog otpada su: kemijski, infektivni otpad, patološki otpad, oštri otpad, farmaceutski otpad i ostali otpad.

Obzirom na naglo povećanje količine otpada, konvencionalna postrojenja za spaljivanje su prekapacitirana, a industrija gospodarenja otpadom suočava se s golemim pritiskom zbog rukovanja opasnim otpadom koji nastaje od pacijenata zaraženih COVID-19. Uz količinu opasnog otpada, plastični predmeti za jednokratnu uporabu i osobna zaštitna oprema izazvali su novu vrstu zagađenja na kopnu i u vodenom okolišu.

Pravilno gospodarenje COVID-19 medicinskim otpadom omogućava veći udio otpada koji će se moći reciklirati. Autoklaviranje je jedan od načina kako povećati količinu otpada koju će biti moguće reciklirati i na taj način smanjiti količinu otpada koji će biti potrebno odložiti na odlagališta. Autoklaviranje krutog medicinskog otpada može poboljšati učinkovitost procesa recikliranja jer proces može učinkovito sterilizirati kontaminirani otpad. Također i korištenje dezinficijensa može inaktivirati virus SARS- CoV2 i smanjiti širenje virusa među radnicima koji rukuju COVID-19 medicinskim otpadom.

COVID-19 medicinski otpad koji nastaje unutar naše ustanove Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ je otpad od korištene jednokratne OZO (rukavice, pregače, maske, viziri i dr.), otpad od uzimanja uzorka briseva za PCR, otpad koji nastaje u laboratoriju prilikom ispitivanja uzoraka te otpad od cijepljenja protiv COVID- 19 bolesti.

Na početku pandemije COVID-19 zbog nestašice OZO koja se dogodila na svjetskom tržištu, bilo je zagovornika oporabe OZO – određeni krugovi ljudi su se zalagali za autoklaviranje/steriliziranje korištene jednokratne OZO te njeno ponovno korištenje. Ova praksa se nije zadržala obzirom da se autoklaviranjem mijenjaju fizička/mehanička svojstva OZO te nije moguće garantirati punu efikasnost zaštite od zaraze koristeći takvu OZO, iako bi to bio jedan od dobrih načina smanjenja generiranja velikih količina COVID-19 medicinskog otpada.

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ za zbrinjavanje navedenog nastalog COVID-19 medicinskog otpada ima ugovor sa ovlaštenom tvrtkom za zbrinjavanje medicinskog otpada te ista tvrtka redovno na dnevnoj bazi sa svih naših lokacija sakuplja i odvozi medicinski i COVID-19 medicinski otpad na daljnju obradu.

Nastavni  zavod  je  na  svim  svojim  lokacijama  osigurao  skladišta  za  privremeno skladištenje medicinskog otpada, koja su sukladna svim važećim propisima.

Najveći problem kod gospodarenja medicinskim otpadom i COVID-19 medicinskim otpadom, ne samo tijekom pandemije COVID-19 nego i inače, predstavlja nemar nekih pojedinaca (neprimjereno rukovanje, nepoštivanje propisa o ambalaži i neprimjereno odlaganje) koji rade na poslovima vezano za COVID-19 (uzimanje briseva, cijepljenje)

Količina medicinskog otpada strahovito raste zbog visoke stope zaraze novim virusom SARS-CoV2. Virusima kontaminirani COVID-19 medicinski otpad potencijalno može zaraziti radnike u sektoru gospodarenja otpadom obzirom na njihovu direktnu izloženosti otpadu pogotovo ako se ne pridržavaju sigurnosnih mjera pri rukovanju. Postoje jasne smjernice WHO-a za upravljanje medicinskim otpadom tijekom pandemije. Učinkovite sigurnosne mjere i radne strategije mogu omogućiti pravilno gospodarenje medicinskim otpadom  bez širenja virusa na druge. Sterilizacija/dezinfekcija otpada, praćena odgovarajućim odvajanjem i obradom otpada na licu mjesta, također može osigurati bolje i zdravije upravljanje medicinskim otpadom. Mobilna obrada i strategija privremenog skladištenja medicinskog otpada mogu pomoći održivom gospodarenju medicinskim otpadom bez daljnjeg širenja virusa. Pravilno gospodarenje medicinskim otpadom doprinosi recikliranju otpada i pretvorbi istog u druge vrijedne proizvode/resurse, npr. energije. Stoga, pravilno gospodarenje medicinskim otpadom može dodati vrijednost nacionalnim gospodarstvima za održivi razvoj. Osim toga, pomoći će u smanjenju širenja virusa COVID-19, a pravilno gospodarenje COVID-19 medicinskim otpadom  će svakako doprinijeti zaštiti okoliša kao i javnom zdravstvu štiteći ljudsko zdravlje.

Iako je sustav gospodarenje medicinskim otpadom pa time i COVID-19 medicinskim otpadom u Republici Hrvatskoj zakonski reguliran, problem predstavlja njegovo provođenje (neprimjereno rukovanje, nepoštivanje propisa o ambalaži i neprimjereno odlaganje) te bi na kontroli provedbe trebalo dodatno poraditi.

Marijan Gorše, dipl. ing. el., Draeger d.o.o.u svojem izlaganju govorio je o temi „Detekcija opasnih plinova pri zbrinjavanju otpada“.

Sigurnost je najvažnija – ako se rizici prepoznaju, mogu se kontrolirati!

Mnoge se opasnosti ne mogu detektirati ljudskim osjetilima: toksični plinovi, nedostatak kisika, zapaljivi plinovi i pare. Te opasnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju ljudskom životu i sigurnosti postrojenja u mnogim granama industrije.

Nedostatak ventilacije u kombinaciji s biološkim fermentacijskim procesima i kemijske reakcije potiču stvaranje i nakupljane opasnih plinova upotencijalno kritičnim koncentracijama. Prema tome potrebno je osigurati učinkovite i sigurne procese te propisati postupke kod vizualnih pregleda, održavanja i čišćenja kada radnici ulaze u potencijalno opasne prostore.

Kada se radi o pouzdanom otkrivanju nepoznatih i poznatih opasnosti od plina, moguće je osloniti se na prijenosnu i stacionarnu tehniku detekcije plina iz Drägera kao ključni dio za pružanje pouzdanog oblika zaštite radnika, a naravno i zaštite postrojenja.

„Upravljanje kontrolom pristupa uz pomoć smartphone uređaja“, tema je o kojoj je govorio  Mladen Gunjević,iz  Špica Sustavi d.o.o.

Prednost Door Cloud rješenja za kontrolu pristupa u odnosu na konvencionalne sustave je činjenica da više ne morate brinuti oko serverskog okruženja i svih aktivnosti koje su potrebne da bi sustav radio ispravno 24/7.

Poboljšanje sigurnosti je u svim segmentima poslovanja jedan je od najbitnijih faktora. Internetska sigurnost ne samo da funkcionira već možemo reći da su neki od najstrože čuvanih sustava spojeni na Internet. Zapravo je internetska sigurnost najnaprednije područje sigurnosti. Ista sigurnosna rješenja koja se upotrebljavaju za internet bankarstvo koriste se i za kontrolu pristupa u oblaku.

Pogodnost korištenja sustava temeljenog na oblaku je pristup informacijama s ciljem otklanjanja incidenata u bilo kojem trenutku s bilo kojeg mjesta. Primanje alarma u realnom vremenu omogućava korisniku da pristupi incidentu online, koordinira se s drugim kolegama te na licu mjesta riješi ili eskalira situaciju.

Fleksibilnost sustava puno je veća kod cloud rješenja zato što je puno lakše i jeftinije dodavati nove točke unutar  samog objekta ili  neke nove  lokacije  bez potrebe postojanja komunikacijskog tunela između servera i krajnje pristupne točke. Administraciju sustava može u potpunosti izvršiti korisnik sustava, pružatelj usluge ili se sustav može omogućiti zajedničko korištenje.

Smanjenje troškova je poznata činjenica prelaskom na cloud, troškovi  se smanjuju pretvaranjem IT imovine u usluge. Naime, s cloudom serveri snažnog hardvera i složena IT infrastruktura odlaze u povijest. Korisnicima će biti dovoljan smartphone ili home računalo te internetska veza putem kojih će se povezivati s cloud servisom. Cloud je sve popularniji i u Hrvatskoj te je, prema podacima Eurostata, naše gospodarstvo jedno od deset najboljih u Europskoj uniji po korištenju clouda, dok prema podacima Državnog zavoda za statistiku cloud koristi 37% tvrtki.

Do sada su sustavi kontrole pristupa bili u vlasništvu korisnika. Cijeli sustav uključujući hardware i software se morao kupiti, instalirati, montirati, podesiti i pustiti u rad uz naravno poštivanje svih instalacijskih preduvjeta na strani serverske infrastrukture. Ovakav aranžman uključuje početna ulaganja u hardware i software, instalaciju, održavanje i upravljanje sustavom. Sve to oduzima dragocjene financijske i organizacijske resurse udaljavajući korisnika od njegove osnovne djelatnosti. Cloud rješenje prenosi servere i aplikacijske usluge u oblak, gdje se nalazi tim stručnjaka koji svakodnevno brinu o podacima. Ova paradigma je poznata u IT sektoru pod nazivom SaaS - Sigurnost kao usluga. Za korisnike postoje dvije velike prednosti, jedna je niža cijena zbog manjeg početnog ulaganja i organizacijski teret. Druga je veća kvaliteta usluge, budući da oko sustava brine tim stručnjaka.

Outsourcing je poslovni model u kojem tvrtke ili javne ustanove radi poboljšanja produktivnosti ustupaju određene, uglavnom sporedne poslove (non core), vanjskim poduzećima koja se njima bave. Kada je riječ o sigurnosti, korisnici već uvelike prenose zaštitu svojih objekata specijaliziranim poduzećima kojima je zaštita imovine glavna djelatnost. Ovaj model postaje sve više prisutan u svijetu.

Tijekom stručnog skupa sudionici su imali priliku postavljati pitanja, iznositi vlastita iskustva i komentirati pojedine teme izlaganja, a Stručno-znanstveni  časopis „Sigurnost“ predstavio je svoja ovogodišnja izdanja s pozivom na pretplatu za naredno razdoblje,kako bi primjerima iz prakse, znanstvenim i stručnim radovima koji se objavljuju u  časopisu doprinosili unapređivanju sigurnosti i zdravlja na radu.Sudionici stručnog skupa pozvani su i na praćenje aktualnih tema na portalu Sigurnost.                                                                                                                          

                                                                                                                             Vitomir Begović