Otpornost na stres jedna je od naših najvažnijih kompetencija

Procjena rizika je postupak kojim se utvrđuje razina opasnosti, štetnosti i napora u smislu nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti, bolesti u svezi s radom te poremećaja u procesu rada koji bi mogao izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika.

Poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika provoditi mjere te poduzimati aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima kako bi se vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom otklonila ili svela na najmanju moguću mjeru.

Kao mnogi drugi problemi povezani sa psihičkim zdravljem, stres se često pogrešno tumači ili stigmatizira. Međutim ako ga se tumači kao organizacijski problem umjesto kao krivnja pojedinca, psihosocijalnim rizicima i stresom može se upravljati kao bilo kojim drugim rizicima za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu.

Psihosocijalni rizici proizlaze iz lošeg dizajna, organizacije i upravljanja poslom, kao i lošeg socijalnog konteksta posla te mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda kao što je stres povezan s poslom, izgaranje na poslu ili depresija. Neki od primjera radnih uvjeta koji uzrokuju psihosocijalne rizike sljedeći su:prekomjerno radno opterećenje;proturječni zahtjevi i nejasna uloga radnika;neuključenost u donošenje odluka koje utječu na radnika i nemogućnost utjecanja na način na koji se posao obavlja;loše upravljana organizacijska promjena, poslovna nesigurnost, neučinkovita komunikacija, nedostatak potpore uprave ili kolega;psihološko i seksualno uznemiravanje, nasilje treće osobe.

Radnici doživljavaju stres ako su radni zahtjevi prekomjerni i nadilaze njihove mogućnosti. Osim psihičkih problema u radnika koji pate od dugotrajnog stresa mogu se razviti ozbiljni fizički zdravstveni problemi kao što je bolest krvožilnog sustava ili problemi mišićno-koštanog sustava.

Kad je riječ o organizaciji, negativni učinci uključuju loš sveukupan poslovni učinak, učestalije izostajanje s posla, prezentizam (radnici dolaze na posao kad su bolesni i ne mogu učinkovito raditi) te povećane stope nezgoda i ozljeda. Izostanci su češće duži od onih izazvanih drugim uzrocima, a stres povezan s poslom može pridonijeti povećanim stopama prijevremenog umirovljenja.

Svjetska zdravstvena organizacija prepoznala je stres kao jednu od najvećih prijetnji zdravlju 21. stoljeća.

Svaka treća osoba iskusi simptome povezane sa stresom. Svjetski gospodarski forum je među deset najvažnijih kompetencija uvrstio otpornost na stres i fleksibilnost.

Svijest da smo svi podložni odgovoru na stres važan je početni korak u suočavanju sa stresom. Svi mi slično reagiramo na stresne okolnosti, osjećamo to na fizičkom, emocionalnom, mentalnom i bihevioralnom području. Stres je u biti normalan odgovor na promjenjive okolnosti i pomaže nam da budemo više usredotočeni, energičniji, budniji i sposobniji da se nosimo s izazovima koji su pred nama. Naša učinkovitost je značajno povećana zbog oslobađanja adrenalina i drugih hormona stresa. Odgovor na stres sam po sebi nije mentalni ili fizički poremećaj, ali često može biti okidač za niz psihičkih i fizičkih problema. Urođeni odgovor na stres još uvijek se u nama pokreće kada se nađemo u  specifičnim okolnostima.

Jačanje mentalnog zdravlja i prevencija razvoja mentalnih poremećaja temelji se prvenstveno na povećanju otpornosti na stres i rješavanju svakodnevnih problema na način koji smanjuje reakciju na stres. Za povećanje otpornosti na stres potrebne su dvije stvari: ojačati odgovarajući mentalni stav te znati i dopustiti si dovoljno opuštanje tijekom stresnih situacija.

Zdravlje nije samo željeno stanje tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja bez bolesti i invaliditeta, već je stalno uspostavljanje dinamičke ravnoteže fizičkih, mentalnih, emocionalnih, duhovnih, osobnih i društvenih elemenata. koji pojedincima i zajednicama omogućuje obavljanje i profesionalne funkcije, istovremeno sprječavajući bolesti, invaliditet i preranu smrt.Jednostavno rečeno, to znači da težimo zdravlju kako bismo živjeli bolje.

Psihosocijalni rizici i stres na radnom mjestu spadaju među najveće i najvažnije izazove u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu. Otprilike polovina svih radnika u EU-u smatra da je stres povezan s radom zajednički izazov s kojim se suočavaju na radnom mjestu. Više od četvrtine svih radnika navodi da doživljava stres povezan s radom tijekom cijelog ili većeg dijela radnog vremena. Najčešće navedeni uzroci stresa na radnom mjestu uključuju nesigurnost radnog mjesta, dugo ili neredovito radno vrijeme, prekomjerno radno opterećenje te uznemiravanje i nasilje na radnom mjestu. Na gotovo 80 posto radnih mjesta u  državama  članicama  EU  utvrđeno je prisustvo barem jednog čimbenika psihosocijalnih rizika unutar dotične organizacije.

Pored problema vezanih uz rad, svemu tome potrebno je pridodati i psihosocijalne posljedice potresa u Hrvatskoj, socijalne i obiteljske teškoće.

Vijeće EU u prosincu 2019.g. iznoseći stajalište o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje 2021. –2027.naglasilo je da su sigurnost i zdravlje na radu okosnica  dobrobiti i zaštite radnika ,čime se  doprinosi gospodarskom rastu i konkurentnosti Unije.Pri tome je Vijeće EU posebno ukazalo na značaj  rješavanja izazova u pogledu psihosocijalnih rizika i mentalnog zdravlja te spriječavanja  nesreća i bolesti povezanih  s radom, osobito mišićno-koštanih poremećaja.

Pojava novih zanimanja i novih načina rada, sve veći broj novih vrsta radnih mjesta i oblika rada (u područjima kao što su podugovaranje, digitalni rad, masovni rad putem interneta,rad na zahtjev, ekonomija dijeljenja i ekonomija platformi) te velik broj samozaposlenih osoba, kao i mentalno zdravlje predstavljaju dodatni  izazov.

Člankom 51.Zakona o zaštiti na radu utvrđene su obveze poslodavca u vezi s prevencijom stresa uzrokovanog na radu ili u vezi s radom.Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje. Ako postoje naznake stresa na radu ili u vezi s radom, poslodavac je obvezan posebnu pozornost usmjeriti na:organizaciju rada i radnih postupaka (radno vrijeme, stupanj samostalnosti, podudarnost između vještine radnika i potreba posla, radno opterećenje i dr.);radne uvjete i okolinu (izloženost radnika i poslodavca nasilnom ponašanju,buku,vrućinu, hladnoću, opasne kemikalije i dr.);komunikaciju (neizvjesnost o tome što se očekuje od posla, izgledi za očuvanjem posla ili nadolazeće promjene i sl.);subjektivne čimbenike (emocionalni i društveni pritisci, osjećaj nemoći, osjećaj da nema dovoljno podrške i sl.).

Međutim, praksa ukazuje da još uvijek ovi aspekti nisu u odgovarajućoj mjeri zastupljeni u procjeni rizika za mjesta rada,pa je potrebno sve ključne dionike usmjeriti ka stjecanju potrebnih spoznaja o problemu stresa i važnosti očuvanja mentalnog zdravlja.

Dobar priomjer kako to činiti je Republika Slovenija i program pod nazivom  OMRA.

OMRA je akronim za program pod nazivom „Veća pismenost mentalnog zdravlja za suočavanje s poremećajima raspoloženja.

Program OMRA , ima za cilj podizanje svijesti javnosti o tome što je mentalno zdravlje i kako se nositi s poremećajima raspoloženja i upravljati njima.

Besplatna  virtualna učionica „Kako ojačati otpornost na stres“ ,pruža mogućnost edukacije o ključnim znanjima i vještinama relevantnim za povećanje otpornosti na stres.U učinonicu se može uključiti putem poveznice https://www.omra.si/e-ucilnica/odpornost-na-stres/.

Mentalni poremećaji rastu brže od ostalih kategorija bolesti. Osim što predstavljaju veliki društveni i ekonomski teret, oni također iznimno otežavaju svakodnevni život osobi koja boluje od psihičkih smetnji. Programom OMRA želi se  znanje o mentalnom zdravlju približiti razini znanja koju ljudi imaju, primjerice, o nekim uobičajenim bolestima. Samo oni koji su dobro informirani o tome što je mentalno zdravlje, sposobni su na vrijeme prepoznati probleme poput poremećaja raspoloženja i poduzeti pravodobne i odgovarajuće mjere. OMRA putem svoje web stranice i edukacije nudi odgovore na različite izazove u području poremećaja raspoloženja:kako brzo prepoznati probleme i pronaći odgovarajući tretman, kako upravljati čimbenicima rizika i ojačati zaštitne čimbenike, te zašto je važno smanjiti stigmu.

Drugi primjer je Irska u kojoj je na raspolaganju besplatan , jednostavan za korištenje, inovativan, povjerljiv, psihosocijalni proces upravljanja rizikom. Pruža povratne informacije o stresu na radnom mjestu, psihičkoj dobrobiti zaposlenika i izloženosti kritičnim incidentima na radnom mjestu. Pruža strukturirane smjernice koje omogućuju organizacijama da razviju akcijski plan za ublažavanje ovih stresora.Program „Pozitivan rad“ korisnicima pomaže u : identificiji  psihosocijalnih rizika i prilika zaposlenih; upućuje na poštivanje  važećih zakona o zdravlju i sigurnosti; potiče na razvoj učinkovitih  akcijskih planova za zdravlje i dobrobit; i na poboljšanje  angažmana i učinka zaposlenika.

Aplikacijom se jednostavno upravlja, potpuno je povjerljivo i daje rezultate. Nema softvera za preuzimanje, anketa se popunjava deset do petnaest minuta, rezultatima se može pristupiti bilo gdje, a anketa je besplatna! „Pozitivan rad“ temelji se na jednostavnom pristupu u četiri stupnja, putem kojih se  mjeri stresore na radnom mjestu, psihološku dobrobit zaposlenika i izloženost kritičnim incidentima. Iako postoje mnogi stresori koji su uobičajeni za većinu radnih mjesta, postoje neki koji su specifični za svaku vrstu posla. Istraživanje „Pozitivan rad“  sadrži sektorska revizijska pitanja za pojedinačne sudionike kako bi se naznačila učestalost i opseg iskustava kritičnih incidenata s kojima se susreću radnici u okviru njihovog posla i vrste mjera podrške koje bi mogle biti od najveće pomoći.

Što čini Hrvatska ? Hrvatska još uvijek nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja.Imala ju je za razdoblje od 2011. do 2016., a nova još uvijek  nije donesena. Ali ne čekajući konačno donošenje  tog važnog nacionalnog dokumenta, može se na mikro razini, u svakoj radnoj sredini angažiranošću poslodavaca, organizacijskih jedinica za upravljanje ljudskim resursima,Odbora za zaštitu na radu i sindikata, koristeći navedene raspoložive edukativne materijale provesti zajedničko učenje,a zatim praktično identificirati rizike i primijeniti preventivne  mjere  uz ažuriranje procjene rizika, s ciljem jačanja otpornosti na stres i psihosocijalne rizike. 

Posebno je to  važno i zbog novonastalih okolnosti promjene načina rada u uvjetima pandemije.Rad od kuće u normalnim vremenima može donijeti i prednosti i izazove. Iako postoji potencijal za veću ravnotežu između posla i života i fleksibilniji radni život, nedostatak kontakta licem u lice s kolegama na poslu može dovesti do lošije komunikacije, manjeg timskog rada i socijalne izolacije. Ne biti u blizini prizora i zvukova drugih utječe na to kako se osjećamo, kako radimo i kako učimo. Moraju se uložiti napori da se uspostave sustavi za njegovanje osjećaja povezanosti između poslodavca i zaposlenika, ali još važnije među suradnicima pojedinačno i među timovima i odjelima.  

Mnogi zaposlenici i dalje rade od kuće tijekom pandemije COVID-19 te su tijekom duljeg razdoblja imali dodatne pritiske zbog kombiniranja radnog mjesta i kućnog okruženja. 

U praksi ima pozitivnih  primjera i kreativnih rješenja (Karlovačka  pivovara d.d., Hrvatska  poštanska banka d.d.,…) prilagodbe poslodavaca i zaposlenike putem  osmišljenih aktivnosti za upravljanje i kontrolu stresa i podršku zaposlenicima dok rade od kuće tijekom COVID-19) ili kao dio planiranog pristupa i dogovorenog rada od kuće. 

Stres od rada od kuće u normalnim vremenima razlikuje se od stresa od rada od kuće sada, u vrijeme COVID-19. Što se tiče mentalnog zdravlja, šire okruženje i globalna nesigurnost ne mogu se izolirati od radnog okruženja pojedinca. Poslodavci su dužni djelovati razumno, imati kompetentno upravljanje i nadzor te mijenjati uobičajene metode komunikacije, povratne informacije i nagrađivanja kako bi odražavali trenutnu promijenjenu radnu  okolišnu stvarnost kako bi se smanjio profesionalni stres. 

U procesu priklagodbe novim uvjetima poslodavci bi trebali:

• dogovoriti komunikacijski režim u dogovoru s članovima tima koji uvažava ostale potrebe i zahtjeve rada od kuće

• prihvatiti da dnevno raspoređivanje radnih zadataka za mnoge zaposlenike ne može biti tako precizno kao na radnom mjestu
• poštivati ​​potrebu za više podržavajućim, manje kritičnim pristupom rukovoditelja kako bi se riješila smanjena motivacija i potaknula suradnja
• imati redoviti, a ne ad hoc obrazac kontakta, posebno bilježeći početak i kraj radnog tjedna, te se uključiti u telefonski kontakt, a ne samo putem e-pošte.
• podržati one s odgovornostima za upravljanje ljudima, fleksibilnim pristupom njihovom radnom danu i tjednu
• pružiti praktičnu operativnu podršku višeg sloja menadžmenta ili putem formalne ili neformalne podrške kolega
• osigurati zaposlenicima mogućnost kontrole aspekata svojih metoda rada kako bi se smanjio stres na sebe (i svoja izvješća, ako ih imaju) u mjeri u kojoj je to razumno.

Specijalisti medicine rada i sporta imaju posebnu ulogu. Dostupnost za pružanje pmoći zaposlenicima, radi očuvanja  zdravlja na radu i drugi oblici  potpore trebaju biti omogućeni  zaposlenicima,s informacijom o  dostupnosti , i  podacima  za kontakt.

Danas još uviijek imamo nedorečene propise,različite formulacije i međusobno neusklađene odredbe u različitim pravilnicima ili tumačenjima, kao i  izostanak praktičnih smjernica procjenjivanja rizika za rad kod kuće,što može uzrokovati dugoročne štetne posljedice ne samo po sigurnost, već i po zdravlje radnika.Neprijeporno je da je Procjena rizika rada kod kuće / Kontrolni popis koji će pomoći poslodavcima (ili kompetentnoj osobi koja djeluje u njihovo ime) i njihovim zaposlenicima da provedu procjenu radnog okruženja kod kuće, od izuzetne važnosti.Poslodavci su obvezni zaštititi zaposlenike od svih opasnosti koje mogu dovesti do ozljeda. Stresor je potencijalna opasnost koja može dovesti do osobne ozljede u obliku mentalnog poremećaja. Procjene rizika trebale bi uz ostale elemente uključivati ​​procjene stresora u radnom okruženju i mjere prevencije.

Psihosocijalni rizici i stres povezan s poslom među najvećim su izazovima za sigurnost i zdravlje na radu. Oni znatno utječu na zdravlje pojedinaca, organizacije i nacionalna gospodarstva.

Najučinkovitiji pristup u ovladavanju rizicima stresa je preventivni, holistički i sustavni. Istraživanje pokazuje da se psihosocijalni rizici smatraju složenijim i težim za upravljanje u usporedbi s tzv. tradicionalnim rizicima, rizikom sigurnosti na radnom mjestu i rizikom za zdravlje. Postoji potreba za jačanjem svijesti i korištenjem jednostavnih praktičnih alata koji bi olakšali rješavanje problema stresa povezanog s poslom, kao i problema nasilja i uznemiravanja.

Upravljanje stresom nije samo moralna obveza i dobro ulaganje za poslodavce, već je i prioritet određen u Okvirnoj direktivi 89/391/EEZ ,kojoj pružaju potporu okvirni ugovori socijalnih partnera o stresu povezanim s poslom te uznemiravanju i nasilju na radnom mjestu.Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit prepoznaje promjenjive zahtjeve i sve veće pritiske na radnom mjestu te potiče poslodavce na provođenje dodatnih, dobrovoljnih mjera za promoviranje mentalne dobrobiti.

Iako poslodavci imaju zakonsku  obvezu osigurati cjelovitu  procjenu i kontrolu rizika na  mjestima rada,ključno je da  radnici budu uključeni u taj proces, jer najbolje prepoznaju  probleme koji se mogu pojaviti na njihovu radnom mjestu.

Kako bi se sve navedeno  učinkovito provelo potrebna je odgovarajuća potpora državnih institucija i uključenost zdravstvenog sustava,posebno sudjelovanje medicine rada  u vidu razvijanja i dostupnosti potrebnih alata za procjenu rizika,uz utvrđivanje i provedbu preventivnih  mjera u području  stresa i psihosocijalnih rizika.

                                                                                                              Vitomir Begović