Pravo na isključenje ipak u zakon
Jednomjesečno e-savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu završilo je 11. kolovoza 2022. godine, i na isti je pristiglo 774 komentara, kritičkih osvrta i prijedloga za dopunu, preciznije i kvalitetnije reguliranje pojedinih instituta.
Jedna od važnih primjedbi i prijedloga koje je uputio autor ovog članka odnosila se i na potrebu reguliranja prava radnika na isključenje izvan radnog vremena.
Kao razlog da se u poglavlju "Radno vrijeme" izrijekom reguliralo pravo radnika na isključenje izvan radnog vremena, predlagač je ukazao na to da su digitalni alati povećali učinkovitost te fleksibilnost za poslodavce i radnike, ali i doveli do kulture „stalne povezanosti na mrežu”, pri čemu su radnici lako dostupni u bilo kojem trenutku i bilo gdje, uključujući izvan radnog vremena, što ima negativan utjecaj na njihovu sigurnost i zdravlje. Unutar EU-a već je duže vrijeme prisutna svijest da je ovo pitanje potrebno na primjereni način regulirati; europskim i nacionalnim propisima.
Europski parlament želi zaštititi temeljno pravo zaposlenika da se isključe s posla i ne budu dostupni izvan radnog vremena. Parlament je 21. siječnja 2021. pozvao Komisiju da osmisli zakon kojim se zaposlenicima izvan radnog vremena omogućuje isključivanje s posla bez posljedica te utvrđuju minimalni standardi za rad na daljinu. Parlament je poručio da prekidi slobodnog vremena i produljenje radnog vremena mogu povećati rizik od neplaćenog prekovremenog rada, imati negativne posljedice na zdravlje, ravnotežu poslovnog i privatnog života te je pozvao na donošenje mjera.
Poslodavci ne smiju zahtijevati od radnika dostupnost izvan radnog vremena, a suradnici se trebaju suzdržati od kontaktiranja kolega povezano s poslom. Države članice EU-a trebaju osigurati da su radnici koji koriste svoje pravo na isključivanje zaštićeni od negativnih posljedica te da postoje mehanizmi za rješavanje pritužbi ili kršenja prava na isključivanje.
Učenje i osposobljavanje na daljinu trebaju se smatrati radnom aktivnošću i ne smiju se zbivati u slobodno vrijeme bez odgovarajuće naknade.
Pojedine države u EU pitanje prava na isključenje već su regulirale, a sada je prilika da se i u Hrvatskoj pravo na isključenje regulira ovim izmjenama i dopunama Zakona o radu. Vlade u europskim zemljama usredotočile su se na uvođenje novih politika koje odražavaju novi svijet rada. Francuska je bila prva europska zemlja koja je uvela zakon o pravu na prekid veze. Od siječnja 2017. Francuska zakonski zahtijeva od poslodavaca da pregovaraju o sporazumima sa sindikatima o pravu na prekid veze s tehnologijom nakon radnog vremena. Nakon što je objavljeno francusko zakonodavstvo, Italija je bila sljedeća zemlja koja je uvela pravo na prekid veze 2017. godine. Zakon navodi da samo radnici na daljinu imaju pravo prekinuti vezu s tehnološkim uređajima i internetskim platformama bez snošenja ikakvih posljedica u pogledu radnog statusa odnosno kompenzacija. Također postoje granski i kolektivni ugovori na razini poduzeća koji predviđaju pravo na isključenje. Sljedeća zemlja koja je usvojila zakon o pravu na isključenje bila je Španjolska. U 2018., zajedno s prijenosom GDPR-a u španjolski zakon, uveden je novi skup digitalnih prava. Radnici u privatnom i javnom sektoru dobili su pravo na prekid veze kako bi održali ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Belgija je bila sljedeća zemlja koja je uvela to pravo. U 2018. zakon je obvezao poslodavce s više od 50 zaposlenika da rasprave pitanje isključenja i upotrebe digitalnih alata s odborom za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Zaposlenici u Belgiji imaju pravo razgovarati o pitanjima prekida veze sa svojim poslodavcima, ali nemaju pravo na prekid veze. Godine 2022. u Belgiji je donesen novi zakon koji državnim službenicima omogućuje da isključe radnu e-poštu, poruke i telefonske pozive primljene izvan radnog vremena, bez straha od sankcija. Raspravlja se o planovima za proširenje zakona na zaposlenike u privatnom sektoru.
U travnju 2021. irska vlada objavila je novi kodeks prakse prema kojem svi zaposlenici službeno imaju pravo prekinuti vezu s poslom kako bi imali bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Novi kodeks osigurao je da zaposlenici imaju pravo isključiti se s posla izvan uobičajenog radnog vremena, uključujući pravo da ne odgovaraju odmah na e-poštu, telefonske pozive ili druge poruke. Kodeks je također naveo da zaposlenik ne bi trebao rutinski obavljati posao izvan svog uobičajenog radnog vremena i da ima pravo da ne bude kažnjen za odbijanje sudjelovanja u radnim stvarima izvan uobičajenog radnog vremena te da postoji dužnost poštovanja tuđeg prava na prekid veze. U prosincu 2021. portugalski parlament uveo je novi zakon o radu na daljinu. Jedan od zakona koji je stupio na snagu u siječnju 2022. bilo je pravo na privatnost. Zakon o radu sada propisuje da se poslodavci moraju suzdržati od kontaktiranja zaposlenika tijekom njihovog odmora, osim u slučaju više sile. Tvrtke koje prekrše to pravo mogle bi se suočiti s kaznama do 4.080 eura. Za poslodavce je postalo ozbiljan prekršaj narušavanje privatnosti zaposlenika.
Slijedom svega navedenoga kao i poznate prakse, nije bilo razloga da i Hrvatska ne pristupi reguliranju ovog područja zakonom, imajući u vidu izostanak kolektivnih ugovora; posebno u privatnom sektoru.
Međutim, u svojem očitovanju na navedeni prijedlog u e-savjetovanju Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike isto nije prihvatilo, navodeći u svojem odgovoru sljedeće: „Komentar povezan s pravom na isključenje izvan radnog vremena je primljen na znanje, međutim članak 7. i 8. Nacrta prijedloga zakona je rezultat dogovora Radne skupine, u ovoj fazi redefiniranja radnoga zakonodavstva. Iako je takva mogućnost bila predmet razmatranja Radne skupine, dogovoreno je da će predmetna materija biti obuhvaćena drugom fazom redefiniranja radnog zakonodavstva“.
Vidljivo je da se opravdanje za izostanak potrebne i logične regulative pronalazi u tzv. „radnoj skupini“, i to nije jedini slučaj. Vrijeme je da se prostor za oblikovanje svih propisa otvori stručnim ljudima s iskustvom i širinom te potvrđenim rezultatima u praksi, a prijedlozi iz e-savjetovanja prihvaćaju, jer to ne smije biti zadovoljavanje forme, već dodana vrijednost.
Takav isključiv odgovor nije bio opravdan iz razloga što je najavljeno da se ovim izmjenama i dopunama Zakona želi postići ravnoteža između privatnih i poslovnih obveza.
Prijedlog i obrazloženje razloga regulacije prava na isključenje nakon radnog vremena, među više od 700 primjedbi i prijedloga pristiglih tijekom e-savjetovanja, nije ostao nezamjećen u javnosti, već su isti pojedini mediji posebno aktualizirali, što je očito utjecalo da i saborski zastupnici u prvom čitanju naglase potrebu implementacije prava na isključenje u radnom zakonodavstvu, a zatim da ministarstvo i Vlada promijene svoj stav, i u konačni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu za drugo čitanje u Hrvatskom saboru ugrade institut prva radnika na isključenje.
Ovaj primjer pokazuje da je potrebno angažirano djelovanje, upornost te potpora medija, a zatim putem njih utjecaj na oblikovanje odgovarajućih propisa, kojima se u ovom slučaju pridonosi prevenciji, zaštiti, sigurnosti te zdravlju radnika.
Vitomir Begović