Problemi mentalnog zdravlja na radu
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. listopada, s općim ciljem podizanja svijesti o pitanjima mentalnog zdravlja te mobilizacijom napora u podršci mentalnom zdravlju na svjetskoj razini.
Europska unija do sada je poduzela niz inicijativa poput Izvješća o zajedničkoj akciji o mentalnom zdravlju i dobrobiti (2017.), Europskog okvira za djelovanje na području mentalnog zdravlja i dobrobiti (2019.) i Kompasa EU-a za djelovanje na području mentalnog zdravlja i dobrobiti (2015.-2018.).
Troškovi liječenja mentalnih poremećaja, u izvješću Health at a Glance Europe 2018. godine procijenjeni su na više od 4 % BDP-a u EU dok će prema izvješću Lancet komisije, mentalni poremećaji stoje globalnu ekonomiju do 2030. čak 16 bilijuna dolara (za razdoblje 2010. -2030.).
Postoje troškovi i za poslodavce; oni se mogu izraziti kao apsentizam, prezentizam i gubitak produktivnosti.
I za zaposlenike postoje troškovi, i to u pogledu zdravstvene zaštite, gubitka plaće te zdravstvenih i društvenih učinaka narušenog mentalnog zdravlja. Osim toga, pitanja kao što su stigmatizacija, oporavak i ponovna integracija u zaposlenje mogu biti posebno važna u slučaju narušenog mentalnog zdravlja.
Rezultati istraživanja provedenog na razini EU-a 2020. godine pokazuju da je udio čimbenika rizika za mentalno zdravlje predstavljao 44,6 % ukupne zaposlene populacije u dobi od 15 do 64 godine. Utvrđeno je da brojni psihosocijalni faktori rizika na poslu povećavaju rizik od razvoja anksioznosti, depresije i izgaranja.
Europska komisija je u Strateškom okviru EU-a za sigurnost i zdravlje na radu 2021.-2027. istaknula nastavak rada u vezi s tradicionalnim rizicima za sigurnost i zdravlje na radu, kao što su rizici od nesreća na radu, izloženost opasnim kemikalijama, mišićno-koštani poremećaji, ali i problemi mentalnog zdravlja. Uspjeh okvira ovisi o njegovoj provedbi na razini EU-a, nacionalnoj, sektorskoj te razini poduzeća.
EU upućuje da se više pozornosti usmjeri i na bolesti povezane s radom, kao što su rak, bolesti krvožilnog sustava, mišićno-koštani poremećaji te bolesti povezane s psihosocijalnim rizicima, koje su najsmrtonosnije i najčešći su uzrok bolovanja u EU.
Zdravstveni pokazatelji za Hrvatsku
Na razini stacionarne zdravstvene zaštite skupine mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja sudjeluje s udjelom od oko 6 % u ukupnom broju hospitalizacija u Republici Hrvatskoj. Najveći broj hospitaliziranih osoba u dobi je od 20 do 59 godina što tu skupinu poremećaja svrstava u vodeće uzroke bolničkog pobola u radno aktivnoj dobi. Osim toga, svaki četvrti ili peti dan bolničkog liječenja koristi se za mentalne poremećaje te su oni i vodeća skupina bolničkog pobola prema korištenju dana bolničkog liječenja.
U 2019. godini zabilježeno je 38.422 hospitalizacija (stopa 945,1/100.000) zbog mentalnih poremećaja, od kojih se gotovo 70 % odnosi na osobe u dobi od 20 do 59 godina. Ujedno,1.062.732 bolničkih dana korišteno je za hospitalizacije zbog mentalnih poremećaja. Registrirano je ukupno 654.652 psihijatrijskih pregleda u specijalističko-konzilijarnoj djelatnosti što je udio od 6,2 % u ukupnom broju specijalističkih pregleda 2019. godine u Republici Hrvatskoj.
Na razini primarne zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj kroz godine se zapaža uzlazni trend pobola od mentalnih poremećaja. U 2019. godini registrirano je ukupno 371.596 dijagnoza iz skupine mentalnih poremećja te je ova skupina poremećaja sudjelovala s udjelom 4,0 % u ukupnom broju registriranih bolesti i stanja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Neuroze, aktivni poremećaji povezani sa stresom i somatoformni poremećaji vodeća su dijagnostička podskupina. U 2019. godini registrirano je 170.803 dijagnoza iz ove podskupine, koja predstavlja 46,0 % registriranog pobola od mentalnih pormećaja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
U 2019. godini registrirano je ukupno 1.348 smrti zbog mentalnog poremećaja, što predstavlja udio od 2,6 % u ukupnom mortalitetu u Republici Hrvatskoj. Pored liječnika specijalista u zdravstvenim ustanovama, ostali stručnjaci na području zaštite mentalnog zdravlja, kao što su psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, pedagozi, psihoterapeuti i drugi stručnjaci zaposleni su u najvećoj mjeri izvan sustava zdravstva te je potrebno razviti i ojačati međusektorsku suradnju radi zajedničkog djelovanja.
Ključni rizici u vezi s mentalnim zdravljem na radu?
Polovica radnika u EU-u smatra stres uobičajenim na svojem radnom mjestu, a stres pridonosi otprilike polovici svih izgubljenih radnih dana. Hrvatska nije iznimka, pa je nužno razviti i provesti intervencije za promicanje dobrog mentalnog zdravlja i sprečavanje mentalnih bolesti na radnom mjestu.
Pretjerano opterećenje i visok intenzitet rada mogu povećati razinu stresa kod radnika, što zauzvrat može povećati njihovu mišićnu napetost i njihovu osjetljivost na osjećaj boli. Psihosocijalni rizici proizlaze iz lošeg dizajna, organizacije i upravljanja poslom, kao i lošeg socijalnog konteksta posla te mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda kao što je stres povezan s poslom, izgaranje na poslu ili depresija.
Radnici doživljavaju stres ako su radni zahtjevi prekomjerni i nadilaze njihove mogućnosti. Osim psihičkih problema, kod radnika koji pate od dugotrajnog stresa mogu se razviti ozbiljni fizički zdravstveni problemi kao što je bolest krvožilnog sustava ili problemi mišićno-koštanog sustava.
Uz pravi pristup psihosocijalni rizici i stres povezan s poslom mogu se spriječiti i njima se može uspješno upravljati neovisno o veličini ili vrsti poduzeća. Može im se pristupiti na isti logičan i sustavan način kao i drugim rizicima za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu.
Aktualne promjene pojedinih instituta radnog zakonodavstva (rad od kuće, rad na izdvojenom mjestu rada, dodatni rad, kao i dostupnost nakon završetka redovnog radnog vremena) ne smiju olako zaobilaziti odgovarajuće mjere sigurnosti i zdravlja na radu.
WHO i ILO u akciji promicanja mentalnog zdravlja na radu
Objavljeno Svjetsko izvješće o mentalnom zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pokazalo je da otprilike jedna od šest radno sposobnih odraslih osoba u svijetu živi s mentalnim poremećajem i da rad pojačava društvene probleme koji negativno utječu na mentalno zdravlje, uključujući diskriminaciju i nejednakost.
Procjenjuje se da 15 % radno sposobnih odraslih ima mentalni poremećaj te da se 12 milijardi radnih dana godišnje izgubi zbog depresije i tjeskobe, što globalno gospodarstvo stoji gotovo 1 trilijun USD, svake godine uglavnom zbog gubitka produktivnosti. Osobe koje žive s teškim mentalnim bolestima uglavnom su isključene iz posla unatoč tome što je sudjelovanje u ekonomskim aktivnostima važno za njihov oporavak. Posao pojačava šire društvene probleme koji negativno utječu na mentalno zdravlje, uključujući diskriminaciju i nejednakost. Maltretiranje i psihičko nasilje (poznato i kao "mobbing") ključna je pritužba uznemiravanja na radnom mjestu koja ima negativan učinak na mentalno zdravlje. Ipak, rasprava ili otkrivanje mentalnog zdravlja i dalje je tabu u radnim okruženjima diljem svijeta.
U tom kontekstu, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Međunarodna organizacija rada (ILO) pozvale su na konkretne mjere za rješavanje problema mentalnog zdravlja na poslu, u dvije nove publikacije – Smjernice WHO-a o mentalnom zdravlju na poslu i WHO/ILO sažetak politike.
Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o mentalnom zdravlju na poslu daju preporuke za Vlade, poslodavce i radnike te njihove organizacije, u javnom i privatnom sektoru, utemeljene na dokazima za promicanje mentalnog zdravlja, prevenciju stanja mentalnog zdravlja i omogućavanje osobama koje žive s mentalnim problemima da sudjeluju i napreduju u radu. Preporuke obuhvaćaju organizacijske intervencije, osposobljavanje rukovoditelja i radnika, individualne intervencije, povratak na posao i zapošljavanje.
Smjernice također preporučuju bolje načine za prilagodbu potrebama radnika s mentalnim zdravstvenim problemima, predlažu intervencije koje podržavaju njihov povratak na posao i, za one s teškim mentalnim zdravstvenim problemima, pružaju intervencije koje olakšavaju ulazak u plaćeni posao. Važno je napomenuti da smjernice pozivaju na intervencije usmjerene na zaštitu zdravlja, humanitarnih i hitnih djelatnika.
“Vrijeme je da se usredotočimo na štetan učinak koji posao može imati na naše mentalno zdravlje,” rekao je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor SZO-a “Dobrobit pojedinca dovoljan je razlog za djelovanje, ali loše mentalno zdravlje također može imati oslabljujući učinak na izvedbu i produktivnost osobe. Ove nove smjernice mogu pomoći u sprječavanju negativnih radnih situacija i kultura te ponuditi prijeko potrebnu zaštitu mentalnog zdravlja i podršku zaposlenim ljudima.”
Zasebni sažetak politike SZO-a/ILO-a objašnjava smjernice SZO-a u smislu praktičnih strategija za vlade, poslodavce i radnike te njihove organizacije, u javnom i privatnom sektoru. Cilj je podržati prevenciju rizika za mentalno zdravlje, zaštititi i promicati mentalno zdravlje na radnom mjestu i podržati osobe s psihičkim problemima kako bi mogli sudjelovati i napredovati u svijetu rada. Ulaganje i vodstvo bit će ključni za provedbu strategija.
“Budući da ljudi provode veliki dio svog života na poslu – sigurno i zdravo radno okruženje je od ključne važnosti. Moramo ulagati u izgradnju kulture prevencije vezane uz mentalno zdravlje na poslu, preoblikovati radno okruženje kako bismo zaustavili stigmu i društvenu isključenost te osigurali da se zaposlenici s mentalnim problemima osjećaju zaštićeno i podržano”, rekao je Guy Ryder, glavni direktor Međnarodne organizacije rada (ILO-a).
Konvencija MOR-a o sigurnosti i zdravlju na radu (br. 155) i Preporuka (br. 164.) pružaju pravne okvire za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika. Međutim, Atlas mentalnog zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije otkrio je da je samo 35 % zemalja prijavilo nacionalne programe za promicanje i prevenciju mentalnog zdravlja povezanog s radom.
COVID-19 izazvao je porast opće tjeskobe i depresije od 25 % u cijelom svijetu, razotkrivajući koliko su vlade bile nespremne za njegov utjecaj na mentalno zdravlje i otkrivajući kronični globalni nedostatak resursa za mentalno zdravlje. Godine 2020. vlade diljem svijeta potrošile su u prosjeku samo 2 % zdravstvenih proračuna na mentalno zdravlje, a zemlje s nižim srednjim dohotkom uložile su manje od 1 %.
Primijeniti normu ISO 4500 : 2021 za procjenu rizika i mjere prevencije
Pitanja kvalitetne procjene i prevencije mentalnog zdravlja na radu izazov su za različite struke, od zdravstvenih djelatnika, stručnjaka za zdravlje i sigurnost na radu do stručnjaka za ljudske resurse, rukovoditelje i druge, budući da su pitanja mentalnog zdravlja povezana s potpuno drukčijim problemima od pitanja fizičkog zdravlja. Postupci koji se odnose na tabue, nedostatak osviještenosti, diskriminaciju i stigmu imaju daleko veći značaj kad je riječ o mentalnom zdravlju nego kad je riječ o fizičkom zdravlju.
Norma ISO-ovog odbora za zdravlje i sigurnost na radu ISO 45003: 2021 ima za cilj pomoći organizacijama svih vrsta i svih sektora da uspostave dobru praksu za upravljanje psihičkim zdravljem i dobrobiti zaposlenika.
Ovaj dokument obrađuje mnoga područja koja mogu utjecati na psihičko zdravlje radnika; uključujući neučinkovitu komunikaciju, pretjerani pritisak, loše vodstvo i organizacijsku kulturu te pruža smjernice za upravljanje psihosocijalnim rizikom unutar sustava upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu (OH&S) temeljenom na ISO 45000.
Norma pokriva aspekte kao što su kako identificirati uvjete, okolnosti i zahtjeve na radnom mjestu koji mogu narušiti psihičko zdravlje i dobrobit radnika; kako identificirati primarne čimbenike rizika i procijeniti ih kako bi se utvrdilo koje su promjene potrebne za poboljšanje radnog okruženja te kako identificirati i kontrolirati opasnosti povezane s radom i upravljati psihosocijalnim rizikom unutar sustava upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu.
Poslodavci imaju obvezu procijeniti i psihosocijane rizike povezane s pojedinim mjestima rada te poduzeti potrebne mjere prevencije. Vrlo često to izostaje, odnosno uočavaju se općenite formulacije, a time i nedekvatne mjere prevencije i zaštite.
Predstojeća 22. tradicionalna nacionalna godišnja konferencija „Izazovi za sigurnost i zdravlje na radu 2023.“, koja će se održati u Zagrebu 8. prosinca s popratnim radionicama 7. i 9. prosinca 2022. godine bit će prava prilika za upoznavanje ove norme kao i načina izrade procjene psihosocijalnih rizika na radu i njihove učinkovite prevencije (https://skup-znr.zirs.hr/ i https://www.sigurnost.eu/).
Hrvatska kasni s donošenjem strateškog dokumenta
Hrvatska ima i dodatni problem povezan s ovim važnim područjem, a to je izostanak nacionalnog dokumenta o mentalnom zdravlju. Zadnja strategija mentalnog zdravlja sačinjena je za razdoblje 2011.-2016! I zatim, dugih šest godina ništa!
Tek u proljeće ove godine konačno je provedeno obvezno e-savjetovanje o Nacrtu Strateškog okvira za razvoj mentalnog zdravlja 2022.-2030. (kojeg je sastavni dio i mentalno zdravlje na radu), na koji je upućeno ukupno 147 komentara i prijedloga. Objava izvješća trebala je biti 17. lipnja ove godine, a nakon toga izrada i upućivanje ovog dokumenta u proceduru donošenja što je do sada izostalo. I nije prvi put da je zdravstvena administracija zakazala. Gotovo više od 8 godina nema odgovarajućih pravilnika o posebnim uvjetima rada, najmanjem broju sati koji specijalisti medicine rada moraju biti na mjestima rada te pružanju prve pomoći na radu. U tom dijelu odgovornost je i na ministarstvu nadležnom za rad (i zaštitu na radu), kao i na samoj Vladi. I to su primjeri kako se ne smije (ne)raditi kad su u pitanju rad, sigurnost, zdravlje i dobrobit radnika. Ovo su svakako teme i za nacionalno Gospodarsko-socijalno vijeće, jer je to smisao tripartitne suradnje i kvalitete učinkovitog socijalnog dijaloga.
Navedeno je važno i zbog činjenice da je u tijeku završni dio EU kampanje 2020. – 2022. „Smanjenje opterećenja za zdrava radna mjesta“, koja stavlja fokus na različita prioritetna područja unutar široke teme mišićno-koštanih poremećaja (MKP), a psihosocijalni rizici su posljednje prioritetno područje koje se promovira od rujna do studenog 2022. godine.
Rad može biti zaštitni čimbenik za mentalno zdravlje, ali također može pridonijeti potencijalnoj šteti. Svi radnici imaju pravo na sigurno i zdravo okruženje na radnom mjestu.
Vitomir Begović