Rad i mjere sigurnosti u okolnostima COVID – 19

Uz poštivanje svih propisanih epidemioloških mjera u organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto 20.svibnja  2021. u Zagrebu je održan stručni skup  "Uredski poslovi – Propisi, rad od kuće, primjeri dobre prakse", s naglaskom na teme vezane uz rad i mjere sigurnosti u okolnostima COVID – 19, kao i nove propise.Nazočnima je uručen zbornik svih radova.

Skup je prigodnim uvodnim riječima u ime organizatora, predsjedništva Udruge otvorila predsjednica Gordana Lipnjak, a zatim su uslijedila izlaganja, koja u nastavku predstavljamo.

O temi "Rad od kuće kao protuepidemijska mjera" govorili  su prof. dr. sc. Branko Kolarić, iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar".

Od 25. veljače 2020., kad je evidentiran  prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, do 18.svibnja ove godine je ukupno zabilježeno 350.506 osoba zaraženih novim koronavirusom, od čega je preminulo 7.738 osoba. Zaključno s 25. travnjem cijepljeno je 627.216 osoba. Prvom dozom cijepljeno je 456.398 osoba, dok je drugom dozom cijepljena 168.381 osoba. Trenutno dostupni dokazi ukazuju na to da se COVID-19 može prenositi od osobe do osobe na  više načina. Daleko najčešće infekcija se prenosi putem respiratornih kapljica koje sadrže virus SARS-CoV-2. Prijenos putem aerosola vjerojatno se događa u zatvorenim prostorima (aerosol kratkog dometa), gdje se puno ljudi zadržava dulje vrijeme. Neizravni prijenos putem predmeta koji su kontaminirani respiratornim putem smatra se mogućim, iako do sada nije dokumentiran. Štoviše, uloga drugih putova prijenosa (npr. fekalno-oralnim ili krvnim putem) također nije dokumentirana. Asimptomatski prijenos teško je kvantificirati, ali prema nekim istraživanjima i trećina zaraženih osoba može biti bez simptoma bolesti.Promicanje i poticanje fizičkog distanciranja u svim okruženjima učinkovita je mjera za smanjenje razine prijenosa SARS-CoV-2 u zajednici. Nadalje, savjetovanje stanovništva da se dosljedno susreću s istim ljudima u „društvenim mjehurićima“, bilo prijateljima ili kolegama, može omogućiti veći stupanj kontakata među ljudima, istovremeno smanjujući rizik od prijenosa SARS-CoV-2 i povezanih epidemija.

Rad od kuće, u eri pandemije, alternativni je način rada koji ima za cilj minimizirati rizik infekcije SARS-CoV-2. Tzv. lockdown uključivao je zatvaranje ne-esencijalnih poslova i okupljanja kako bi se spriječilo veliko opterećenje zdravstvenog sustava. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je izdala smjernice za procjenu rizika zaraze koje su uključivale i zaštitu na radnom mjestu.

Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad nasiguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, u ovoj situaciji na isti način kao i U  redovitim uvjetima.

U cilju prevencije poslodavci su kao mjere primjenjivali :zabranu dolazaka na radna mjesta radnicima s povišenom tjelesnom temperaturom i smetnjama dišnih putova, smanjenje fizičkog kontakta među zaposlenicima, uključivo i smanjenje fizičkih sastanaka, klizno radno vrijeme, rad u smjenama ili skupinama, provjetravanje prostora rada i druge općenito primjenjive epidemiološke mjere; sasvim sigurno jedna je od najučinkovitijih mjera što se tiče sprečavanja prijenosa bolesti pa time i najprihvaćenijih od strane  poslodavaca i radnika.Poslodavci  su dužni pratiti upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), te preporuke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i drugih nadležnih tijela.

Jere Gašperov, dipl. ing. stroj.,iz  Službe za zaštitu na radu Ministarstva rada, mirovinskog  sustava,obitelji i socijalne politike , osvrnuo se na  "Novodenesene propise zaštite na radu".

Tijekom 2020. i početkom 2021. godine,donijeti su Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (NN, br. 105/20), Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti biološkim štetnostima na radu (NN,129/20), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o zaštiti radnika od izloženosti opasnim kemikalijama na radu, graničnim vrijednostima izloženosti i biološkim graničnim vrijednostima (NN,1/21) i  Pravilnik o uporabi osobne zaštitne opreme (NN, 5/21).

U vezi minimalnih zahtjeva za mjesta rada ukazao je da "na izdvojenom mjestu rada u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, mjesta rada moraju udovoljavati minimalnim zahtjevima u skladu s prirodom poslova i veličinom rizika za poslove koje radnik obavlja u tom prostoru za poslodavca", te da se " iznimno obveze iz ovoga Pravilnika odnose  na rad kod kuće na izdvojenom mjestu rada u onoj mjeri u kojoj ih je moguće osigurati u odnosu na osnovnu namjenu stambenog prostora i u skladu s prirodom poslova i veličinom rizika za poslove koje radnik obavlja u tom prostoru za poslodavca".Određena rasterećenja minimalnih zahtjeva  omogućena su za rad kod kuće na izdvojenom mjestu rada iz razloga jer se prvenstveno radi o stambenom prostoru, pa će mjera primjene ovisiti o mjeri u kojoj ih je moguće osigurati u odnosu na osnovnu namjenu stambenog prostora, vodeći računa o prirodi poslova i veličini rizika za poslove koje će radnik obavljati kod kuće za poslodavca.Kako bi se osigurala primjerena razina sigurnosno zdravstvenih zahtjeva na poslovima kada ih radnik povremeno obavlja na izdvojenom mjestu rada, u odnosu na mjesto rada kod poslodavca, poslodavac će na odgovarajući način u suradnji s radnikom i svojim stručnim službama razmotriti mogućnosti ispunjenja sigurnosno zdravstvenih zahtjeva koji se odnose na navedene poslove. To može uključivati i pregled prostora u kojem će radnik obavljati rad ili druge načine kojima će se potvrditi odgovarajuća primjerenost u odnosu na vrstu poslova koje će se obavljati na izdvojenom mjestu rada. Sigurnosne zahtjeve prostora kod kuće potrebno je razmatrati i ocjenjivati u opsegu koji se odnosi na vrstu i prirodu poslova koje radnik obavlja za poslodavca.Ministarstvo je   mišljenja da u navedenim prostorima pri obavljanju administrativnih poslova s malim rizicima ne postoji obveza ispitivanja radne opreme i radnog okoliša u smislu odredbi Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (NN,16/16) i Pravilnika o ispitivanju radnog okoliša (NN 16/16), te da se u slučaju kada radnik sam povremeno obavlja administrativne poslove s malim rizicima u stanu ili kući ne primjenjuju odredbe propisa zaštite na radu u vezi s evakuacijom i spašavanjem te pružanjem prve pomoći.

Brisana je odredba koja je prema prethodnom pravilniku zahtijevala da površine zidova i stropova radnih prostorija moraju biti obojene svijetlim bojama.Obavljeno je usklađivanje s odredbama propisa iz područja zaštite od požara, kako bi se ujednačili zahtjevi u odnosu na evakuacijske putove i izlaze u slučaju nužde. Odredba se poziva na posebni propis, tj. na Pravilnik o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara (NN, 29/13 i 87/15).Dopunjena je odredba tako da je naglašeno da rasvjeta za slučaj nužde mora biti i redovito održavana,te je naglašeno da otvori, kanali i jame po potrebi trebaju biti  označeni znakovima sigurnosti.Klizna vrata po potrebi moraju biti  označena znakom sigurnosti.Stepenišni krak je dio stepeništa koji ima najmanje 3 stepenice, a najviše 18 stepenica, a kad je izvedena jedna ili dvije stepenice, iste se moraju jasno označiti upozoravajućom oznakom i natpisom koji se na to odnosi.Vezano za ljestve, čija je visina veća od 3,0 m, iste moraju počevši od dva metra od poda imati čvrstu leđnu zaštitu.U odnosu na zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta (rad pri niskim i visokim temperaturama na otvorenom prostoru) poslodavac je dužan postupati u skladu sa uputama i smjernicama nadležnog zavoda za javno zdravstvo u području medicine rada.U praksi je, nažalost, česta situacija da se klimatizacijski uređaji ne održavaju i ne čiste redovito pa kao takvi mogu biti i izvorom određenih štetnih tvari koje se prenose provjetravanjem prostora. Stoga bi dopunjena odredba trebala doprinijeti višem stupnju redovitog održavanja.Izostavljen je dio odredbe koji je prethodno regulirao dimenzije garderobnih ormara 150 x 35 x 35 cm, tako da je uveden pojam „odgovarajućih dimenzija“, smatrajući da nije potrebno dimenzije propisivati ovim pravilnikom.U višeetažnim građevinama nužnici se moraju osigurati na svakoj etaži na kojoj su zastupljena stalna mjesta rada.Ispred prostorije za uzimanje obroka, ili na drugom prikladnom mjestu, moraju se postaviti umivaonici s tekućom vodom, a po potrebi i toplom vodom.Zabranjeno je pušenje u prostorijama za uzimanje obroka, a  poslodavac može iznimno odrediti posebnu prostoriju ili prostor za pušenje,a ti prostori moraju biti opskrbljeni i pepeljarama.

Novim Pravilnikom  o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti biološkim štetnostima na radu, osim osnovne Direktive za biološke štetnosti na radu - Direktiva 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu, preuzimaju se u nacionalno zakonodavstvo i njene dvije izmjene,

U ožujku 2020. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je smjernice o biološkoj sigurnosti za laboratorije u vezi s novim koronavirusom i za testiranje kliničkih uzoraka pacijenata zaraženih virusom SARS-CoV-2. U smjernicama se navodi da se nepropagacijski rad u dijagnostičkom laboratoriju, kao što je sekvencioniranje, može obavljati u objektu u kojem se primjenjuju postupci koji odgovaraju barem 2. stupnju izolacije (razina biološke sigurnosti 2, BSL-2), dok bi se propagacijski rad koji uključuje SARS-CoV-2 trebao obavljati u laboratoriju za izolaciju s tlakom zraka nižim od atmosferskog (razina biosigurnosti 3, BSL-3).Direktivom (EU) 2019/1833 izmijenjeni su i Prilog V. i Prilog VI. Direktivi 2000/54/EZ, kojima se utvrđuju mjere i razine izolacije za laboratorije, prostore u kojima se drže životinje i industriju.

U Prilogu III. Direktivi 2000/54/EZ utvrđen je popis bioloških agensa za koje se zna da uzrokuju zarazu kod ljudi, klasificiranih s obzirom na razinu rizika od zaraze njima. Popis se mijenja kako bi se uzela u obzir najnovija saznanja u pogledu znanstvenih postignuća koja dovode do znatnih promjena od zadnjeg ažuriranja popisa, posebno u pogledu taksonomije, nomenklature, klasifikacije i karakteristika bioloških agensa te postojanja novih bioloških agensa.Za naglasiti je, a ujedno i podsjetiti poslodavce na njihove obveze, da se novim Pravilnikom detaljnije i preciznije reguliraju obveze poslodavca o davanju i dostavi informacija odgovarajućim nadležnim tijelima, kako to zahtijeva Direktiva 2000/54/EZ .

Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o zaštiti radnika od izloženosti opasnim kemikalijama na radu, graničnim vrijednostima izloženosti i biološkim graničnim vrijednostima izmijenjen je  i dopunjen prethodni Pravilnik, tako da se u nacionalno zakonodavstvo preuzimaju određene direktive Europske unije,koje o buhvaćaju peti popis indikativnih graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti za 10 novih tvari; opasnih kemikalija, a za neke od njih je istaknuta mogućnost znatne apsorpcije kroz kožu.Određivanjem biološke granične vrijednosti za kadmij i njegove anorganske spojeve radnike bi se zaštitilo od njihove sistemske toksičnosti, koja uglavnom utječe na bubrege i kosti.Berilij i većina njegovih anorganskih spojeva ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u karcinogene tvari , a osim što ima karcinogena svojstva, poznato je da berilij može prouzročiti beriliozu (CBD) i preosjetljivost na berilij (BeS).

Formaldehid je i kontaktni alergen za kožu te izaziva preosjetljivost kože. Prikupljaju se dostupne informacije za procjenu potencijalne izloženosti formaldehidu i tvarima koje otpuštaju formaldehid na mjestu rada, među ostalim za industrijsku i profesionalnu upotrebu.U zdravstvenom bi sektoru, trebalo minimizirati izloženost formaldehidu te poticati na poštovanje granične vrijednosti od 0,37mg/m3 ili 0,3 ppm tijekom prijelaznog razdoblja kada je to moguće.

Tvar 4,4′-metilen-bis-(2-kloroanilin) razvrstana je  kao karcinogena za čovjeka zbog svoje karcinogenosti i očitih genotoksičnih značajki te je utvrđena mogućnost znatne apsorpcije kroz kožu.Izmjenama Priloga III. Direktive 2004/37/EZ,dodaje se  8 novih karcinogena/mutagena.

Postoji dovoljno dokaza o karcinogenosti mineralnih ulja koja su prethodno korištena u motorima s unutarnjim izgaranjem za podmazivanje i hlađenje pokretnih dijelova u motoru,izloženost na mjestu rada odvija se putem kože.Također postoji dovoljno dokaza o karcinogenosti emisija ispušnih plinova dizelskih motora koje su posljedica izgaranja dizelskoga goriva u motorima s kompresijskim paljenjem. Zaključeno je da bi emisije ispušnih plinova tradicionalnih dizelskih motora trebalo dodati na popis karcinogenih tvari, smjesa i postupaka te su zatražena  dodatna ispitivanja o znanstvenim i tehničkim aspektima novijih tipova motora.

Trikloroetilen ispunjava kriterije za razvrstavanje u karcinogenu tvar,a  granične vrijednosti za tu tvar trebale bi se preispitivati s posebnom pozornošću.

Novi Pravilnik o uporabi osobne zaštitne opreme zamjenjuje prethodni Pravilnik o uporabi osobnih zaštitnih sredstava (NN, 39/06), donesen temeljem prethodno važećeg Zakona o zaštiti na radu, a kojim Pravilnikom je preuzeta u nacionalno zakonodavstvo Direktiva Vijeća 89/656/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za uporabu osobne zaštitne opreme na mjestu rada.

Donošenjem novih pravilnika prenesene su u nacionalno zakonodavstvo izmjene u pripadajućim Direktivama EU na području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, obavljena su usklađivanja sa odredbama Zakona o zaštiti na radu i drugih propisa te su implementirane odgovarajuće prilagodbe u odnosu na sve prisutniji rad od kuće u novonastalim pandemijskim okolnostima.

"(Ne) sigurnost na izdvojenom radnom mjestu", bila je tema izlaganja mr.sig. Vitomira Begovića ,konzultanta/savjetnika i urednika u časopisu i portalu "Sigurnost".

Sve više i više radnika radi kraće ili duže sate izvan prostora poslodavca tj. izvan kontroliranog radnog okruženja.Svjedočimo rastućem trendu rada izvan ureda, iz vlastitog doma ili bilo kog dijela svijeta koji ima internet.U sklopu sveobuhvatne borbe protiv COVIDA-19, mjere fizičkog distanciranja uvedene su u većini država članica, te se radnike potiče ili obvezuje da rade od kuće, ako im to dopušta priroda njihova posla. Većina tih radnika prvi put radi na daljinu i njihovo radno okruženje vjerojatno ima mnogo nedostataka u odnosu na njihovo radno mjesto. U kojoj se mjeri kućno okruženje može prilagoditi, ovisit će o uvjetima u kojima radnik živi te vremenu i resursima koji su na raspolaganju za prilagodbe.Pored primjene odgovarajućih propisa u području rada i zaštite na radu, takav oblik rada trebao bi se precizno ugovoriti kolektivnim ugovorima, internim aktima, odnosno između poslodavca i pojedinog radnika, i to prije početka rada, a ovisno o nastalim okolnostima može se sastaviti i anex ugovora o radu tijekom radnog odnosa.

Radno vrijeme radnika  koji rade izvan sjedišta poslodavca je netipično, jer često rade noću, subotom i nedjeljom.Dugotrajno radno vrijeme ubija stotine tisuća ljudi godišnje,upozorava Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). Istraživanje je pokazalo da rad od 55 ili više sati tjedno povećava rizik od moždanog udara za 35 posto i rizik od razvoja srčanih bolesti za 17 posto u usporedbi s radom od 35 i 40 sati tjedno.Često do smrti dolazi godinama, ponekad i desetljećima nakon što je takav intenzivan rad završio.Podaci ukazuju da se broj odrađenih sati povećava kad neka zemlja uđe u lockdown.Dugotrajno radno vrijeme je odgovorno za otprilike trećinu svih  bolesti povezanih s radom,što ga čini najčešćim uzročnikom profesiomnalnih bolesti.Kao mjera prevencije ograničavanje radnih sati je nužno.

Rad na daljinu povećava rizik od obolijevanja od mišićno-koštanih poremećaja,znatan je porast broja radnika koji rade na daljinu i koji se žale na mišićno-koštane poremećaje tijekom pandemije, a potrebno je riješiti i pitanje povezanosti mišićno - koštanih poremećaja i psihosocijalnih čimbenika rizika.Poznato je da dugotrajni rad s računalom dovodi do povećanih napora pri radu: statičkih - dugotrajno sjedenje,dinamičkih - ponavljajući pokreti, napora vida - dugotrajan rad sa zaslonom, psihofizioloških napora- povećani zahtjevi posla i očekivanja nadređenih. Dodatni problemi vezani uz rad od kuće su: izostanak primjene čl.17 Zakona o radu u ugovoru o radu radnika/ce, izdvojenost iz radnog okruženja,socijalna isključenost,nedostak komunikacije, vjerojatnost duljeg rada od redovnog, ometanje u radu od ukućana,vlastita neorganiziranost, neadekvatni i nesigurni radni uvjeti,stres i problemi povezani s mentalnim zdravljem.

Kad je u pitanju rad od kuće postoji niz međunarodnih dokumenata koji reguliraju ovo područje (Direktiva o ravnoteži poslovnog i privatnog života (roditeljstvo), Direktiva o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za rad s opremom zaslona 90/270 / EEZ Konvencija MOR-a br.177 o radu kod kuće,Preporuka o radu kod kuće (mjere sigurnosti i zaštite zdravlja), EU okvirni sporazum o radu na daljinu (implementacija u državama članicama kroz: kolektivni ugovor, smjernice i preporuke, legislativu) i Europski stup socijalnih prava.

Imamo i dobru praksu dijela članica EU, te aktualne propise u RH ;Zakon o radu (NN 93/14.,127/17.,98/19.),Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14.,118/14.,154/14.,94/18.,96/18.), Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom (NN 69/05.) i Pravilnik o procjeni rizika (NN 112/14.,129/19.). , koji se odnose i na taj način rada, i koje treba promatrati ali i posebno važno primjenjivati u cjelini bez izuzeća.

Primjera radi, u Irskoj zdravstvene i sigurnosne mjere zahtjevaju da poslodavac ima pristup kući kao radnom mjestu radnika. Poslodavac je obvezan osigurati instalacije i održavanje opreme za rad .Ako radnik koristi svoju opremu poslodavac je odgovoran za dodatne sigurnosne rizike .Poslodavac je dužan izraditi procjenu rizika i za rad od kuće uz samoprocjenu rizika radnika. Rad kod kuće rezultat je dogovora poslodavca i radnika ili posredovanje sindikata.

U Švedskoj za rad na određene dane opremu osigurava radnik ako se ne dogovore drugačije.Kod stalnog rada kod kuće za opremu je  obično nadležan poslodavac, koji ima odgovornost za sigurno radno okruženje,a u vezi toga može zatražiti da uđe u prostorije radnika uz njegovu suglasnost radi uvida.

U Hrvatskoj izdvojeno mjesto rada je mjesto rada kod kuće ili drugi prostor koji nije prostor poslodavca (čl.3 st.1 podst.5 i 6 ZZNR).

Vezano uz uvjete sigurnosti i zaštitu na radu na izdvojenom mjestu rada prema odredbi čl. 3. st. 1. podst. 5. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18) izdvojeno mjesto rada je mjesto rada na kojemu radnik ugovoreni posao obavlja kod kuće ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, a prema odredbi čl. 3. st. 1. podst. 6. čl. Zakona, mjesto rada je svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

Poslodavac je dužan osigurati, bez obzira na izdvojenost prostora rada, sigurne uvjete za obavljanje poslova dogovorenih ugovorom o radu (članak 17.stavak 5. Zakona o radu ).

Prema odredbi članka 36. stavka 5. Zakona o zaštiti na radu na izdvojenom mjestu rada ne mogu se  obavljati poslovi s posebnim uvjetima rada.

Uvažavajući navedeno, izdvojeno mjesto rada je također mjesto rada i poslodavac je na istom obvezan primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti na radu i propisa donesenih na temelju njega, bez obzira na učestalost i trajanje rada na tom mjestu rada.

Moguća je npr. i situacija da ugovorene poslove radnik obavlja u prostoru koji je sam radnik unajmio, u kojem slučaju se radi o obavljanju poslova u prostoru koji nije prostor poslodavca, tj. radi se također o izdvojenom mjestu rada.

Od početka siječnja  2020.godine  na snazi je izmijenjeni Pravilnik o izradi procjene rizika, koji donosi značajne novine koje se odnose na obvezu izrade procjene rizika u slučaju povremenog rada na izdvojenom mjestu rada, što uključuje i rad od kuće. Pravilnikom je, naime, određeno kako poslodavac, pod uvjetima određenim Pravilnikom, nema obvezu dokumentiranja procjene rizika za poslove koje radnik povremeno obavlja na izdvojenom mjestu rada, i to  samo pod uvjetima ukoliko se:radi  o administrativnim, uredskim i sličnim poslovima za koje je u skladu s odredbama Pravilnika prethodno procijenjen i dokumentiran mali rizik,radi o poslovima koje radnik redovito obavlja u prostoru poslodavca, a samo povremeno na izdvojenom mjestu rada, uključujući i rad kod kuće.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, i "labavu" odredbu izmijenjenog Pravilnika o procjeni rizika, u vezi s poslovima koje radnik obavlja na izdvojenom mjestu rada , treba ukazati da je  poslodavac obvezan primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti na radu  i propisa donesenih na temelju njega, bez obzira na učestalost i trajanje rada na tim mjestima rada (povremeni rad kod kuće), budući da je prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona, poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

Prema čl. 41. st. 1. Zakona, poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Dakle, poslodavac je dužan izdvojeno mjesto rada tretirati kao i svako drugo mjesto rada.Nadalje,radno mjesto s računalom ne smije biti izvor opasnosti od ozljede i oštećenja zdravlja radnika. Tako stoji u Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom (NN,69/05. ) koji je donesen temeljem članka 12. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu.Pravilnik propisuje obveze poslodavca koji zapošljava radnike koji posao obavljaju uz pomoć računala.Članak 1. propisuje da se sve odredbe Pravilnika jednako primjenjuju i za rad od kuće, ili u prostoru koji nije u vlasništvu poslodavca, a u čl. 5 Pravilnika utvrđeno je : "Poslodavac je obvezan izraditi procjenu opasnosti za sva radna mjesta s računalom, imajući u vidu moguće opasnosti od narušavanja zdravlja radnika, posebice zbog vidnog, statodinamičkog i psihičkog napora. Poslodavac mora na temelju procjene opasnosti, provesti mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka".

Promjene u naravi posla uzrokuju veći stres i više problema povezanih s mentalnim zdravljem budući je uobičajeno radno mjesto posebno korisno okruženje za intervencije s ciljem promicanja dobrog mentalnog zdravlja

U istraživanju portala Moj posao, kao najveće izazove radu kod kuće ispitanici su naveli:nedostatak komunikacije licem u lice s drugim zaposlenicima (65 %),ometanje od strane ukućana (47 %), operativni zadaci koje je teško riješiti od kuće (46 %), nedostatak odgovarajuće tehnologije (32 %), sastanci s klijentima (27 %), nemogućnost samodiscipliniranja (21 %), sastanci unutar tvrtke (18 %).

U ovom trenutku potrebno je osigurati sinergijsko djelovanje u svakoj radnoj sredini,kako bi se :zaustavilo širenje bolesti,osiguralo sigurno i zdravo radno okruženje za rad , povećala razina znanja i osvještenosti, primjenjivale preventivne mjere, te ostvarila dnevna suradnja poslodavaca, radničkih predstavnika,stručnjaka ZNR i specijalista medicine rada i sporta.

Prilagodba svakog radnog mjesta podrazumijeva ažuriranje procjene rizika, osiguranje potrebnih sredstva za zaštitu,utvrđivanjenje ,provođenje i nadzor mjera prevencije u radnom okruženju, potrebu uključivanja radnika,njihovih predstavnika i ovlaštenika.

Za rad od kuće potreban je suglasan dogovor poslodavca i radnika (ugovor o radu,pisane upute,edukacija, primjereni radni uvjeti, odgovarajuća oprema,samoprocjena rizika i mjere prevencije), kao i redovita i učinkovita komunikacija;individualna i grupna uz potrebno  razumijevanje i fleksibilnost u odnosu na pojedinca i njegove osobne prilike.U praksi treba težiti primjeni  viših standarda sigurnosti na radu od minimalno propisanih (čl.15 ZZNR primjena povoljnijeg prava za radnika).

Preporuka o radu kod kuće iz 1996. (Opća konferencija Međunarodne organizacije rada prihvatila je Preporuku u Genevi 20. lipnja 1996.) ukazuje da nadležno tijelo treba osigurati implementaciju smjernica o sigurnosnim i zdravstvenim propisima te mjerama opreza. Poslodavac treba upoznati radnika o svim opasnostima, ukazati mu na mjere koje treba poduzeti te osigurati odgovarajuće osposobljavanje. Strojevi i uređaji trebaju biti opremljeni sa zaštitnom opremom, a radniku treba osigurati potrebnu osobnu zaštitnu opremu. S druge strane, radnik treba u skladu s propisanim mjerama sigurnosti i zdravlja na radu poduzimati razumne mjere zaštite. Rok za završetak radnog zadatka ne bi trebao onemogućiti radnika da koristi dnevni i tjedni odmor te plaćeni godišnji odmor.

Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu objavila je neobvezujuće smjernice o prilagođavanju radnih mjesta i zaštiti radnika, kako bi pružila pomoć poslodavcima i radnicima da ostanu sigurni i zdravi u radnom okruženju koje se zbog pandemije bolesti COVID-19 znatno promijenilo.

Kad je u pitanju prevencija ugroze zdravlja radnika, treba istaknuti da je od 1.siječnja 2017.g. u Francuskoj u primjeni Zakon zbog pretjerane upotrebe elektroničkih uređaja i prevelikog opterećenja i stresa zaposlenih. Radnik se izvan radnog vremena ne mora spajati na internet i provjeravati službene kanale komunikacije.

Nedavno je EU parlament usvojio je Rezolucija o donošenju EU propisa o pravu na isključenje, te se očekuje da će Europska komsija izvršiti tu obvezu, što ne isključuje da se navedeno pitanje regulira internim aktima ili kolektivnim ugovorima, kao i da Hrvatska odmah pristupi promjeni zakonodavstva.

Europski gospodarski i socijalni odbor, kao savjetodavno tijelo Europske unije, zauzelo je stajalište da je potrebno osigurati da rad na daljinu bude dobrovoljan, da isti treba urediti u pisanom obliku i prema potrebi poduzeti posebne mjere kako bi se djelotvorno osigurala prava radnika na daljinu te jednako postupanje kao i prema drugim radnicima, posebno u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu. Prije uvođenja rada na daljinu važno je jasno regulirati sva pitanja povezana s opremom, odgovornostima i troškovima.

Globalna sindikalna federacija za uslužne sektore (UNI Global Union), među načelima ističe: rad na daljinu treba biti dobrovoljan, alati za nadzor radnika koji rade od kuće ograničeni, potrebno je poštivati redovno radno vrijeme i pravo na prekid veze, poslodavci su odgovorni za zdravlje i sigurnost na radu (kvalitetno radno okruženje, ergonomiju,...), a troškovi radne opreme i prostora obveza su poslodavca.Potrebno je temeljito procijeniti i dokumentirati učinak rada na daljinu i urediti Kolektivnim ugovorima.

Promatrajući odredbe zakona i podzakonskih propisa uočljive su određene suprotnosti i neusklađenosti, što može uzrokovati prije svega profesionalne i druge bolesti povezane s radom. Različita praksa drugih zemalja ukazuje da je potrebno normativna rješenja u Hrvatskoj doraditi i međusobno uskladiti.

Drugim riječima, budući se u pravilu kod rada od kuće radi o uredskim poslovima i radu s računalom poslodavac bi, po pitanju prevencije, zaštite zdravlja i sigurnosti na radu trebao osigurati radniku odgovarajuće uvjete prema Zakonu o radu, Zakonu o zaštiti na radu i Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom a manje se pozivati na izmijenjeni Pravilnik o izradi procjene rizika, primjenjujući višu razinu zaštite od minimalno propisanih.

Kolektivnim ugovorom ili Sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem ( ili Pravilnikom o radu i Pravilnikom o zaštiti na radu), te ugovorom o radu,moguće je ali i nužno  normativno kvalitetno urediti rad na izdvojenom mjestu rada, neovisno o njegovom vremenskom trajanju.

Europsko vijeće pozvalo je krajem prosinca prošle godine države članice EU da u cilju rješavanja izazova promjena u svijetu rada, donesu i i stalno poboljšavaju nacionalne strategije i politike sigurnosti i zdravlja na radu.Za Hrvatsku je pored ostalih pitanja obveza i ovu problematiku uključiti u Nacionalni program zaštite na radu za razdoblje 2021.- 2027., te provedbene Akcijske planove.

Promjene povezane s digitalizacijom, umjetnom inteligencijom, radom na daljinu i ekonomijom platformi zahtijevat će posebnu pozornost kako bi se ojačala prava radnika, sustavi socijalne sigurnosti te sigurnost i zdravlje na radu, jedna je od  važnih izjava  Socijalnog samita Europskog vijeća koji se u Portu održao 7. i 8. svibnja 2021. godine.

"Predvidite, pripremite se i odgovorite na krize - uložite odmah u otporne sustave zaštite na radu", poruka je Međunarodne organizacije rada u povodu ovogodišnjeg  Svjetskog dana sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, pa preostaje obveza i odgovornost dosljedno slijediti tu univerzalnu, životnu, jasnu, motivirajuću i ostvarivu poruku.

Krešimir Rožman, mag. iur., urednik časopisa “Radno pravo" govorio je o  "Ugovoru o radu na izdvojenom radnom mjestu (radu od kuće)".

Ograničavanje kretanja, sigurnosne mjere izbjegavanja kontakata, traženje Stožera civilne zaštite RH da se radi od kuće, a na koncu i potres u Zagrebu,a zatim  i  u drugim područjima koji je poslovne prostorije nekih poslodavaca učinio neupotrebljivim, dovelo je da masovnog korištenja rada od kuće. Tako se u ovome trenutku većina poslova koji se mogu obavljati od kuće i stvarno obavljaju na taj način. Kod toga u ogromnoj većini ugovor za rad kod kuće nije sklopljen sukladno Zakonu o radu, nisu potpisani posebni ugovori o radu odnosno aneksi ugovora o radu za rad na izdvojenom mjestu rada kako to traži članak 17. Zakona o radu. Umjesto toga takav rad počeo se najčešće odvijati na temelju jednostranog naloga – odluke poslodavca, koje su naloge radnici jednostavno prihvatili.Ugovor o radu za rad na izdvojenom mjestu rada (kod kuće) trebao bi se sklopiti kao i svaki drugi ugovor o radu, pisanim putem prije početka takvog rada. U slučaju da pisani ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku poslodavac bi radniku bio dužan dati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

Praktični uvjeti koji su nužni da bi se određeni posao mogao obavljati od kuće su: podobnost samoga posla koji se treba obavljati; podobnost radnikovih stambenih uvjeta i  posjedovanje nužne opreme tj. sredstava za rad.

Za rad od kuće najpodobniji su svi intelektualni poslovi, poslovi vezani za IT tehnologiju (osim naravno proizvodnje hardwera i instaliranja), razni administrativni poslovi, poslovi telefonske prodaje (call centar) i slično.Međutim, uz današnju tehnologiju obavljaju se i neki poslovi za koje se uobičajeno pretpostavljalo da je nužan neposredni kontakt, kao npr. poslovi nastave na svim razinima (osnovno, srednje i visoko obrazovanje).Radnici koji obavljaju prethodno navedene i slične poslove u pravilu u cijelosti rade ono što imaju ugovoreno svojim ugovorom o radu, dakle u pravilu u potpunosti izvršavaju ugovorene poslove, samo ne u prostorijama poslodavca nego kod kuće. Jednostavno, oni normalno rade i obavljaju svoje poslove.

Što se tiče neophodnih stambenih odnosno prostornih uvjeta, u praksi se baš puno ne nailazi na slučajeve da radnici kod kuće ne mogu obavljati poslove koji su podobni za takvu vrstu rada (npr. rad na računalu). Međutim, treba uzeti u obzir da postoji mogućnost da neki radnici jednostavno nemaju odgovarajuće stambene uvjete da bi mogli nesmetano raditi kod kuće. Netko može živjeti u malom stanu s više djece koja sada ne mogu ići u vrtiće odnosno jaslice i praktički ne može normalno obavljati traženi posao. Netko može dijeliti podstanarsku sobu s „cimerima“ pa je isto tako pitanje kako može funcionirati radom od kuće.I napokon radnik da bi radio od kuće mora imati potrebnu opremu, u pravilu računalo i mobitel te internetsku vezu. Naravno, mogući su i poslovi s puno složenijom opremom, ali to je rijetka iznimka.

Posjedovanje računala odnosno laptopa i mobitela danas izgleda tako uobičajeno da se na prvi pogled ne bi trebalo niti dovoditi u pitanje. Međutim, nije tako, neki radnici nemaju računalo odnosno laptop, štoim je uvjet za posao, a bez toga ne mogu u najvećem dijelu obavljati svoj posao. Pri tome treba znati da radnici nisu dužni nabavljati opremu koja im je potrebna za rad, nego je to isključivo obveza poslodavca. Radnik bez takve opreme neće moći raditi dok mu je poslodavac ne nabavi, odnosno neće moći raditi većinu poslova, nego samo neki manji dio, npr. javljanje na mobitel, savjetovanje poslodavca i sl.Naravno, nema zapreke da si radnik sam nabavi opremu, za što bi mu sukladno članku 17. st. 1. t. 3. Zakona o radu poslodavac trebao plaćati naknadu za korištenje, ali nabava takve opreme nipošto nije obveza radnika. Na koncu radnik ne mora imati niti potrebna sredstva za takvu kupnju.

Za rad od kuće sukladno Zakonu o radu, treba se sklopiti posebni ugovor o radu – ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada, kako to regulira članak 17. Zakona o radu. Ovaj ugovor o radu, odnosno pisana potvrda o takvom ugovoru , osim podataka iz čl. 15. Zakona koje podatke moraju sadržavati svi ugovori o radu, mora sadržavati i dodatne podatke. poslodavac je dužan osigurati radniku sigurne uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima.Na ugovor o radu za obavljanje poslova kod kuće ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca primjenjuju se odredbe Zakona o radu o: prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stanci, osim ako to nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.

Prema odredbi st. 7. članka 17. Zakona o radu prema kojoj količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju ugovora za rad od kuće, ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Dakle, količinom i rokovima posla, a što može uključivati i nazivanje odnosno slanje e-mailova i sl. ne smije se ugroziti dnevni i tjedni odmor.

Postoje dvije situacije u vezi rasporeda radnog vremena, što onda daje odgovor na pitanje kada se radnik dužan javljati poslodavcu. Kao prvo, ako se primjenjuju odredbe Zakona o radu o rasporedu radnog vremena, radnik se dužan javljati poslodavcu u ono vrijeme za koje je određeno da radi. Izvan toga vremena nije se dužan javljati. Eventualno bi se bio dužan javljati ako bi bila ugovorena pripravnost, s time da kao što je prethodno navedeno, dvojbeno je da li se pripravnost može ugovoriti kod rada od kuće. Ako je ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom isključen raspored radnog vremena i prekovremeni rad, onda se radnik treba javljati poslodavcu tijekom dana, jer nema točno određenog radnog vremena kada radnik radi. Međutim, to također ne znači da se radnik mora javljati baš u svako vrijeme, jer se kod ugovora o radu za rad od kuće ne može isključiti dnevnii tjedni odmor. Dakle, svakako se najmanje 12 sati u tijeku dana radnik ne mora javljati poslodavcu, a niti za vrijeme tjednog odmora (vikendom). Pri tome valja znati da činjenica da radnik ima službeni mobitel niti na koji način ne stvara obvezu radnika da se na taj mobitel javlja poslodavcu u bilo koje vrijeme. Ako se raspored radnog vremena primjenjuje i radnik radi od npr. 8 do 16 sati, u 16 sati slobodno može ugasiti službeni mobitel do početka radnog vremena sutra ujutro. Isto vrijedi i za laptop i druga eventualna sredstva komuniciranja.

Budući radnicima za rad kod kuće nužno treba oprema kojom će raditi, tu opremu (najčešće su to laptop i mobitel) treba u prvom redu nabaviti poslodavac. Radnik kada radi u prostoru poslodavca ne radi na svojoj opremi, niti je kod kuće dužan raditi sa svojom opremom.Radnik nije dužan niti u kojem slučaju sam nabavljati tj. kupovati opremu na kojoj će raditi. To je suprotno cijeloj koncepciji radnih odnosa koj su takva vrsta ugovornih

odnosa u kojima radnik ulaže samo svoj rad, a ne i sredstva, novac, opremu i sl.

Prema tome, obveza nabave opreme je na poslodavcu, pa ako poslodavac ne nabavi opremu radnikto nije dužan učiniti, i tada od kuće može obavljati samo onaj dio poslova za koje oprema nije nužna (npr. javljati se poslodavcu telefonom, davati savjete i sl.).Ako radnik ima svoju opremu (laptop, računalo i sl.) naravno smije koristiti tu opremu, ali tada bi mu poslodavac bio dužan nadoknađivati korištenje te opreme, dakle plaćati naknadu za korištenja a što bi moralo biti i ugovoreno u ugovoru o radu za rad od kuće. Poslodavac bi radniku bio dužan nadoknađivati i druge troškove vezane uz obavljanje poslova. To bi u prvom redu mogli biti troškovi računa telefona odnosno mobitela i interneta, ali i dio troškova režija (struja i dr.). Ovi troškovi su obveza poslodavca jer radnik nije dužan sam plaćati troškove interneta, telefona i sl. jer bi tada time sudjelovao u snošenju troškova rada, što nije njegova obveza. Pitanje je da li bi u druge troškove mogli ulaziti i troškovi najma prostora tj. radnikovog stana. Naravno to nije zabranjeno, ali plaćanje najma prema našem mišljenju nije obveza poslodavca, kao što je to obveza nabave ili plaćanja korištenja opreme i drugih troškova (interneta i sl.). Naime ako poslodavac plaća najam prostora, onda to postaje poslodavčev poslovni prostor (ne u vlasništvu ali korištenju). To bi se i dalje moglo smatrati radom na izdvojenom mjestu rada sukladno čl. 17. Zakona o radu, samo mislimo da to nije obveza poslodavca.

U praksi u trenutnom masovnom obavljanu rada kod kuće, a zbog epidemije bolesti COVID-19, situacija je takva da poslodavci najčešće nisu nabavljali opremu, radnici koriste svoju računala i laptope, a poslodavci im za korištenje te opreme ništa na plaćaju. Poslodavci naravno nisu bili pripremljeni za tu situaciju, nisu imali kada kupiti opremu, a s obzirom da se očekuje da rad kod kuće traje privremeno odnosno kratko, nije bilo niti isplativo kupovati opremu. Međutim, prema našem mišljenju bili bi dužni radnicima plaćati naknadu za korištenje opreme koja je u vlasništvu radnika. Plaća radnika koji radi od kuće ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.  

Poslodavac nema nikakvog prava dakle ovlaštenja da radniku koji ima „obični“ ugovor o radu s mjestom rada u prostorijama poslodavca odnosno na drugim mjestima gdje se rad po prirodi posla obavlja, jednostrano naloži da radnik mora raditi kod kuće. Kod načina sklapanja ugovora o radu za rad kod kuće treba podsjetiti na članak 14. Zakona o radu, prema kojem se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, ali propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora.

Sklapanje pisanog ugovora o radu za rad na izdvojenom mjestu rada tj. rada od kuće, je važno jer rad bez pisanog ugovora o radu stvara neoborivu presumpciju da je sklopljen na neodređeno vrijeme, pa bi se radnici nakon prestanka potrebe za radom kod kuće mogli pozivati na nju i odbijati doći raditi u prostorije poslodavca.

"Evidencija radnog vremena za rad od kuće", bila je tema izlaganja  Slobodana Mihajlovića,iz tvrtke  Špica Sustavi d.o.o.

Veliki broj poslodavaca iskoristio je prednosti tehnologije i omogućio zaposlenicima rad od kuće. U vrijeme lockdowna to je praktički bio i jedini način da se poslovi obavljaju.Važno je naglasiti da zakonske obveze poslodavaca vezano za vođenje evidencije o radnom vremenu zaposlenika nisu prestale. Određena istraživanja potvrdila su da  zaposlenici preferiraju rad od kuće i da znatan postotak zaposlenika i dalje želi nastaviti raditi na taj način.

Međutim, iako je evidencija radnog vremena za poslodavce i dalje zakonska obveza (kako za rad u poduzeću, tako i za rad od kuće), to je ipak i vrlo korisna informacija za poslodavce kako bi mogli provjeriti efikasnost zaposlenika. Iako većina zaposlenika navodi da im prilikom rada od kuće produktivnost nije smanjena, svakako je korisno provjeravati produktivnost i angažman zaposlenika.

Postoje različiti načini evidentiranja, odnosno mjerenja radnog vremena i kada zaposlenik nije prisutan u poduzeću. Početak i kraj radnog vremena, pauze, prekide u radu ili odsutnosti moguće je evidentirati putem mobilne ili web aplikacije. Uz osnovnu prijavu moguće je zabilježiti i geolokaciju prijave kako bi se omogućilo istinito praćenje i bilježenje radnog vremena. Nadalje, ovakvi suvremeni sustavi omogućuju i elektronsko podnošenje zahtjeva zaposlenika. Primjerice, za odobrenje prekovremenih sati, korištenje slobodnih dana ili godišnjeg odmora i sl. Zaposlenom se istovremeno može pružiti uvid u vlastitu evidenciju radnog vremena (odrađeni sati, iskorišteni i preostali dani godišnjeg odmora, bolovanja, kršenja i sl.).

Osim toga, pojedini poslodavci žele dodatno mjeriti učinak odnosno efikasnost zaposlenika detaljno po projektima. Primjerice, moguće je evidentirati početak ili kraj rada za svaki pojedini projekt čime poslodavci mogu voditi, ne samo zakonom propisanu evidenciju, već mogu pratiti i koliko je pojedini zaposlenik proveo vremena radeći određeni zadatak. Poslodavci na temelju toga mogu dobivati dnevne, tjedne i mjesečne izvještaje, ovisno o potrebama pojedinog radnog mjesta. U izvješćima je moguće provjeriti i koliko je vremena utrošeno za rad na pojedinom projektu ili zadatku, odnosno ukupno utrošeno vrijeme za pojedinog klijenta kako bi se trošak rada mogao i naplatiti. Na ovaj način postiže se kvalitetna analitika. Poslodavci, odnosno voditelji odjela mogu dobiti kvalitetniji uvid u rad zaposlenika, čime se omogućuje kvalitetnija organizacija radnih procesa i jednostavnije nagrađivanje na osnovi radnog učinka.

Nužno je zaposlenicima omogućiti evidenciju rada i odsutnosti, bilo da rade u poduzeću ili od kuće. Evidencija radnog vremena važna je kako za zaposlenike tako i za poslodavce, prvima omogućuje ostvarivanje svojih prava, a drugima jednostavniji, brži i točniji obračun plaća te nadzor nad produktivnosti.

Zahvaljujući tehnologiji, postoje kvalitetni alati koji mogu pružiti detaljnu analitiku, kao temelj za donošenje odluka po pitanju organizacije poslovanja. Na taj način mogu se zadovoljiti obje strane (i poslodavci i zaposlenici) jer – brojke ipak ne lažu. Upravo zato važna je kvalitetna analitika i točno mjerenje rezultata svakog pojedinca, jer pojedinačni rezultati, na kraju daju rezultat cijele organizacije.

Bruno Štajner, mr.sig. savjetnik za HSE, ZITEL d.o.o. govorio je o "Metodologiji procjene rizika kod rada od kuće".

Poslodavac je odgovoran za zdravlje, sigurnost i dobrobit zaposlenika onoliko koliko je to objektivno provedivo. To znači da poslodavci moraju procijeniti rizik svih radnih aktivnosti koje obavljaju zaposlenici, uključujući i one koji rade kod kuće. Dok će većina „izoliranih radnika“ obavljati poslove s malim rizikom, s radnog stola, poslodavac bi trebao osigurati da se odgovarajuće procjene rizika provode kako na početku rada u kući, tako i periodično nakon toga. Poslodavac ima obvezu upoznati radnika sa svim okolnostima koje mogu štetno djelovati na sigurnost i zdravlje radnika. Sukladno tome, radnik mora biti upoznat s rizicima radnog mjesta i načinom zaštite. U skladu s programom osposobljavanja za rad na siguran način, koji se temelji na procjeni rizika, radnik je osposobljen za siguran rad za poslove određene ugovorom o radu i za siguran rad s obzirom na rizike koji proizlaze iz uobičajenog mjesta rada.Opravdano se pretpostavlja da će radnik znanja i vještine stečene na uobičajenom radnom mjestu provoditi radeći od kući jer se u pravilu radi o administrativnim poslovima koji se obavljaju informatičkom opremom, odnosno radi se o poslovima malog rizika.

Međutim nova mjesta rada (uvjeti u građevini u kojoj se rad izvodi, odnosno rad od kuće) mogu biti izvorom opasnosti, štetnosti i napora kojima radnik u uobičajenim okolnostima nije izložen, pa prema tome nije niti osposobljen za rad na siguran način za okolnosti u kojima se našao radeći od kuće. A da bi poslodavac mogao provesti osposobljavanje radnika iz zaštite na radu s obzirom na nove okolnosti, mora provesti postupak procjene rizika.

Obveza radnika je primjena svih zakona i propisa kao i u redovitim uvjetima. Radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o zaštiti na radu te drugim zakonima i propisima. Prema Zakonu o zaštiti na radu, obveza je radnika da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosas dužnom pažnjom, te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja.Temeljem propisa o radu radnik je tijekom trajanja radnog odnosa dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u obavljanju ugovorenih poslova radnik dolazi u dodir. Radnik ima pravo i odbiti raditi zbog neprovedenih propisanih mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu te za to vrijeme ima pravo na naknadu plaće sve dok se ne provedu propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.Odlukom radnika da u skladu s mogućnostima, poslove obavlja od kuće, stavlja u situaciju samog IR da za mjesto rada unutar raspoloživog stambenog prostora odabere onaj prostor koji omogućava rad na siguran način.

Ovisno o stambenom prostora, stanu ili kući, IR ima na raspolaganju sljedeće prostore: tavan ili dio tavana koji može urediti kao radni prostor, dnevni boravak u stanu ili neku drugu sobu te u njenom dijelu odrediti kutak za obavljanje radnih obveza ili natkrivenu terasu. Osim navedenog, radni prostor može biti u podrumu stambene kuće, ljetnoj kuhinji koja se nalazi izvan stambenog prostora i sl. Neovisno o odabiru mjesta rada, IR mora izvršiti neophodna usklađenja radno-životnog prostora i ima obvezu da u tom prostoru boravi puno ili nepuno radno vrijeme, u dogovoru s poslodavcem.Kako bi radnik znao i mogao primijeniti mjere zaštite na novom mjestu rada, iako isti nije u vlasništvu i nadležnosti poslodavca, nužno je u dogovoru s poslodavcem izraditi procjenu rizika te prema potrebi izvršiti potrebna usklađenja u pogledu smanjenja rizika po život i zdravlje radnika.

Prividno gledajući, čini se da rad od kuće ne predstavlja mnogo rizika za zdravlje i sigurnost. Poznata je okolina, zna se kako oprema funkcionira i poznat je put oko prostorija. Ali to ne znači da ne postoje rizici. Zapravo se u kući događa više nesreća nego bilo gdje drugdje.

Tko je odgovoran za provođenje procjene radnog rizika kod kuće? Prema EU zakonodavstvu o zdravlju i sigurnosti, poslodavac je pravno odgovoran za zaštitu zdravlja i sigurnosti svih radnika, a to uključuje i „izolirane radnike“, odnosno radnike koji rade od kuće. Provođenjem procjene rizika IR-a poslodavci će moći identificirati i rješavati rizike po zdravlje i sigurnost, koliko je to objektivno moguće.

Opseg ispitivanja ovisi o vrsti i namjeni građevine u kojoj se nalazi novo mjesto rada. U urbanim sredinama i građevinama različite namjene, javljaju se rizici koji indirektno mogu utjecati na sigurnost stanara, pa tako i radnika na izdvojenom mjestu rada.

Veći dio ispitivanja unutar vlastitog radnog prostora može provesti sam radnik, ukoliko se radi o vizualnom pregledu. Procjena rizika IR-a mora obuhvatiti prikladnost odabranog radnog prostora. Odabrano mjesto rada treba imati dovoljno prostora za ugodan i siguran rad. Prostori koji se koriste za „domaće zadatke“, poput potkrovlja ili podruma, nisu prikladni zbog lošeg osvjetljenja ili neadekvatne ventilacije, pa bi procjena trebala uključivati i ventilaciju, osvjetljenje i temperaturu. Zdravstvene i sigurnosne obveze poslodavaca primjenjuju se na IR na isti način kao i na zaposlenike koji rade u prostorijama poslodavca. Dužnost poslodavca da izvrši procjenu rizika stoga se proteže na osoblje koje radi od kuće.Procjena rizika trebala bi obuhvaćati utvrđivanje opasnosti koje su prisutne na području na kojem radi IR, procjenu opsega rizika i odluke o načinu upravljanja rizicima u skladu sa zdravstvenim i sigurnosnim propisima.Izolirani radnik može provesti procjenu rizika, ali trebat će ga obučiti kako to učiniti.

Iako je stres lako prepoznati kao zajedničko svojstvo modernog života, definiranje stresa, njegovih uzroka, simptoma i učinaka vrlo je složeno pitanje. Danas je široko poznato da je stres na poslu vrlo čest i da ima velike troškove u pogledu zdravlja radnika i izostanaka s posla.

Zahtjevi glede sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu s računalom utvrđuju se u skladu s Pravilnikom   o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom .Poslodavac ima obvezu osigurati da radna mjesta odgovaraju zahtjevima navedenim u Pravilniku i mora osigurati da radnici budu upoznati sa svim okolnostima i zahtjevima glede sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu s računalom. Isto se odnosi i na IR.Zahtjevi koje moraju ispunjavati radna mjesta s računalom procjenjuju se na temelju prethodno navedenog  Pravilnika.

Poslodavac je obvezan imati izrađenu procjenu rizika za sve poslove koje za njega obavljaju radnici i osobe na radu. Procjena mora odgovarati postojećim opasnostima, štetnostima odnosno naporima.Iako Državni inspektorat smatra da nije nadležan za kontrolu provedbe mjera zaštite na radu na mjestu rada od kuće, u slučaju teže ozljede na radu imaju obvezu provesti istragu i utvrditi uzroke nastale ozljede. Dakle, ipak su nadležni.  u postupku priznavanja ozljede na radu, osiguravatelj traži potvrdu da zdravstveno stanje radnika nije utjecalo na ozljedu na radu. A da je radnik zdravstveno sposoban za obavljanje poslova dokazuje se uvjerenjem specijaliste medicine rada.U slučaju ozljede na radu sa smrtnim posljedicama, poslodavac može kazneno odgovarati zbog propusta utvrđivanja uvjeta za rad na izdvojenom mjestu rada.I za kraj možemo zaključiti da neovisno o tome što radnik zbog izvanredne situacije radi od kuće, odgovornost i obveze poslodavca koje proizlaze iz zaštite na radu, ne mogu se smanjiti.

"Obveze poslodavca u provedbi mjera zaštite od COVID-19", bila je tema izlaganja Brune Štajnera, mr.sig. savjetnik za HSE, ZITEL d.o.o.

Poslodavac ima obvezu organizirati i provodi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika, te je obvezan zaštitu na radu prilagoditi promijenjenim okolnostima. Zaraza epidemijskih razmjera ne bi smjela biti opravdanje za ne provođenje propisanih mjera zaštite na radu.

U tom pogledu poslodavac ima obvezu ažurirati procjenu rizika i primijeniti higijenske mjere koje propisuje Stožer civilne zaštite. U ažuriranje procjene dužan je uključiti sve zaposlenike, a nakon izrade i dopune programa osposobljavanje, dužan je provesti odgovarajuću edukaciju,kao u normalnim radnim uvjetima,a  identifikacija i procjena rizika na fizičkim i psihosocijalnim radnim mjestima okruženja su i polazna točka za upravljanje zaštitom i zdravljem na radu u okviru mjera za kontrolu bolesti COVID-19. Kao obvezni prilog procjeni, potrebno je prikupiti ažurirane informacije od Stožera civilne zaštite. Nakon ažuriranja procjene rizika, sljedeći je korak izrada akcijskog plana s odgovarajućim mjerama.  

Ukoliko je poduzeće obustavilo rad na neko vrijeme iz razloga povezanih s bolešću COVID-19, potrebno je izraditi plan za nastavak rada koji uzima u obzir zdravlje i sigurnost, što uključuje ažuriranje procjene rizika, prilagodbu radnih mjesta i organizacije rada kojima će se smanjiti prijenos bolesti,informiranje i osposobljavanje radnika  prije nastavka rada,obratiti posebnu pozornost na radnike koji spadaju u visokorizičnu skupinu i zaštititi najugroženije, uključujući starije osobe i one s kroničnim bolestima, uspostaviti  prakse pružanja potpore radnicima i dr.

Potrebno je osigurati da radnici imaju dostupne prostore za pravilno i redovno pranje ruku sapunom i vodom, postaviti vidljive preporuke i intergrafike,organizirati  centralni sustav za odlaganje sadržaja koša i dezinfekciju kanti, uspostaviti protokole svakodnevnog čišćenja kako bi se  osiguralo da su radno mjesto, radne stanice, oprema i objekti čisti i uredni te odrediti osobu koja će radne  lokacije održavati čistima i dezinficirati radne površine.

Uz osiguranje potrebnih sredstava i opreme za čišćenje,kao i sredstava za osobnu zaštiru, potrebno je ograničiti broj područja s visokim dodirom / prometom,radna mjesta temeljito prozračivati mehaničkom ili prirodnom ventilacijom.

Radnike sa simptomima COVID-19 (groznica, suhi kašalj, grlobolja, kratkoća daha, prehlada, npr. curenje iz nosa ili kihanje, gubitak mirisa) uputiti da  ostanu kod kuće, i da se  obrate medicinskoj ustanovi  ili nazovu službu 193 , te slijedite njihove upute.

Ukoliko je to moguće, uputno je postaviti centralni sustav kontrole poviše temperature. U garderobama,sanitarnim prostorima, blagovaonicama  i prostorima za odmor potrebno je osigurati pridržavanje mjera distanciranja i zaštite. Kretanje unutar radnih prostora, korištenje liftova,fizičkih radnih sastanaka i putovanja  potrebno je ograničiti , te uvesti odgovarajuće evidencije kontakata.Prjie napuštanja radnog prostora i po dolasku kući potrebno je preporučiti radnicima primjenu odgovarajućih mjera higijene.

Koliko je to moguće, potrebno je omogućiti odvojene puteve za kretanje na radnim mjestima, te koristiti oznake evakuacije ili trake kako bi što jasnije naznačili sigurne puteve za kretanje.U cilju izbjegavanja  gužvi kod dolaska i odlaska s radnog mjesta potrebno je sačiniti odgovarajući raspored.U slučaju prijevoza koji organizira tvrtka, potrebno se pobriniti da  se vozilo pravilno očistiti i dezinficira.Potrebno je obavijestiti radnike da ako pripadaju grupi koja može biti osjetljivija na COVID-19 da se posavjetuju sa svojim liječnicima, koji će dati preporuke.

Što učiniti ako radnik razvije simptome COVID-19 na radnom mjestu? U tom slučaju potrebno je provjeriti i slijediti smjernice ili postupke utvrđene od strane nadležnih  zdravstvenih tijela.Uputno je izraditi  plan o tome što treba učiniti ako radnik razvije simptome (groznica, kašalj, kratkoća daha) na radnom mjestu, te informirati radnike o relevantnim koracima i postupcima.

Prema općim načelima sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, najbolja zaštita se postiže eliminacijom rizika. Kako se većina poslova obavlja u zatvorenom prostoru, jedini način eliminacije se postiže radom od kuće ili na drugi odgovarajući način ograničavanja kontakta radnika na mjestu rada. Ukoliko to nije moguće provesti, provodi se zamjena opasne tvari (koronavirus) s manje opasnim. Na žalost u ovom slučaju takvu vrstu zaštite nije moguće provesti. Iz tog razloga provode se tehničke mjere zaštite koje se odnose na postavljanje fizičkih pregrada između radnika, automatsko otvaranje vrata ili blokada vrata u otvorenom položaju i dr. U većini slučajeva potrebno je provesti i administrativne mjere zaštite. One se odnose na smanjenje broja zaposlenih radnika, djelomični rad od kuće, naizmjenični rad radnika, klizno radno vrijeme i dr.

Za dio radnika  nije moguće u potpunosti otkloniti mogućnost zaraze koronavirusom na mjestu rada. Za takve radnike potrebno je osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva, koja se prvenstveno odnose na zaštitne maske, a za tehničko osoblje na održavanju higijene i dezinfekciji radnog prostora, potrebno je osigurati i druga sredstva zaštite u skladu s propisima i preporukama.

O rezultatima istraživanja "Kako nam je koronakriza ‘otvorila oči’ i potvrdila da možemo raditi na daljinu " izvijestio je Alen Mrvac, novinar portala MojPosao .

Promjena u načinu rada predstavljala je veliku novost za hrvatsko tržište rada. Naime, prema Eurostatovim podacima iz 2018., svega 1,4 posto ljudi u Hrvatskoj je u kontinuitetu radilo od kuće.Gledano na razini Europske unije, rad od doma je nešto uobičajeniji i otprilike 5 posto zaposlenih u EU je 2018. godine radilo iz udobnosti vlastitog doma, a takav oblik rada je najprisutniji u Nizozemskoj gdje je čak 14 posto radnika i prije dolaska korona krize radilo na daljinu.Kako bismo doznali u kojoj mjeri je COVID-19 domaće poslodavce potaknuo (ili primorao) da svojim radnicima omoguće rad od kuće, kako su se zaposlenici prilagodili takvom obliku rada te nedostaje li im ured i druženje s kolegama, portal MojPosao je proveo dva istraživanja o radu na daljinu u vrijeme pandemije.Prvo istraživanje je provedeno u travnju, u vrijeme lockdowna, a drugo nakon ljeta, u rujnu 2020. godine.

Prema rezultatima istraživanja, u kojem je sudjelovalo više od 900 ispitanika, u travnju je više od dvije trećine zaposlenika (69 %) povremeno ili čitavo vrijeme radilo od kuće. Iz udobnosti vlastitog doma najčešće su radili zaposlenici velikih tvrtki.Čak 92 % zaposlenih u velikim tvrtkama (većim od 200 zaposlenika), kojima priroda posla kojim se bave dopušta organizaciju rada na daljinu, radilo je od doma.U malim tvrtkama (do 20 zaposlenika), postotak ispitanika koji rade od doma je bio nešto niži i iznosio je 88 %. Svega 7 % radnika koji su u travnju radili od kuće je istaknulo da su i ranije redovno radili od kuće, dok preostali ispitanici ili nikad prije nisu posao odrađivali na daljinu, ili su na takav način radili jedino u iznimnim situacijama, kao što je njegovanje bolesnog člana obitelji.Očekivano, prije epidemije rad od doma su u najvećoj mjeri prakticirale IT tvrtke, pa je tako čak 71 % zaposlenih u IT sektoru istaknulo kako su i ranije barem povremeno znali raditi od kuće.Svaki peti zaposlenik koji je u travnju radio od kuće jedva je čekao povratak u ured. S druge strane, gotovo dvije trećine građana (64 %) je istaknulo kako nakon završetka krize žele nastaviti raditi od kuće, ali samo povremeno, a tek manji dio ljudi (17 %) je bio zainteresiran za svakodnevni rad na daljinu.

Kao najveće izazove rada od kuće ispitanici su isticali nedostatak komunikacije licem u lice s kolegama (65%), ometanje od strane ukućana (47%) te operativne zadatke koje je, prema riječima ispitanika, teško riješiti od doma (46%).S druge strane,glavne prednosti rada od kuće su – ušteda vremena na putovanju do posla i nazad, fleksibilnost u radu, veća udobnost (mogućnost rada u ležernijoj odjeći i obući) te lakše usklađivanje poslovnog i obiteljskog dijela života.Kad je o produktivnosti riječ, polovica ispitanika ističe da su učinkovitiji i efikasniji nego kada rade u uredu i tvrde da je to zbog manje ometanja i jednostavnije organizacije vremena.Rad od kuće ima svoje prednosti i za poslodavce - veće zadovoljstvo zaposlenika (56%), manji broj izostanaka s posla te rast produktivnosti radnika.Tadašnja situacija je bila posebno izazovna za zaposlenike koji radni prostor dijele sa svojom djecom. Nešto malo više od polovice ispitanika (55 %) ipak je naglasilo kako su se dobro prilagodili novim okolnostima te da uspješno 'žongliraju' s roditeljskim i poslovnim obvezama. S druge strane, svaki četvrti ispitanik (27 %) imao problema s usklađivanjem ove dvije uloge.

Gotovo pola godine nakon prvog istraživanja, u rujnu smo odlučili provesti još jedno istraživanje o radu na daljinu u vrijeme pandemije, a u njemu je svoja iskustva podijelilo više od 1100 ispitanika.Nakon proljeća i potpunog lockdowna kada je dvije trećine građana radilo od kuće, u rujnu je ta brojka smanjena te je na daljinu radila trećina zaposlenih (32 %).

Polovica radnika koji su u travnju radili od kuće u rujnu se vratila u ured, dok je svaka druga osoba nastavila raditi od doma (29 % čitavo vrijeme, 22 % povremeno). Među zaposlenima koji bi mogli raditi od kuće (posao im to dozvoljava), ali trenutno rade iz ureda, većina je htjela raditi od kuće (71 %).

Dvije trećine radnika koji su u rujnu barem povremeno radili na daljinu kod kuće su imali radni stol, stolicu i računalo, odnosno osnovne uvjete za rad.S druge strane, svaka četvrta osoba je u nedostatku boljeg rješenja posao odrađivala radeći za kuhinjskim stolom, dok je 13 % ispitanika radilo gdje su stigli, odnosno nisu imali fiksno radno mjesto, pa su posao odrađivali na kauču, krevetu ili čak na podu. Manji dio ispitanika (4 %) „uselio“ se u dječju sobu, za njihov radni stol. Radnici koji su već bili odradili kupovinu poslovnog namještaja to su uglavnom financirali iz 'vlastitog džepa'(77 %), svaki deseti zaposleni (11 %) je dobio djelomičnu subvenciju od poslodavca, a podjednak broj ljudi (12 %) ističe da su imali sreće jer im je poslodavac u potpunosti financirao opremanje doma poslovnim namještajem.Kao i kod kupnje namještaja, troškove režija nastalih uslijed rada na daljinu većinom (83 %) snose sami zaposlenici, dok je u 17 % slučajeva taj trošak podmirila tvrtka.Bez obzira što su sami obavili kupovini i sami plaćaju uvećane režije, građani smatraju kako bi nastale troškove trebala pokriti tvrtka, ali i država kroz neoporeziva davanjaposlodavaca.Općenito, ispitanici trenutni Zakon o radu ocjenjuju neprikladnim za ovu situaciju, tvrdeći da je jednostavno zastario i da bi ga trebalo mijenjati (87 %), dok 13 % ljudi misli kako je ovo izvanredna situacija i zbog toga ne treba mijenjati zakon.

U najrecentnijem istraživanju o radu od kuće, provedenom u travnju ove godine na uzorku od gotovo 7 tisuća ispitanika, provjerili smo koliko ljudi i dalje radi na daljinu i jesmo li spremni odreći se dijela plaće kako bismo zadržali ili ostvarili tu beneficiju.Istraživanje je pokazalo kako trenutno, povremeno ili svakodnevno,od kuće radi 58 % radnika u Hrvatskoj (povremeno 33 %, u kontinuitetu 25 %).

Sudionike ankete smo upitali i žele li (i dalje) raditi od kuće. Trećina ispitanika (36 %) koji tijekom posljednjih godinu dana nisu imali tu mogućnost odgovorilo je pozitivno, dok ostali (64 %) nemaju nikakvu želju za radom od kuće.S druge strane, većina radnika (57 %) koji su unazad godinu dana iskusili rad od doma želi zadržati mogućnost povremenog rada od kuće ,17 % ljudi takav oblik rada žele učiniti trajnim, odnosno žele svakodnevno raditi na daljinu, dok se četvrtina anketiranih želi za stalno vratiti u ured.Koliko nam se svidio rad od doma, dovoljno govori i podatak da bi14 % radnika pristalo na nižu plaću kad bi to bio uvjet za rad od kuće. Na nižu plaću u najvećoj bi mjeri pristali ispitanici koji žele trajno, odnosno svakodnevno raditi od kuće (30 %), dok bi na takav aranžman pristalo 13 % onih koji bi od kuće radili samo povremeno.Kad je o konkretnijim iznosima riječ, trećina ljudi (33 %) bi u svrhu zadržavanja mogućnosti rada na daljinu pristala na 250 kuna nižu plaću od trenutne, što otprilike odgovara iznosu naknade za prijevoz.Međutim, ima i onih koji su spremni odreći se i nekih ozbiljnijih iznosa. Tako bi 34 % radnika pristalo na 500 kuna nižu plaću, a petina anketiranih bi mogućnost rada od kuće 'platila' 1.000 kuna nižom mjesečnom zaradom. Smanjenje plaće veće od 1.000 kuna bi prihvatilo svega 9 % ispitanika. Očekivano, ispitanici s većim primanjima spremniji su odreći se dijela plaće kako bi radili od kuće, pa je tako 21 % onih s plaćom većom od 10.000 kuna spremno prihvatiti 1.000 kuna ili više nižu plaću.

Većina ispitanika (86 %) ipak ne bi pristala na nikakvo smanjenje plaće, jer time što rade od kuće poslodavcu štede troškove režija, najma prostora,...

Iako smo sve donedavno vjerovali da ćemo zbog naše nespremnosti na promjene morati još dugi niz godina čekati na široku rasprostranjenost rada na daljinu, aktualna situacija nam je dokazala suprotno. Pravovremene prilagodbe i brze reakcije na promjenjive okolnosti otkrile su nam kako smo doista spremni mijenjati naše poslovanje i povlačiti nužne poteze kako bismo opstali na tržištu i zadržali naše zaposlenike.Rad na daljinu bio je jedan od tih poteza.S obzirom na dosadašnja pozitivna iskustva zaposlenika, ali i poslodavaca, sasvim je moguće, čak i realno očekivati da će sve veći broj tvrtki svojim radnicima omogućiti rad od kuće i nakon što se stanje normalizira.

Također, tvrtke čiji zaposlenici rade na daljinu mogu ostvariti znatne uštede na najmu poslovnih prostora koje koriste, a neka istraživanja pokazuju kako rad od kuće, barem povremeni, povećava produktivnost i zadovoljstvo zaposlenika.Imajući sve to na umu, gotovo sa sigurnošću možemo ustvrditi kako se nakon završetka ove, najnovije, krize nećemo vratiti 'na staro'.

U okviru programa stručnog skupa nazočnima je  predstavljeno i uručeno nekoliko  izdanja stručno-znanstvenog  časopisa "Sigurnost" , koji kontinuirano izlazi već 63 godine ,s pozivom novim pretplatnicima (vlasnicima trgovačkih društava, obrta, poslodavcima i  sindikatima i njihovim udrugama i udruženjima, ovlaštenicima poslodavaca  za zaštitu na radu, povjerenicima radnika za zaštitu na radu , koordinatorima za zaštitu na radu,  stručnjacima za zaštitu na radu ,rukovoditeljima organizacijskih jedinica za pravne poslove i upravljanje ljudskim resursima , obrazovnim ,  javnim i državnim institucijama, jedinicama lokalne i regionalne samouprave  te svima koji žele biti upućeni u najaktualnija pitanja iz područja zaštite na radu ,zaštite zdravlja radnika i sigurnosti u najširem smislu) na pretplatu i pridruživanje  zajedničkoj misiji promicanja i unapređivanja zaštite na radu , kao područja od posebnog društvenog interesa i osnovnog ljudskog prava.Uz časopis, zainteresirani mogu  pratiti aktualne informacije i članke i  na portalu "Sigurnost" (www.sigurnost.eu), koji putem Akademije sigurnosti  priprema daljnje novosti, koje će uskoro biti detaljnije predstavljene.

                                                                                             Pripremio: Vitomir Begović