Regulirati pravo na isključenje izvan radnog vremena
Svijet rada postaje sve fleksibilniji i agilniji. Rad na daljinu postao je sastavni dio radnog okruženja. Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi (Eurostat), obujam rada na daljinu u EU iz godine u godinu raste, pa je u 2019. njegov udio porastao na 11 %, 2020. na 18 %, a 2021. na 22 %.
Tijekom pandemije upoznali smo se s prednostima i manama ovakvog načina rada. Danas sve više zaposlenika koji rade na daljinu uviđa koliko im je teško odvojiti se od elektroničkih uređaja izvan radnog vremena i tijekom godišnjeg odmora te odvojiti svoj profesionalni i privatni život.
Digitalni alati povećali su učinkovitost i fleksibilnost za poslodavce i radnike, ali i doveli do kulture „stalne povezanosti na mrežu”, pri čemu su radnici lako dostupni u bilo kojem trenutku i bilo gdje, uključujući i izvan radnog vremena.
Europski parlament želi zaštititi temeljno pravo zaposlenika da se isključe s posla i ne budu dostupni izvan radnog vremena. Parlament je 21. siječnja 2021. pozvao Komisiju da osmisli zakon kojim se zaposlenicima izvan radnog vremena omogućuje isključivanje s posla bez posljedica te utvrđuju minimalni standardi za rad na daljinu.
Parlament je poručio da prekidi slobodnog vremena te produljenje radnog vremena mogu povećati rizik od neplaćenog prekovremenog rada, imati negativne posljedice na zdravlje, ravnotežu poslovnog i privatnog života te je pozvao na donošenje mjera.
Poslodavci ne smiju zahtijevati od radnika dostupnost izvan radnog vremena, a suradnici se trebaju suzdržati od kontaktiranja kolega vezano za posao. Države članice EU-a trebaju osigurati da su radnici koji koriste svoje pravo na isključivanje zaštićeni od negativnih posljedica te da postoje mehanizmi za rješavanje pritužbi ili kršenja prava na isključivanje. Učenje i osposobljavanje na daljinu trebaju se smatrati radnom aktivnošću i ne smiju se odvijati u slobodno vrijeme bez odgovarajuće naknade.
Oscar Vargas Liave (Eurofound) na svom blogu upozorava da rad na daljinu potiče kulturu duljeg radnog vremena i dostupnosti izvan standardnog radnog vremena.
Vlade u europskim zemljama usredotočile su se na uvođenje novih politika koje odražavaju novi svijet rada Neke zemlje članice EU-a stoga su već ozakonile pravo na isključenje, druge još proučavaju tu mogućnost; dok su treći odlučili to pitanje prepustiti socijalnim partnerima ili tvrtkama.
Smjernice čini određeni broj pravnih dokumenata koji govori o povezanim pitanjima poput Direktive o radnom vremenu, Okvirne direktive o zaštiti na radu, Direktive o uravnoteženju privatnog i poslovnog vremena, Direktive o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima. Nadalje, europski socijalni partneri zaključili su autonomne okvirne sporazume o radu na daljinu (2002.) i digitalizaciji (2020.) koji sadrže relevantne odredbe za primjenu u skladu s procedurama i praksom u svakoj državi članici.
Francuska je bila prva europska zemlja koja je uvela zakon o pravu na prekid veze. Od siječnja 2017. Francuska zakonski zahtijeva od poslodavaca da pregovaraju o sporazumima sa sindikatima o pravu na prekid veze s tehnologijom nakon radnog vremena. Nakon što je objavljeno francusko zakonodavstvo, Italija je bila sljedeća zemlja koja je uvela pravo na prekid veze 2017. godine. Zakon navodi da samo radnici na daljinu imaju pravo prekinuti vezu s tehnološkim uređajima i internetskim platformama bez snošenja ikakvih posljedica u pogledu radnog statusa odnosno kompenzacija. Također postoje granski i kolektivni ugovori na razini poduzeća koji predviđaju pravo na isključenje.
Sljedeća zemlja koja je usvojila zakon o pravu na isključenje bila je Španjolska. U 2018., zajedno s prijenosom GDPR-a u španjolski zakon, uveden je novi skup digitalnih prava. Radnici u privatnom i javnom sektoru dobili su pravo na prekid veze kako bi održali ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Belgija je bila sljedeća zemlja koja je uvela neke zakone. U 2018. zakon je obvezao poslodavce s više od 50 zaposlenika da rasprave pitanje isključenja i upotrebe digitalnih alata s odborom za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Međutim, zaposlenici u Belgiji stoga imaju pravo razgovarati o pitanjima prekida veze sa svojim poslodavcima, ali nemaju pravo na prekid veze. Godine 2022. u Belgiji je donesen novi zakon koji državnim službenicima omogućuje da isključe radnu e-poštu, poruke i telefonske pozive primljene izvan radnog vremena, bez straha od sankcija. Raspravlja se o planovima za proširenje novih zakona na zaposlenike u privatnom sektoru.
U travnju 2021. irska je vlada objavila novi kodeks prakse prema kojem svi zaposlenici službeno imaju pravo prekinuti vezu s poslom kako bi imali bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Novi kodeks osigurao je da zaposlenici imaju pravo isključiti se s posla izvan uobičajenog radnog vremena, uključujući pravo da ne odgovaraju odmah na e-poštu, telefonske pozive ili druge poruke. Kodeks je također naveo da zaposlenik ne bi trebao rutinski obavljati posao izvan svog uobičajenog radnog vremena i da ima pravo da ne bude kažnjen za odbijanje sudjelovanja u radnim stvarima izvan uobičajenog radnog vremena te da postoji dužnost poštivanja tuđeg pravo na prekid veze (na primjer: ako ne šaljete rutinski e-poštu ili ne zovete izvan uobičajenog radnog vremena).
U prosincu 2021. portugalski parlament uveo je novi zakon o radu na daljinu. Jedan od zakona koji je stupio na snagu u siječnju 2022. bilo je pravo na privatnost. Zakon o radu sada propisuje da se poslodavci moraju suzdržati od kontaktiranja zaposlenika tijekom njihovog odmora, osim u slučaju više sile. Tvrtke koje prekrše to pravo mogle bi se suočiti s kaznama do 4.080 eura. Za poslodavce je postalo ozbiljan prekršaj narušavanje privatnosti zaposlenika.
Kako su u Hrvatskoj u tijeku aktivnosti vezane za izmjene i dopune Zakona o radu, prilika je da se i ovo pitanje na odgovarajući način regulira. Nažalost, predlagači nacrta prijeloga zakona to su propustili, ali nakon e-savjetovanja za očekivati je da će se to ispraviti.
Iako pravo na isključenje mora biti definirano nacionalnim zakonodavstvom, kolektivnim ugovorima i politikama tvrtki, bez kulture i svijesti poslodavaca i radnika bit će teško u brzim tehnološkim promjenama pronaći pravu ravnotežu između profesionalnog i privatnog života.
Vitomir Begović