Restrukturirati upravljanje zaštitom na radu i zaštitom zdravlja

U posljednje vrijeme pod teretom brojki koje ukazuju na negativne trendove u prijavljenim ozljedama na radu, a posebno rastu smrtnih slučajeva na radu (ne samo zbog nesreća, već i zbog bolesti), uzroci se pokušavaju tražiti i usmjeriti samo na neke sudionike, ali ne i na kreatore propisa i sve subjekte upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj. Neprijeporno je da su poslodavci prema zakonu odgovorni za organizaciju i provedbu mjera zaštite na radu.

Međutim, sigurno je da nisu i jedini, i to je moguće potkrijepiti nizom činjenica; od neadekvatnog institucionalnog ustroja, rastakanja institucija, labavih propisa o uvjetima za obavljanje poslova zaštite na radu, osposobljavanju i stručnom obavljanju poslova zaštite na radu, neekipiranosti inspekcije zaštite na radu i medicine rada, ukidanju namjenskog doprinosa i stimulativnog  modela osiguranja zdravlja na radu, izostanka razvoja Data Collectora kao objedinjenog informacijskog sustava, tzv. smanjenja „administrativnih“ obveza zaštite na radu i „ušteda“, uvjeta i načina polaganja stručnog ispita, kvalitetnog bodovnog vrednovanja i stimuliranja kontinuranog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu i drugih sudionika, nedovoljne uključnosti stručnih osoba u radna tijela za pripremu propisa, upitnog sastava i uloge Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, nedovoljnog istraživačkog i analitičkog pristupa dinamičnim promjenama u svijetu rada a time i sigurnosti i zdravlju na radu, potrebi komorskog organiziranja stručnjaka zaštite na radu, uvođenju sadržaja o sigurnosti i zdravlju u odgojno-obrazovnu vertikalu i dr.

Potrebno je poslužiti se vrijednim stručnim ocjenama koje su sačuvane u znanstveno-stručnom časopisu „Sigurnost“, i koje usprkos protoka vremena i dalje ostaju putokaz što je potrebno praktično činiti. O dijelu tih problema, ali i konkretnih rješenja pisali smo u određenim člancima i komentirali tijekom e-savjetovanja te ukazivali i na stručnim konferencijama i drugim skupovima.

Vrijedno je podsjetiti na intervju s prim. dr. sc. Marijom Zavalić, tada ravnateljicom Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, objavljen u br. 55/2013. časopisa „Sigurnost“. Između ostalog ovom prilikom iz opširnog razgovora izdvajamo neke njene interesantne odgovore, koji podsjećaju da se nakon 10 godina nije učinilo ono što je bilo potrebno, već naprotiv.

„Pri pristupanju u EU, Hrvatska mora težiti da o prosječno 4.000 radnika (sada je to 1,5 puta više) skrbi jedan specijalist medicine rada, a da zaštita na radu ne bude shvaćena nametom, već bitnom organizacijskom mjerom u ovome području. Moramo zajednički raditi na promjeni trenda jer sada kod nas, za razliku od europske prakse, timovi zaštite na radu tek neznatan dio radnog vremena provedu u obilascima radnih mjesta i u direktnom kontaktu s radnicima, dok je to u EU gotovo 60 % radnog vremena.

Primarna prevencija je djelovanje na radno mjesto, sekundarna utvrđivanje eventualnog oštećenja zdravlja i korigiranje uvjeta na mjestu rada i u radnom okolišu te ponovno djelovanje na radno mjesto, a tercijarna se odnosi na smanjenje štete kod utvrđenih profesionalnih bolesti, bolesti povezanih s radom ili ozljedom na radu. Zavod će i ubuduće težiti da načela dobre prakse, tj. edukacija radnika o štetnostima kojima su izloženi i mogućim posljedičnim oštećenjima zdravlja bude obveza specijalista medicine rada kod prethodnih i periodičnih pregleda i kod obilazaka radnog mjesta. Ovo je osobito važno za prevenciju oštećenja zdravlja kod malih i srednjih poslodavaca.

Ono što smatram bitnim jest da se zakonom odredi da nadležni specijalist medicine rada (dakle onaj koji skrbi o zaštiti zdravlja kod pojedinog poslodavca, a po odabiru poslodavca i nakon sklopljenog ugovora s HZZO-om) obvezno sudjeluje u izradi procjene opasnosti kod tog poslodavca, da on obvezno bude član odbora za zaštitu na radu i da ga se obveže da, ovisno o rezultatima procjene opasnosti, mora obilaziti radna mjesta, što se naravno mora adekvatno financijski riješiti.

U većini država EU-a od sredstava koja izdvajaju poslodavci točno se određeni dio usmjerava u preventivne aktivnosti. Nema zapreke da se dio sredstava uplaćenih u državni proračun po osnovi profesionalne bolesti i ozljede na radu ne usmjeri u prevenciju. To smatram ključnim za poboljšanje zaštite na radu osobito kod malih poslodavaca. Hrvatska mora uvesti dobru praksu iz zemalja EU-a da svakog radnika koji radi na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, pri prijemu na radno mjesto te kod obilazaka radnog mjesta specijalist medicine rada educira o potencijalnim opasnostima, štetnostima i naporima te mogućim štetnim učincima na zdravlje.

Sada važećim zakonom jasno je određena dužnost ministra da odredi broj sati koji specijalist medicine rada, ovisno o djelatnosti tvrtke, mora provesti kod poslodavca. Ovu odredbu u svojem zakonodavstvu imaju gotovo sve zemlje EU-a i ona je u skladu s MOR Konvencijom br. 151 koju je Hrvatska propisala. Nema provedbenog propisa i odredba je neprimjenjiva. Nije zakon kriv što ministar nije pravilnikom propisao ono što mu je zakon nalagao.

Kod nas se i puno jednostavniji slučajevi ozljede na radu ne priznaju prema HZZO-u. Razlog je dvojak: primjena Pravilnika kojim HZZO određuje da se kod skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu ozljeda na radu takvom ne priznaje. Recite mi koja ozljeda na radu se događa ako nije prekršeno jedno od navedenog. Zbog toga mi nemamo ubilježene prave uzroke ozljede. Više od trećine ozljeda kod nas izazvano je višom silom. U zemljama EU-a je višom silom uzrokovano od 0,2 do 2,3 % svih ozljeda na radu. Često su uzroci nepriznate ozljede kod nas: nenošenje kacige (HZZO kaže da se radnik nije držao pravila zaštite na radu i da se ozljeda ne može priznati ozljedom na radu??), ili se radnik spotakne na ciglu na radilištu - prema HZZO-u to je nesavjesno ponašanje.

Zbog toga gotovo svake, unazad 3 zadnje godine, više od 15 % ozljeda, nije priznato ozljedama na radu. U jednoj sam tvrtki postavila pitanje zaposlenima u službi zaštite na radu kada je po njima uzrok viša sila. Evo nekih odgovora: viša sila je bura koja je prevrtala neučvršćenu i nepospremljenu opremu na radilištu (kao da je u Hrvatskoj bura nešto nepoznato i rijetko); viša sila je bila i trula drvena stepenica, pa mesoreznica s koje je skinuta zaštita (moramo brzo raditi, a kada postoji zaštita rezanje ide sporo, naresci „zaštopaju“ mesoreznicu), preniska ograda preko koje je životinja preskočila i ozlijedila radnika (pa nismo mislili da bik može toliko skočiti i da je ograda preniska??), pa je viša sila bila tupa pila, pa...

Kada smo mi iz Zavoda analizirali po rješenjima HZZO-a nepriznate ozljede na radu, od dvjestotinjak nasumce odabranih, za nas je samo jedna bila sporna, uzrok je bio medicinski bez radnog uvjeta; sve drugo bile su ozljede na radu u skladu s definicijom.

Nažalost, medicina rada je kao struka potpuno isključena iz ovog područja. Ukidanjem Zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu i propisima koji su regulirali rad tog zavoda, medicina rada posve je isključena iz procesa utvrđivanja i priznavanja ozljeda na radu. To je bio veliki korak unazad u zaštiti zdravlja radnika vezanom za rad. Mislim da će to pitanje biti riješeno i kroz DATA COLECTOR jer će se onda evidentirati sve prijavljene ozljede na radu.

Prema podacima dostupnim iz raznih izvješća, u Republici Hrvatskoj poslodavci izdvajaju nemala sredstva za zaštitu na radu počevši od projektne dokumentacije, izrade procjene opasnosti i ulaganja u upravljanje preostalim rizicima, mjerenja, sanacije radnih uvjeta nakon mjerenja, ulaganje u opremu, osobna zaštitna oprema, ulaganje na osnovi 0,5 % za osiguranje od rizika profesionalnih bolesti i ozljeda na radu. Praktički se ulaganja ne moraju bitno povećati, ali je nužno osigurati u sklopu sadašnjih sredstava bolju suradnju inspektora i medicine rada u primarnoj prevenciji s poslodavcem i radnicima. Za to je potreban samo malen, ali značajan korak koji ne iziskuje nova materijalna opterećenja poslodavaca. Treba stimulirati one poslodavce (možda vraćanjem dijela od 0,5 %) koji surađuju s državnim institucijama u poboljšanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Naš Zavod provodi za poslodavce i radnike i za specijaliste medicine rada besplatne edukacije upravo nastojeći poticati poslodavce da shvate da bez edukacije ljudi nema napretka na ovom polju. Ja bih bila presretna kada bi se ponovno uspostavio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Znate imam dojam, sada kao građanka Republike Hrvatske, da HZZO stvari postavlja isključivo na financijskoj osnovi; doprinos za ozljede na radu je minoran u odnosu na dio uplaćen za opće osiguranje: odnos je približno 20 milijardi kuna prema 580 milijuna kuna. Pri tome se zaboravlja da se radi o odnosu 4.500.000 osiguranika prema 1.500.000 onih koji mogu oboljeti ili se ozlijediti na radu i čije zdravlje moramo posebno čuvati jer se radi o najproduktivnijem dijelu stanovništva.

Zavod radi, radit će i dalje i promicati preventivne aktivnosti u područjima za koja je osnovan, prvenstveno kao stručna ustanova. Ne bojim se za daljnji opstanak Zavoda i za daljnje unapređenje njegova rada i praćenje što se događa na tom području u zemljama EU-a. Prednik Zavoda Hrvatski zavod za medicinu rada imao je tradiciju u zaštiti zdravlja radnika i mi smo se na tom području profilirali u ustanovu koju se cijeni i čije se mišljenje i napori uvažavaju.

Sada su stasali i kadrovi u Zavodu koji su educirani bazično u području sigurnosti i zajedničke multidisciplinarne akcije sve su, kao i naša mrežna stranica, prepoznatljivije i, rekla bih, nužne za unapređenje ovog važnog područja.

U časopisu „Sigurnost“ br. 62/2020. objavljen je pregledni rad grupe autora  dr. sc. Darko  Palačić, Željka Lalić, struč. spec. ing. sec., Ljubomir Pintarić, spec. geoteh.,  Danijel Kurbanjev, struč. spec. ing. sec., u kojem prikazuju analizu modela procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj.

„Provedenim istraživanjem analizirane su i prikazane teoretske postavke upravljanja procesima, procesnog pristupa i zaštite na radu te su analizirani propisi iz područja zaštite na radu i međunarodnih normi.

Provedenom analizom modela utvrđeno je da je proces upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj iznimno složen. To se jasno vidi u prikazanom modelu i analizi zadataka pojedinih ključnih sudionika procesa. Međuodnosi između ključnih sudionika procesa upravljanja su definirani, no pojednostavljenje tog odnosa pridonijelo bi uspostavljanju učinkovitijeg sustava upravljanja procesima zaštite na radu. Dakle, temeljni zaključak analize je da je neophodno pojednostavljenje procesa upravljanja zaštitom na radu.

S obzirom da je državi i svim sudionicima ovog procesa u interesu da proces upravljanja bude učinkovitiji, za očekivati je da je moguće provesti redefiniranje i restrukturiranje (promjena strukture) procesa upravljanja zaštitom na radu. Takvo se pojednostavljenje procesa upravljanja može postići promjenama zakonske regulative kojima se stvaraju preduvjeti za redefiniranje i restrukturiranje procesa te osnivanjem strukovne komore (komora zaštite zdravlja i sigurnosti na radu) koja bi preuzela dio javnih ovlasti koje se sada nalaze u ingerenciji nekoliko ministarstava.

Komorskim organiziranjem područja zaštite na radu jasno bi se razgraničile ovlasti za donošenje propisa, izdavanje dopuštenja za rad pravnim i fizičkim osobama te nadzor provedbe.

Primjenom ovog pristupa Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u suradnji s drugim ministarstvima zadržalo bi ingerenciju za donošenje propisa kojima se uređuje područje zaštite na radu. Novoosnovana komora preuzela bi javne ovlasti povezano s izdavanjem dopuštenja pravnim i fizičkim osobama za obavljanje poslova zaštite na radu te polaganje stručnih ispita iz područja zaštite na radu. Ostale javne ovlasti komore (ispiti, permanentna edukacija svih stručnjaka zaštite na radu, organiziranje edukacije, uvjeti za izdavanje dopuštenja i sl.) propisale bi se aktima koji reguliraju ovlasti i rad komore. Nadzor nad provedbom zaštite na radu i radom ovlaštenih pravnih i fizičkih osoba isključiva je ovlast Državnog inspektorata.

Kako bi se utvrdio stvaran utjecaj pojedinih ključnih sudionika procesa upravljanja zaštitom na radu, predlaže se pokretanje nastavka istraživanja s tim ciljem. Rezultati tog istraživanja mogli bi se iskoristiti za daljnje definiranje procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj“, zaključuju autori.

Ovom prilikom potrebno je podsjetiti i na činjenicu da je prvi nacionalni strateški dokument: Nacionalni program zaštite zdravlja i sigurnosti na radu RH donesen za razdoblje 2009-2013. g., uz sudjelovanje širokog kruga stručnih relevantnih osoba i institucija. U sastavu Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, koje je zakonom određeno kao savjetodavno tijelo Vlade, 2011. godine bilo je 13 članova, pri čemu su značajnu ulogu imali stručnjaci iz područja zdravlja i sigurnosti na radu, a bili su zastupljeni i predstavnici inspekcije rada i osiguranja zdravlja na radu.

Ovaj podsjetnik upućuje koliko je vrijedan i koristan znanstveno-stručni časopis „Sigurnost“ te zašto bi svaki stručnjak zaštite na radu, specijalist medicine rada, poslodavac, ovlaštenik, radnički predstavnik, inspektor zaštite na radu i državni službenik u tijelima državne uprave  trebao biti pretplatnik i korisnik časopisa, koji ne gubeći svoju aktualnu stručnu vrijednost, kao takav ostaje kvalitetno štivo generacijama.

Pred sigurnošću i zdravljem na radu su novi izazovi. Restrukturiranje treba gledati kao izazov i priliku za popravak, prilagodbu i izgradnju novih temelja za jačanje sigurnosti, zdravlja i dobrobiti na radu. Od novih tehnologija preko klimatskih promjena do demografskih promjena, tržište i svijet rada se mijenjaju. Nužno je razumjeti kako su promjenjiva radna snaga, promjenjivo radno mjesto i promjenjiva priroda posla već utjecali na nas i način na koji radimo te razgovarati o idejama i rješenjima kako  jačanjem prevencije stvarati sigurno i zdravo radno okruženje. Sve može i mora biti bolje, promjene se očekuju, i nužno ih je bez otpora i odlaganja provesti.

                                                                                                              Vitomir Begović