Stručni skup – Kako dodatno unaprijediti sigurnost i zaštitu zdravlja na radu?

Kako bi Vas neposredno informirali o najvažnijim pitanjima iz područja zaštite na radu i sigurnosti u najširem smislu, Uredništvo časopisa Sigurnost za svoje sadašnje i buduće pretplatnike ,vjerne čitatelje i druge zainteresirane, razvija suradnju sa strukovnim udrugama i drugim relevantnim čimbenicima , te nastavlja na portalu Sigurnost  s objavom  izvještaja s održanih stručnih skupova  o zaštiti na radu i zaštiti zdravlja.

U organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto 28.ožujka u Zagrebu je održan stručni skup "Kako dodatno unaprijediti sigurnost i zaštitu zdravlja na radu ?".

Skup je prigodnim uvodnim riječima otvorila Gordana Lipnjak, predsjednica Udruge, a zatim su uslijedila izlaganja, koja u nastavku predstavljamo.

Prof. dr. sc. Budimir Mijović s Tekstilno- tehnološkog fakulteta u Zagrebu, predstavljajući temu "Umjetna inteligencija  i robotika u službi zaštite na radu", ukazao je da se prema međunarodnom standardu ISO 8387:1944 industrijski robot definira kao automatsko upravljani, reprogramibilni, višenamjenski manipulator s tri ili više reprogramibilnih osi, koji može biti fiksiran za tlo ili mobilan, namijenjen uporabi u aplikacijama industrijske automatizacije. Sposobnost robota da podigne predmet, prenese ga u prostoru po unaprijed definiranom putu i otpusti, čini ga idealnim za rukovanje. Roboti danas imaju široku primjenu u svim granama industrije. Uvođenje robota u industriju može se promatrati s dva aspekta. S jedne strane, roboti se pojavljuju kao neophodni sastavni element novih proizvodnih linija koje se projektiraju kao visoko automatizirane i često s osobinama fleksibilnosti. Oni su tada bitan dio proizvodnog pogona i zajedno s ostalom proizvodnom opremom čine neraskidivu cjelinu. S druge strane, roboti se često uključuju u postojeće proizvodne pogone. U tim slučajevima roboti bitno povećavaju učinak postojeće opreme. Tako «stari» strojevi postaju ekonomičniji, što smanjuje potrebu za novim, većim investicijama. Nabava robota je investicija, ali se pokazalo da je ona znatno ekonomičnija od nabave novih strojeva. Uzimajući u obzir sve mogućnosti s kojima raspolaže robot ne može raditi bez određene ljudske intervencije i s aspekta sigurnosti nije ga jednostavno integrirati s ostalim strojevima. Sposobnost robota da vrši gibanja u slobodnom prostoru, da mijenja oblik i pravi neočekivana gibanja može izazvati rizike za osoblje koje radi i stoji u radnom prostoru robota. Zbog toga u svakoj instalaciji robota, analiza rizika mora identificirati rizike tako da mogu biti implementirane određene mjere zaštite kao prevencija u nastajanju događaja nezgode.

U proizvodnji gdje se koriste strojevi i s kojima rade radnici neminovno je da postoje određeni rizici od ozljede. Da bi se ti rizici smanjili na najmanju mjeru neophodno je izvršiti analizu rizika vezanih za određenu primjenu industrijskih robota, te shodno tome poduzeti određene mjere zaštite. Potrebno je dakle predvidjeti potrebne fizičke barijere i dodatne sigurnosne elemente te izvršiti osposobljavanje radnika za rad na siguran način. Pored poduzimanja mjera zaštite na radu nemoguće je ukloniti svaku mogućnost opasnosti, a pri tome treba dovesti u ravnotežu mogućnosti, sigurnost i efikasnost. Upravljački pultovi robota moraju biti tako konstruirani kako bi bile lako dostupne samo one komande koje su potrebne za rad robota. Ostale komande trebaju biti smještene ispod prozirnih poklopaca kako bi se spriječila nehotična upotreba. Velike crvene tipke za sigurno zaustavljanje moraju biti smještene na upravljačkom pultu i na uređaju za daljinsko upravljanje pri učenju robota, i moraju biti apsolutno pouzdane. Zaustavni mehanizam ne mora biti prekidač za isključivanje napajanja, već mehanizam za napajanje. Radni prostor čine samo one točke manipulativnog prostora koje robot može dostići  uz proizvodnu orijentaciju. Radni i manipulativni prostor su određeni kinematičkom strukturom i geometrijom kinematičkih parova robota, te ograničenjem postavljenim na pojedine stupnjeve slobode gibanja pojedinog zgloba. Veličinu radnog prostora robota moguće je približno odrediti pomoću dohvata i hoda. Horizontalni dohvat je maksimalna udaljenost koju ručni zglob može dosegnuti. Mjeri se od vertikalne osi oko koje robot rotira. Horizontalni hod predstavlja ukupnu udaljenost od vertikalne osi po kojoj se ručni zglob može gibati. Razlika između horizontalnog dohvata i hoda je minimalna udaljenost ručnog zgloba od glavne vertikalne osi. S obzirom da je ta veličina pozitivna, tada je dohvat uvijek veći ili jednak hodu. Vertikalni dohvat robota predstavlja maksimalnu udaljenost ručnog zgloba robota od baze.
Vertikalni hod robota je ukupna vertikalna udaljenost po kojoj se ručni zglob može gibati i manji je ili jednak vertikalnom dohvatu. Vertikalni dohvat cilindričnog robota će biti veći od njegova vertikalnog hoda ako se pomoću ograničenja u gibanju drugom osi ručnog zgloba ne dopusti kontakt granice radnog prostora. Kontrolni i mjerni instrumenti (termometri, manometri, brzinomjeri, anemometri i drugi instrumenti) i signalni uređaji (signalne žarulje, zvučni signalni uređaji za alarmiranje i drugi signalizatori) moraju, ovisno o vrsti oruđa, biti postavljeni u svim slučajevima kad se pomoću njih osigurava nadzor nad sigurnim radom oruđa odnosno radnika te moraju biti u ispravnom stanju za sve vrijeme korištenja oruđa.
Pod upravljačkim se sustavom podrazumijeva računalo koje ima zadatak primanja signala iz sustava za navođenje i s obzirom na to kakve signale je dobio, izvršiti odgovarajuću radnju. Kao primjer može se uzeti robot koji se ravno giba i nailazi na neku prepreku. Njegov senzor će poslati odgovarajući signal u upravljački sustav koji će prepoznati o kakvom signalu se radi i zaustaviti motore za pokretanje. Programiranje podrazumijeva izradu programa i unos programa u robotsko upravljanje. Brojne analize su identificirale programiranje kao aktivnost tijekom koje najčešće dolazi do nesreće. Sigurnost programera zbog toga ovisi o ispravnom radu robota i poštivanju mjera opreza. Sve dok upotreba uređaja za daljinsko upravljanje ostaje najčešći oblik programiranja, najveći doprinos sigurnosti pruža pažljivo osmišljeni dizajn i raspored komandi. Programiranje robota se izvršava tako da se robotom prvi put ručno obavi radna operacija, koju robot zapamti s pomoću memorije dok je sklopka u položaju učenje. Kad je sklopka u položaju ponavljanje robot sam ponavlja naučenu operaciju. U kritičnim proizvodnim procesima, jedan sustav upravljanja nije dovoljan u pogledu sigurnosti. Tada se koriste dva ili više sličnih sustava od kojih je jedan aktivan, a ostali rade u pričuvi te oponašaju upravljanje uspoređujući svoje rezultate s aktivnim sustavom. Ako se ustanovi da trenutno aktivni sustav griješi zbog neispravnosti u odnosu na pričuvne sustave, automatski jedan od pričuvnih preuzima upravljanje dok se do tada aktivni isključuje. Jedinica za direktnu kontrolu je sastavljena od jednog ili više mikrokontrolera koji nadziru nekoliko zona u postrojenju. Oni dobivaju signale iz okolne sredine preko senzora i djeluju na istu pomoću pogona (aktuatora). Nadzornu i kontrolnu jedinicu pokreće mikrokontroler s visokim karakteristikama, koji ostvaruje vezu s jedinicom za daljinsko upravljanje. Ova jedinica preuzima sve podatke sa senzora te vrši globalno upravljanje aktuatorima. Roboti su se pokazali pouzdanima, te da čak i u slučaju neispravnosti dijagnostički rutinski postupci omogućuju brzo otkrivanje greške i zatim njeno ispravljanje. Kod projektiranja robota za visoku pouzdanost javljaju se problemi prouzročeni činjenicom da se sredine u kojima će morati raditi čak i slični modeli robota mogu razlikovati. Roboti trebaju raditi u sredinama koje su za radnike potencijalno štetne, kao što su alkoholnoamonijačne pare prisutne pri obradi lijevanja. Slično tome toplinska obrada često stvara vruću, vlažnu, solju zasićenu atmosferu u kojoj se javlja problem korozije. Postoje neke posebne karakteristike robota koje ih čine opasnima. Ponajprije robot se može gibati nepredvidljivom krivuljom kroz trodimenzionalni radni prostor veći od njegova vlastitog volumena, za razliku od ostalih strojeva koji obično rade na predvidljiv način unutar prostora zatvorenim samim strojem. Robotski pokreti mogu biti tako složeni da niti sam operater ne može registrirati što će biti idući pokret. Osobito se nepredvidljivi pokreti javljaju kad se robot vraća s kraja programa opet na početak ili na novi program, ili kad se poslije prekida napajanja vraća u prvobitni položaj. Jedan od najčešćih pristupa sigurnosti pri radu s robotima je primjena blokiranih zatvorenih prostora. Takvi sustavi okružuju radni prostor robota ogradom u kojoj se nalaze pristupna vrata. Ograda treba biti dovoljno visoka da se spriječi ulazak u radni prostor robota, a vrata se u tom slučaju mogu otvoriti tek kad je napajanje robota isključeno te se robot ne može ponovno pokrenuti dok je netko još u opasnosti. Osnovni princip zaštite okruženja radnog prostora, koji je primijenjen u mnogim instalacijama, je instalacija fiksnih barijera koje zatvaraju radno područje robota sa sigurnosnim prolazom koje onemogućuju ulazak u radno područje robota za vrijeme rada. Pored mehaničkih barijera kao prevencija u zaštiti radnog prostora robota koriste se i sigurnosne svjetlosne zavjese koje koriste zrake infracrvenog svjetla za detekciju objekata ili osoba koje su ušle u zatvoreni radni prostor robota. Kao obodna zaštita, sigurnosna svjetlosna zavjesa detektira bilo koga ili bilo što, što se nalazi u radnom prostoru robota i odmah zaustavlja robota ukoliko se netko nađe u radnom prostoru. U ovim slučajevima, robotska jedinica ne može biti reaktivirana sve dotle dok radni prostor ne bude slobodan, a aktiviranje ponovnog početka rada obavlja osoba koja ima pregled cjelokupnog radnog područja. Nekoliko američkih kompanija već je istražilo mogućnost pokretnih robota koji se  mogu samostalno gibati, a koriste se kao stražari. Razvijene su mnoge različite izvedbe sigurnosnih sustava. Na primjer jedan ili više robota mogu patrolirati stalno provjeravajući nije li se negdje pojavila vatra, voda, plin ili uljezi, ili pak indikacija neovlaštenih pristupa kao što je upaljeno svijetlo tamo gdje ga nije bilo za prethodne patrole. Robot može biti razmjerno tih, ne treba mu svjetlost pa se ne može izvana zapaziti, nije mu dosadno niti se mora odmarati i može biti zaključan u području patroliranja. Upravljačka jedinica može davati redovite izvještaje koordinirajućem računalu na nekom drugom mjestu, a njegovim propuštanjem izvještaja o nečemu što nije u redu može uzbuniti određeni aparat i osoblje.
Takvi roboti imaju značajne prednosti u odnosu na statičke alarmne sustave zato što ih je izrazito teško, u pravilu gotovo nemoguće deaktivirati, jer imaju savršenije senzore i zato što mogu provjeravati alarmne signale sa statičkih sustava. Kad senzor registrira uljeze robot ih može smjesta fotografirati radi buduće analize. Uz to nakon otkrivanja vatre i podizanja uzbune robot može odmah uključiti svoj aparat za gašenje požara ili može biti žrtvovan u pokušaju da dođe do središta požara prije nego što aktivira vatrogasni aparat. Vrlo bitan segment u očuvanju šuma je sprječavanje širenja požara, a za što se koristi robotizirano vozilo po imenu JELKA-4 i JELKA-10. Robot ima ugrađene četiri kamere, a hvataljke mogu podići teret mase 2 tone. Na podvozje je ugrađen spremnik vode od 4000 litara i spremnik pjenila od 1000 litara. Osim spremnika ugrađena je srednje tlačna pumpa nazivnoga protoka od 4000 l/min. Svi radnici koji dolaze u kontakt s nekom robotskom instalacijom moraju osim osnovnog osposobljavanja u radnom prostoru steći i punu svijest o opasnostima svoga radnog mjesta, te o odgovarajućim mjerama zaštite koje moraju poduzeti. Ispitivanje opasnosti u praksi često uključuje razmatranje onoga što se realno može predvidjeti u pogledu ponašanja čovjeka i stroja. Obično je nemoguće potpuno ukloniti svaku mogućnost opasnost, no treba učiniti razuman pokušaj dovodeći u ravnotežu stupanj mogućnosti i težinu nesreće s vremenom i troškovima kako bi se ona spriječila. Pri radu s robotima i manipulatorima potrebna je kombinacija sigurnosti i efikasnosti. Posebno osposobljavanje radnika koji će raditi u području gdje se primjenjuju roboti je veoma važna s aspekta njihove sigurnosti prilikom programiranja, rukovanja ili održavanja robota. Kod osposobljavanja se daje naglasak na sigurnost i razmatraju nove tehnologije primjenjene iz iskustva programera, operatera i radnika na održavanju. Pri tome se radnik osposobljava za poznavanje svih radnih aspekta robota uključujući maksimalno gibanje, poznavanje rizika, programiranje robota, tipke u slučaju krajnje nužde i sigurnosne barijere, prije nego počne operativni ili rad na održavanju. Operater nikada ne smije biti u blizini robota dok on obavlja određeni zadatak. Programeri robota i ostali koji obavljaju određene poslove s robotom rade to sa smanjenom brzinom gibanja robota i s potrebnim mjerama opreza, istaknuo je prof.dr.sc. Budimir Mijović.

Jere Gašperov,dipl.ing.stroj,iz Ministarstva rada i mirovinskoga  sustava, osvrnuo se u izlaganju na razlike  u zahtjevima sustava upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu prema HRN ISO 45001: 2018 i prethodne norme BS OHSAS 18001:2007.

ISO 45001 u odnosu na OHSAS 18001 podiže ljestvicu sigurnosti i zaštite zdravlja na višu razinu i usmjeren je preko zahtjeva Konteksta organizacije svim unutarnjim i vanjskim stranama, pa čak i onima za koje bi se u prvi mah pomislilo da ih sigurnosna pitanja ne moraju posebno brinuti. Sustav zahtijeva uključenost politike sigurnosti i zaštite zdravlja u sve poslovne procese organizacije. Nadalje, sustav ne zahtijeva postojanje određenih postupaka kvalitete (procedura) čime se smanjuje administriranje i povećava fleksibilnost u dokumentiranju, a time se uspostava sustava sve više prilagođava modernim informatičkim načinama praćenja provedbe pojedinih procesa. Procesni pristup omogućuje kvalitetnije praćenje i mjerenje sveukupne učinkovitosti sustava i analizu slabijih točaka sustava. Po strukturi svojih zahtjeva ISO 45 001 kompatibilan je sa sustavima ISO 9001 i ISO 14001, što doprinosi uspostavi integriranog sustava upravljanja.

Sa  izradom nacrta norme ISO 45001 započelo je stručno Vijeće Međunarodne organizacije za standardizaciju ISO/PC 283 tijekom 2013. godine, a norma je službeno objavljena u ožujku 2018. godine. Odmah po objavi, normu je Republika Hrvatska preuzela kao svoju normu pod referencijskim brojem: HRN ISO 45001:2018 en i pod naslovom Sustavi upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti pri radu – Zahtjevi s uputama za uporabu (ISO 45001:2018). Prihvaćanjem te norme zamijenjena je norma HRN BS OHSAS 18001:2014. (izvorno BS OHSAS 18001:2007)

Norma ISO 45001 kompatibilna je sa zahtjevima normi upravljanja kvalitetom i okolišem (ISO 9001 i ISO 45001) na način da uvodi procesni pristup koji je u normama upravljanja kvalitetom i okolišem već duže vremena zastupljen, a također kao novinu uvodi poglavlje zahtjeva Kontekst organizacije u skladu sa normama upravljanja kvalitetom i okolišem. Zbog toga nova norma omogućuje intergriranu uspostavu sustava upravljanja na područjima kvaliteta – okoliš – sigurnost i zdravlje na radu.

Osnovne razlike ISO 45001 u odnosu na OHSAS 18001 su slijedeće: ISO 45001 se zasniva na procesima, dok se OHSAS 18001 zasniva na postupcima (procedurama).

ISO 45001 zahtijeva uključenost u stratešku politiku organizacije te integraciju u njenim poslovnim procesima (ne poznaje više funkciju „voditelj tima za sigurnost“ koja je bila zastupljena u OHSAS 18001), ISO 45001 uvodi pojam “dokumentirane informacije”, čime se postiže fleksibilnost u postizanju i dokazivanju primjene zahtjeva norme, ISO 45001 osim rizika, razmatra i prilike (prilike kao izazove za upravljanje rizicima), ISO 45001 ne koristi i ne prepoznaje pojam “prihvatljivog rizika”, čime podiže ljestvicu” sigurnosti. Napomena: OHSAS 18001 je definirao “prihvatljivi rizik”, kao “rizik koji je smanjen na razinu koju tolerira organizacija uzimajući u obzir svoju politiku sigurnosti i zaštite zdravlja“, ISO 45001, za razliku od prethodnog OHSAS 18001, više ne razmatra preventivne aktivnosti jer su one obuhvaćene kroz procese procjenjivanja rizika i prilika i pripadajućih dokumentiranih informacija u vezi s tim.

Dokumentirane informacije moraju biti kontrolirane i održavane u organizaciji i mediji na kojima se nalaze. Dokumentirana informacija može biti u bilo kojem obliku i mediju i iz bilo kojeg izvora.
Dokumentirana informacija može se odnositi na:sustav upravljanja uključujući i procese  operativne i radne upute (dokumentacija) i  dokaze o postignutim rezultatima (zapisi).

Na osnovu navedenog Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (NN, br. 94/18 i 96/18) propisano da je poslodavac obvezan radnike odnosno njihove predstavnike uključiti u postupak procjene rizika i o tome imati dokumentirane informacije.

ISO 45001 uključuje stavove svih zainteresiranih strana, kroz zahtjeve Konteksta organizacije i drugih povezanih zahtjeva te norme, utvrđivanjem vanjskih i unutarnjih pitanja koja su od utjecaja za postizanje svrhe i ciljeva za ostvarivanje rezultata sustava upravljanja zdravljem i sigurnosti na radu. To podrazumijeva razumijevanje potreba i očekivanja radnika i drugih zainteresiranih strana.

Nastavno na navedeno organizacija mora utvrditi: radnike i druge zainteresirane strane na koje će se primjenjivati sustav upravljanja zdravljem i sigurnosti na radu,  potrebe i očekivanja koja postavljaju zainteresirane strane, te potrebe i očekivanja utvrđene važećim zakonskim i drugim propisanim zahtjevima.

Zainteresirane strane mogu predstavljati: radnici i njihovi predstavnici, vlasnici i dioničari, pravne i regulatorne vlasti,dobavljači, izvođači i podizvođači, vanjski pružatelji usluga,lokalne zajednice i druge organizacije,kupci, poslovne udruge, nevladine organizacije, te zdravstvene organizacije i organizacije koje se bave sigurnosnim pitanjima.

Tijekom planiranja za postizanje ciljeva sigurnosti i zaštite zdravlja organizacija mora odrediti za svaki od ciljeva: što će biti učinjeno, koji resursi su za to potrebni, tko će biti odgovoran za izvršenje,koji je rok za postizanje ciljeva, kako će se vrednovati rezultati i kako će se mjeriti kroz određene pokazatelje, kako će se aktivnosti za realizaciju ciljeva sigurnosti i zaštite zdravlja integrirati u poslovne procese organizacije.

Jedan od novih zahtjeva norme ISO 45001 je nabava  sa svojim podtočkama: općenito, izvođači i  outsourcing. Organizacija mora uspostaviti procese nabave proizvoda i usluga u skladu sa svojim sustavom sigurnosti i zaštite zdravlja, te je u odnosu na izvođače dužna koordinirati procese nabave i kontrolirati rizike u situacijama kada: aktivnosti izvođača mogu imati utjecaj na organizaciju,aktivnosti organizacije mogu imati utjecaj na radnike izvođača i  kada aktivnosti izvođača mogu imati utjecaj na druge zainteresirane strane na mjestu rada.

Organizacija je također dužna utvrditi sigurnosne kriterije za odabir izvođača. Sustav ISO 45001 naglašava procesni pristup, umjesto prethodnog OHSAS 18001 koji se temeljio na postupcima.

Iako je to već poznato iz drugih uspostavljenih sustava dobro je podsjetiti na značenje procesa. Proces je skup povezanih ili sudjelujućih aktivnosti koji pretvara ulaze u izlaze.

Vlasnik procesa označava funkciju, organizacijski dio ili nominiranog pojedinca koji ima najveću odgovornost za djelotvorno odvijanje dotičnog procesa i njegovo poboljšavanje. Stoga rasčlanjivanje sustava na određene procese, definiranje vlasnika tih procesa i mjerenje učinkovitosti tih procesa može dati pravu sliku o učinkovitosti cjelokupnog sustava ISO 45001, ali i uočavanja slabijih karika u tom lancu.

Procesi čiju uspostavu, provedbu i održavanje zahtjeva ISO 45001 su :

• Proces savjetovanja s radnicima i njihovog sudjelovanja na svim razinama organizacije
• Proces za identifikaciju opasnosti
• Proces procjenjivanja rizika od identificiranih opasnosti uzimajući u obzir učinkovitost postojećih kontrola i procjene ostalih rizika u odnosu na uspostavu i održavanja sustava upravljanja sigurnošću i zaštitom zdravlja
• Proces procjenjivanja prilika u odnosu na smanjivanje rizika i drugih prilika sustava sigurnošću i zaštitom zdravlja
• Proces određivanja legalnih (propisanih) i drugih zahtjeva
• Proces unutrašnje i vanjske komunikacije u odnosu na sustav sigurnosti i zaštite zdravlja
• Proces za eliminaciju opasnosti i smanjenje rizika
• Proces planiranja upravljanja privremenim ili trajnim promjenama od utjecaja na sustav sigurnosti i zaštite zdravlja
• Proces kontrole nabave proizvoda i usluga u odnosu na osiguranje sukladnosti sa zahtjevima sustava sigurnosti i zaštite zdravlja
• Proces koordinacije sa izvođačima
• Procesi outsourcing usluga – pod kontrolom organizacije
• Proces pripravnosti za odgovor u izvanrednim situacijama
• Proces praćenja, mjerenja, analize i evaluacije performansi
• Proces evaluacije usklađenosti sa legalnim i drugim zahtjevima
• Proces upravljanja incidentima i nesukladnostima te korektivnim radnjama

Dokumentirane informacije koje zahtjeva ISO 45001 su :određivanje vanjskih i unutrašnjih pitanja u analizi konteksta organizacije,opis opsega sustava sigurnosti i zaštite zdravlja ,politika sigurnosti i zaštite zdravlja,organizacijske uloge, odgovornosti i ovlaštenja ,o rizicima (uz kriterije i metodologiju) te prilikama i procesima potrebnim za njihovo određivanje,određivanje legalnih i drugih zahtjeva planiranja za postizanje ciljeva sigurnosti i zaštite zdravlja dokazi o kompetencijama u sustavu sigurnosti i zaštite zdravlja, dokazi o komunikacijskim aktivnostima o procesima za planiranje i kontrolu sustava sigurnosti i zaštite zdravlja ,o procesima za pripravu i odgovor na hitne situacije, rezultati praćenja, mjerenja i analize performansi sustava ,rezultati evaluacije usklađenosti s legalnim i drugim zahtjevima ,evidencija implementacije internog audita i rezultata audita, rezultati upravine ocjene – naglasak na izlazima Upravine ocjene, o incidentima, nesukladnostima i rezultatima korektivnih akcija te dokazi rezultata trajnog poboljšanja.

U nastavku skupa Jere Gašperov je odgovorio i na nekoliko  pitanja vezanih za pojedine odredbe izmjena i dopuna Zakona  o zaštiti na radu koja su postavljena na prethodnom skupu.

Edo Perović,mag.ing.comp. Iz tvrtke Profil Laboris d.o.o., u izlaganju je pojasnio kako digitalizirati ovlaštene tvrtke za poslove zaštite na radu.

Poslovi koje obavljaju ovlaštene tvrtke za zaštitu na radu osim poslova na terenu kod klijenata zahtijevaju i veliku količinu popratne dokumentacije. Bilo da se radi o izradi procjene rizika, osposobljavanju, ispitivanjima radne opreme ili vođenju poslova zaštite na radu sve to je potrebno dokumentirati i čuvati dokumentaciju za potrebe inspekcija. Nebrojeno puta se dogodi da kad hitno treba neki određeni papir, za potrebe inspekcijskog nalaza, teško ga je pronaći u tom trenutku. Tada se u traženje uključe svi raspoloživi resursi kako bi se dokument što brže pronašao. U konačnici ovakve situacije dovode do velikog stresa, ali i gubitka vremena.

Jedno od rješenja je centralna aplikacija za izdavanje dokumentacije o ispitivanjima i osposobljavanjima. Prednost takve aplikacije je da su svi izdani dokumenti vidljivi u svakom trenutku i svatko s ovlastima im može pristupiti (kontrolirani pristup dokumentima). Kako se aplikacija nalazi na serveru moguće je pristupiti i sa udaljenog računala što radnicima omogućuje rad od kuće ili na terenu. Tako npr. ako radnik radi ispitivanje kod klijenta u Osijeku ili Dubrovniku, može napisati dokumentaciju direktno kod klijenta i ostaviti mu je, a istovremeno sve ostane arhivirano i dostupno za kontrolu iz ureda u Zagrebu. Dodatna prednost je što se pohrana podataka radi na jednom centralnom mjestu ili puno jednostavnije je napraviti kvalitetan backup. Samo aplikacija se s vremenom razvija po potrebi te omogućuje puno brže pisanje dokumenata.

Kod pisanja dokumentacije za ispitivanja radne opreme većina mogućih nedostataka je unesena u bazu te se „jednim klikom“ može nadopunjavati zapisnik što dosta ubrzava pisanje samih zapisnika.

Sljedeće područje u kojem se krenulo sa digitalizacijom je bilo vođenje poslova zaštite na radu. Kod samog vođenja poslova postoji velika potreba za vođenjem različitih evidencija i rokova. Kada se tu pribroji i veliki broj ugovornih klijenata kod kojih je to potrebno raditi, dolazilo je do propusta rokova ili nepravilnog vođenja evidencija. Rješenja problema pronađebno je  u web aplikaciji WebZNR, koja zadovoljava potrebe za vođenjem evidencija i praćenjem rokova. Kroz aplikaciju konkretno se vodi evidencija o ispitivanjima i njihovim rokovima, evidencije o djelatnicima i njihovim osposobljavanjima, evidencije o vatrogasnim aparatima, evidencije o liječničkim pregledima te samo izdavanje uputnica za iste.

Sljedeći problem bilo je upravljanje radnim zadacima radnika. Kako se širio posao, a time se povećavao broj radnika bilo je potrebno organizirati radnike. Organizacija preko papirnatih radnih naloga pokazala se neučinkovitom zbog toga što su se papiri morali direktno uručivati radnicima, bilo je teško pratiti statuse završenosti pojedinih poslova, a često se događalo da su se pojedini radni nalozi zagubili u ladicama ili hrpom dokumentacije. Odlučili smo se za digitalnu verziju radnih naloga, dostupnu preko web aplikacije. Sada je moguće da se svakom radniku dodijeli radni nalog čak i kada se nalazi na terenu ili radi od kuće. Svaki radnik možete otvoriti radni nalog ukoliko ga klijent nazove da treba neku uslugu ili iz evidencija o rokovima vidi istek pojedine dokumentacije. Nalog odmah postaje dostupan voditelju poslova koji raspoređuje posao ovisno o vrsti ispitivanja ili osposobljavanja. Moguće je pratiti statuse svih radnih naloga, te točno znati da li radni nalog čeka za izvršenje, ili je u radu ili prijepisu. Dodatno, omogućeno je da nakon odrađivanja radni nalog čeka odobrenje fakturiranja od strane direktora, te samo fakturiranje od strane tajnice. Sav taj proces moguće je voditi sa dislociranih lokacija. Prednosti koje nam je omogućilo digitalno vođenje radnih naloga je mogućnost praćenja potrošnje radnog vremena svakog zaposlenika po svakom radnom nalogu, kao i detaljni komentari koji se tiče pojedinog posla i koji su uvijek dostupni. Sljedeći korak bit će planiranje radnih tjedana radnika kroz procjene predviđenog trajanja pojedinih zadataka te praćenje efikasnosti radnika.

Rezervacija instrumenata također je područje koje smo uspješno digitalizirali. Kako bi izbjegli situacije kada je isti instrument potreban dvojici radnika istovremeno za odraditi mjerenje uveli smo aplikaciju za rezervaciju instrumenata. Kroz nju svaki radnik može vidjeti dostupnost pojedinog instrumenta i na taj način si planirati vrijeme svojih ispitivanja. Prednost online aplikacije u odnosu na papirnatu rezervaciju je u tome što radnik može od kuće ili sa terena provjeriti status i rezervirati instrument.

Jedna od zadnjih provedenih digitalizacija bilo je upravljanje dokumentima. Svi dokumenti koji izlaze iz tvrtke se skeniraju i arhiviraju u DMS (sustav za upravljanje dokumentima). Kroz taj sustav omogućeno nam je brzi pronalazak točno određenog dokumenta, čime smo riješili problem opisan u uvodu o traženju dokumenata i gubljenju vremena. Kroz DMS omogućena nam je interna kontrola dokumentacije, kao i mogućnost da klijentima ponudimo „on line“ dokumentaciju, tj. da svemu što smo im predali u papirnatom obliku mogu pristupiti preko našeg portala. Dodatna prednost je i upotreba QR kodova, koje lijepimo na ispitanu radnu opremu. Preko njega se putem pametnog telefona ili tableta skeniranjem može doći do dokumentacije vezane upravo za tu radnu opremu.

Neka naša razmišljanja za budućnost su da se sva dokumentacija vodi „bez papira“, ali tu nam još uvijek veliki problem predstavlja „zakonski okvir“ kroz priznavanje digitalnih dokumenata, kao i samo korištenje e-potpisa te nedovoljno razvijeni IT sustavi podrške u našoj okolini koji bi podržavali takvo poslovanjem, zaključio je izlaganje  Edo Perović.

Ivica Ojvan,iz tvrtke Linija Koda d.o.o, predstavio je IT u službi  zaštite na radu. Podsjetio je da je početkom  veljače ove godine promijenjen obrazac za prijavu ozljede na radu. Kako su mnogi promjene u obrascu doživjeli kao kozmetičke lako su mogli previdjeti kako je zakonodavac uveo novi uzrok ozljede  861 – nedostatak pisanih uputa na mjestima rada o radnom okolišu, sredstvima rada, opasnim kemikalijama…… u skladu s procjenom rizika. Na ovaj način zakonodavac je nametnuo obvezu koja je teoretski ostvariva bez upotrebe IT tehnologije no u stvarnosti jako teško ili gotovo nemoguće pogotovo u velikim tvrtkama. I ovaj primjer nije jedini. Dostupnost procjene rizika, uključivanje radnika u procese zaštite na radu, provedba GDPR regulative ili popunjavanje eObrazaca u praksi je nezamisliva bez IT rješenja .

Zakonodavac je jasno dao do znanja kako će u budućim kontrolama tražiti da svaki zaposlenik može imati pristup uputama za radno mjesto. Teško je zamisliti koji bi to bio postupak u kojem bi se sve upute  printale, uvezivale i na koji način bi se učinile dostupnima, a da pri tome nemamo ogroman angažman i trošenje resursa tek da bi na kraju tog postupka vjerojatno odmah morali krenuti u postupak obnove i kontrole što je s tim uputama. Ako zamislimo industrijsko okruženje u kojem su velika onečišćenja prostora možemo lako zamisliti kako bi ta uputstva izgledala nakon godinu ili dvije ako bi uopće bila tamo gdje su ostavljena. Zakonodavac već od prije traži da radnik ima pristup i procjeni rizika koja se odnosi na  mjesto rada radnika. Na koji način vjerujemo da ćemo ostvariti tu dostupnost? Koji postupak bi trebalo proći da bi se to napravilo printanjem? Koji sve problemi mogu nastati nakon revizije procjene rizika?

Zakonodavac također traži da svi osobni podaci koji su dio evidencije zaštite na radu budu u skladu s GDPR regulativom o zaštiti osobnih podataka. Na koji način ćemo osigurati pristup tim podacima? Kako ćemo spriječiti da netko ne dođe u doticaj s osobnim podacima za koje nema prava pristupa? Kako namjeravamo biti GDPR usklađeni koristeći registratore u uredima?

Dobra praksa nalaže da se za dobro definiranu zaštitu na radu moraju uključiti oni koji su najčešće izloženi pogibeljima, koji najbolje poznaju radne procese i koji će prvi uočiti postojeće/nove opasnosti dakle radnici. Na koji način ćemo uključiti te radnika u procese zaštite na radu? Na koji način ćemo omogućiti prijavu uočene opasnosti ili „near miss“ incidenta? Da li zaista očekujemo da će radnik otići u upravu popuniti neki obrazac o tome? Koliko lako radnik u vašoj tvrtki može prijaviti takav događaj?

Od nedavno imamo mogućnost prijave ozljede na radu putem ePrijave ozljede na radu. Ovo je samo početak informatizacije velikog broja servisa u državnoj upravi od kojih će se dio odnositi na područje zaštite na radu (eUputnica, Data collector itd.). Hoćemo li očekivati da sve te prijave ponovno popunjavate ručno? Kolika je mogućnost da prilikom višestrukog popunjavanja dođe do greške? Koliko će vam biti potrebno vremena za sve to?

Većina nas dovoljno je stara da se sjeća faks uređaja kao komunikacijskog uređaja. Koliko god on danas izgledao povijestan uređaj moramo se sjetiti da je još do prije 15 godina bio glavno sredstvo komunikacije. A gdje smo danas? Računala na dlanu do prije 15 godina su bila SF tema ili u najoptimističnijim predviđanjima dio uskog kruga informatičara i uprave kompanija, rekao je Ivica Ojvan.

mr.sc. Mladen Hajdinjak,iz tvrtke HAJ-KOM d.o.o., ukazao je na  5G mobilne tehnologije  i tehnološke posljedice. Čovjekova potreba za međusobnim komuniciranjem u cilju razmjene informacija imala je veliki utjecaj na razvoj samog čovjeka kao i društva u kojem ljudi žive. Ako preskočimo povijesni razvoj različitih oblika komuniciranja zaustavimo se na pojavi radijske tehnologije koja je otvorila nove mogućnosti u komunikacijama, posebno komuniciranje u pokretu, doći ćemo do prvih mreža za mobilno komuniciranje. Razvili su se brojni sustavi mreža za mobilno komuniciranja u pojedinim regijama svijeta, a među njima je nastao i profilirao se kao svjetski standard za mobilnu telefoniju GSM sustav, Global System for Mobile Communication. Od osnovne uloge za glasovno komuniciranje i SMS usluge (Short Messaging System), GSM sustav se brzo razvijao u smjeru prijenosa podataka. Tako smo kroz pojedine generacije GSM sustava prošli kroz 2G, 3G (kao i neke od međukoraka 2.5G, 3.5G), a trenutno je aktualna četvrta generacija u koju se uključuje i LTE tehnologija, Long Term Evolution.

Svojim intenzivnim razvojem mobilnih mreža u smjeru prijenosa podataka ostvarena je dostupnost interneta u pokretu i time je otvorena široka lepeza različitih usluga dostupnih na mobilnim terminalima, „mobitelima“, koji su time izgubili primarnu ulogu u obliku govorne komunikacije, a postali su neka vrsta univerzalnog komunikacijskog sredstva (i više od toga).

Na scenu su stupili „Internet“ i „Mobilnost“, a pridružio im se i „pokret digitalizacije“ u društvu kao i samog društva. Digitalizira se poslovanje, javna uprava, kultura, digitalni podaci različitih senzora i uređaja, sve što se može digitalizirati biva digitalizirano. Ovakva situacija potaknuta digitalizacijom stvara i nove klase usluga. Povezivanje na osnovi „Digitalno“ omogućava usluge kao što su telemedicina, daljinsko upravljanje strojevima i procesima, proizvodnja i transport, javni prijevoz, pametni gradovi i pametne kuće koje uvode enormne potrebe za senzorima i komunikacijom na razini „machine-to-machine“ (M2M), kao i „Internet Of Things“ (IoT), da ne spominjemo društvo i društvene mreže.

Stalni porast Internet prometa općenito, pa tako i količina prometa koji se prenose putem mobilnih mreža od samih početaka istih, nametnuli su unatrag nekoliko godina potrebnu za definiranjem nove generacije mobilnih sustava koji bi zadovoljili sve postavljene zahtjeve. Kao nastavak mobilne mreže četvrte generacije, logički redoslijed stvari je bio definirati i izgraditi mobilnu mrežu pete generacije, 5G.

Peta generacija mobilne tehnologije (5G) je zamišljena kako bi odgovorila na zahtjeve u poslovnom segmentu u vremenu od 2020 i nadalje. Od nje se očekuje da omogući potpunu mobilnost i povezano društvo kao i da omogući socijalno-ekonomsku transformaciju u različitim smjerovima od kojih se mnogi od njih danas ne mogu ni zamisliti, uključujući one za produktivnost, održivost, i opću dobrobit. Zahtjevi za punu mobilnost i povezano društvo su karakterizirani iznimnim rastom u mobilnoj povezivosti i volumnoj gustoći prometa, kao i širokim rasponom područja uporabe i očekivanim poslovnim modelima.Prema tome, u 5G mrežama je nužan pomak karakteristika mobilnih mreža kako bi se osiguralo „kad je potrebno“, znatno veći kapaciteti prijenosa, niže vrijednosti kašnjenja (latencija), iznimna pouzdanost, veća gustoća konekcija u prostoru, kao i veća razina pokretljivosti.Pri tome se čini da je izvorni zahtjev kapacitet komunikacije, odnosno brzina prijenosa u komunikaciji, a na koju su povezana većina ostalih „tehničkih“ zahtjeva kao što je zahtijevani pojas frekvencija potreban za veću brzinu prijenosa podataka, te kako u tim uvjetima osigurati pokrivanje određenog područja zahtijevanom kvalitetom radijskog signala. Pouzdanost mobilnog sustava, kao i njegova energetska efikasnost moraju biti znatno poboljšani. Naime, gruba procjena o odnosu količine prenesenih podataka u postojećim 4G mrežama i dolazeće 5G generacije će bit oko 1000. Ovakvo povećanje količine prometa svakako ne smije ići na proporcionalno povećanje potrebne energije, kako u osnovnoj infrastrukturi mobilnih mreža, tako i na strani korisničkih terminala. Kako se na 5G mobilne mreže postavlja čitav niz zahtjeva, radijski dio sustava na koji ćemo se uglavnom osvrnuti, često se označava kao 5G NR (5G New Radio, 5G Novi Radio) što bi trebalo naglasiti da između postojećih tehnoloških rješenja radijskog dijela mobilnog sustava i novog radijskog dijela postoje znatne razlike koje opravdavaju oznaku „Novi“.

Osnovna veza između brzine prijenosa informacija (pa posredno i količina prometa u jedinici vremena) i zauzetog frekvencijskog pojasa je uglavnom proporcionalna. Uz nepromijenjenu tehnologiju prijenosa, povećanje brzine prijenosa zahtijeva uglavnom proporcionalno povećanje zauzetog frekvencijskog pojasa. Uz naznačene odnose količine prenesenih podataka 5G/4G mreže od 1000, može se zaključiti da postojeći resursi frekvencija koji se koriste u mobilnim mrežama, uglavnom ispod 5GHz, neće biti dovoljni da zadovolje ovakav porast komunikacijskih zahtjeva. Novi 5G radijski sustavi će zbog toga koristiti dijelove frekvencijskog spektra na višim frekvencijama. Frekvencijski pojasevi ispod 5GHz koji se sada koriste u mobilnim mrežama će se i dalje koristiti. Primijenjeni modulacijski postupci koji se koriste će biti u izvjesnoj mjeri promijenjeni i vjerojatno će se koristiti različiti modulacijski postupci na pojedinim dijelovima spektra, na način da se primijene oni koji su optimalni za predmetno frekvencijsko područje.

Uvođenje novih frekvencijskih pojaseva na višim mikrovalnim frekvencijama donosi i neke od novih „izazova“ (da ih ne nazivamo odmah „problemima“). Oni se ogledaju u značajno većem gušenju prilikom širenja elektromagnetskih valova u ovom frekvencijskom području. Nadalje, njihovo širenje je uglavnom u području linije vidljivosti pri čemu se javlja znatno gušenje razine signala zaklanjanjem od strane ruke kojom držimo mobilni uređaj odnosno samog čovječjeg tijela, gušenje zidova, vegetacije, kiše i drugih prepreka.

Kako bi se odgovorilo na neke od izazova koji su rezultat uvođenja viših frekvencijskih pojaseva, ali istovremeno povećala iskoristivost istih, uvedeni su pametnih antenski sustavi. Oni se od uobičajenih i do sada korištenih antenskih sustava razlikuju po tome što umjesto uobičajenog sektorskog pokrivanja nekog dijela prostora, pametni antenski sustavi usmjeravaju smjer svoga zračenja prema korisniku. Također, kako bi se povećala iskoristivost frekvencijskog spektra, koristi se i takozvana MIMO (Multiple Input Multiple Output, Višestruki ulazi – višestruki izlazi) način višestrukog prijenosa koji koristi postojanje više putova za prostiranja elektromagnetskog polja između odašiljača i prijemnika.

Točnije rečeno, spomenuti sustavi pod nazivom Massive MIMO se ponegdje koriste na frekvencijama ispod 6 GHz. Kako je spektar na ovim frekvencijama ograničen i skupocjen, Massive MIMO sustavi antena ostvaruju značajnu spektralnu iskoristivost kako bi koristeći prostorno multipleksiranje opslužili mnoge korisničke uređaje. Spomenimo da ovakvi sustavi koristeći velike i kompleksne antenske sustave koji posjeduju znatno pojačanje signala u smjeru korisnika ostvaruju i značajne uštede energije jer je potrebno emitirati manju snagu koja ostvaruje potrebnu snagu signala na ulazu u korisnički mobilni uređaj. U 5G sustavima  mobilnih komunikacija će se koristiti pametni sustavi antena koji će radijski signal odašiljati selektivno prema pojedinom korisniku. Na taj način se neće rasipati snaga odašiljača na dio prostora gdje nema korisnika.

Mobilni korisnički uređaji kada koriste milimetarske mikrovalne frekvencije bi također koristili sustave pametnih antena koje bi imale mogućnost usmjeravanja svoga zračenja prema baznoj postaji. Na traj način bi se riješio problem „zasjenjivanja“ radijskog signala na mobilnim korisničkim uređajima rukom (ili nekim drugim dijelom tijela) samog korisnika, predviđena je mogućnost korištenja višestrukog antenskog sustava koji će funkcionirati po principu „koristiti se onaj koji trenutno ima bolji signal“. Drugi način korištenja višestrukog prijemnog antenskog sustava je korištenje svih primljenih signala na pojedinim antenama uz ponešto zahtjevniji mehanizam zbrajanja svih signala tako da rezultirajući signal bude kvalitetniji od najkvalitetnijega. U smjeru odašiljanja sa mobilnog uređaja prema baznoj postaji bi se koristio samo onaj antenski sustav koji ima najpovoljniji položaj.

Osim spomenutih izazova vezanih uz uvođenje novih frekvencijskih pojaseva, 5G sustavi mobilnih komunikacija su suočeni s brojnim drugim područjima na kojima je potrebno napraviti značajnije promjene koje će omogućiti postavljene zahtjeve. Arhitektura čitavog sustava je postavljena na drugačijim principima, potrebno je uvesti nove protokole kako za koristan prometa tako i za signalizaciju/kontrolu sustava, uspostaviti mehanizme sigurnosti i brojni drugi aspekti koji nisu toliko u fokusu ovog članka, a mogu se naći u drugoj literaturi.

Uvođenjem 5G mobilnih sustava kao najveća tehnološka posljedica je uvođenje novog radijskog dijela i novih viših frekvencijskih pojaseva. Ovo povlači za sobom i nove principe emitiranja elektromagnetskih valova baziranih na MIMO antenskim sustavima koji imaju za cilj povećanje iskoristivosti frekvencijskog spektra, ali i smanjenje prosječne gustoće snage emitiranja. Također, svojim efektom i djelovanjem na čovjeka, elektromagnetska polja ovih frekvencija imaju ponešto drugačija svojstva i interakciju s okolinom, naglasio je  mr.sc. Mladen Hajdinjak.

Ivica Prlić  u suradnji s Marijom Surić Mihić i Lukom Pavelićem , iz Instituta za medicinska  istraživanja i medicinu rada ,prezentirali  su  5G tehnologije i međudjelovanje s materijom.

Novi Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja (NN 91/2010) i prateći Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN146/14) dodatno razrađuju osnovnu[1] terminologiju koja je prilagođena preporukama europske komisije: dokumentima (CEC; Council Recomendation on the limitation of exposure of the general public to electromagnetic fields (0 Hz to 300 GHz),1999/519/EC), (ICNIRP; Guidelines for limiting exposure to time-varying electric, magnetic, and electromagnetic fields (up to 300 GHz)), (ICNIRP; General approach to protection against non-ionizing radiation) i (ICNIRP; Statement; Health Physics. 87(2):187-196, August 2004.).

U točki 23. Članka 2. Pravilnika (NN146/14) se definiraju „Područja profesionalne izloženosti“  koja jesu područja u kojima radnik, koji obavlja poslove vezane za izvore elektromagnetskih polja, može biti izložen elektromagnetskim poljima 40 sati tjedno pri čemu je radnik upoznat s mogućnošću izlaganja, a njegova izloženost elektromagnetskim poljima je kontrolirana.

Takva definicija je rezultat brojnih javnih savjetovanja i napora stručne zajednice medicine rada da se dotadašnja potpuno neprimjerena praksa provedbe zaštite od elektromagnetskih polja na radnome mjestu ukine.Pravilnik  jasno navodi granične razine referentnih veličina elektromagnetskih polja za pojedinačnu frekvenciju na  području profesionalne izloženosti te u stavku 2. Članka 7. Pravilnika (NN 146/14) dodatno se  navodi:

Ako je boravak ljudi u području iz stavka 1. ovoga članka kontroliran i vremenski ograničen, razine elektromagnetskog polja nepokretnog izvora za pojedinačnu frekvenciju smiju prelaziti granične razine navedene u Prilogu 2. Tablici 1. ovoga Pravilnika, i to u slučaju ako su mjera dopuštenog prekoračenja ovih razina i maksimalno dopušteno trajanje boravka utvrđeni posebnim propisom…. kraj citata…

Članci 8. i 9. te Tablica 4. u Prilogu 2. Pravilnika (NN146/14) dodatno pojašnjavaju vrijednosti graničnih razina iz članka 7. u slučaju profesionalne izloženosti radnog mjesta/radnika impulsnim elektromagnetskim poljima.

Moderno radno mjesto opremljeno je  raznovrsnim tehnološkim pomagalima i uređajima koji bi trebali osigurati kvalitetno obavljanje svakodnevnih poslova i olakšati komunikaciju radnika. Tipičan ured nakrcan je elektroničkim uređajima i napravama, često i prekomjerno. Ako govorimo o radnom mjestu kao o prostoru u kojem se šire i u kojem međusobno djeluju elektromagnetska polja iz izvora koji se nalaze u tom radnom prostoru, elektromagnetska polja iz izvora koji se nalaze van tog prostora i izvora koje se povremeno unose/iznose u/iz taj radni prostor, tada je prije bilo kakvog razmatranja o mogućim neprimjerenim razinama elektromagnetskih polja koja u radni prostor odašilju ti izvori potrebno sve te izvore identificirati i klasificirati. Izvori elektromagnetskih polja koji ne zadovoljavaju zahtjeve propisane Pravilnikom (NN146/14), posebno člancima iz poglavlja IV Pravilnika (NN 146/14),  ne bi smjeli biti sastavni dio radnog mjesta.

Kada su svi tehnički i pravni uvjeti koje propisuje Pravilnik (NN 146/14) zadovoljeni moguće je izraditi osnovnu procjenu moguće izloženosti radnika elektromagnetskim poljima na njegovom radnom mjestu uz uvjet da on jasno izrazi koje izvore on sam privatno povremeno koristi u tom radnom prostoru, a koji ne pripadaju radnom okolišu niti su potrebni za odvijanje redovitih radnih zadataka (npr. privatni pametni telefoni, razni playeri i sl.). Prilog 2. Pravilnika (NN 146/14) i vrijednosti navedene u tablicama 1. do 4. definiraju maksimalnu dozvoljenu količinu elektromagnetskih polja koja se u radni prostor može unijeti radi redovitog rada elektroničkih (telekomunikacijskih i bilo kojih drugih) radnih uređaja ili strojeva, a da radnik bude izložen količini elektromagnetskog zračenja za koju moderna znanost danas smatra da neće izazvati bilo kakve dokazive zdravstvene posljedice radniku radi toga što radi na zadanom radnom mjestu uz definirane izvore elektromagnetskih polja.

Moderna radio i telekomunikacijska oprema i dio radnih strojeva proizvode impulsna elektromagnetska polja i stoga treba biti vrlo pažljiv prilikom opisivanja rada tih uređaja te posebno prilikom odabire mjerne metodologije i mjernih uređaja kojim se ta, ali i svaka druga elektromagnetska polja mjeriteljski utvrđuju u zadanoj točki radnog prostora.

Pitanje je da li sve što je do sada regulatorno nabrojeno pokriva i frekvencijska područja na kojima će raditi najnovija generacija radiotelekomunikacijskih tehnoloških usmjernika (5G).

Zaključak prethodnog članka naziva; M.Hajdinjak, „Zašto 5G i koje su tehnološke posljedice“, navodi: da će uvođenjem 5G mobilnih sustava kao najveća tehnološka posljedica biti uvođenje novog radijskog dijela frekvencijskog spekra tj. novih viših frekvencijskih pojaseva emitiranja. To nužno povlači za sobom i nove principe emitiranja elektromagnetskih valova baziranih na MIMO antenskim sustavima koji imaju za cilj povećanje iskoristivosti frekvencijskog spektra, ali i smanjenje prosječne gustoće snage emitiranja što oboje znači da će se broj emitirajućih baznih sustava značajno povećati jer će domet emitiranih signala biti kraći i prostorno uži. Svojim djelovanjem na materiju (čovjeka), elektromagnetska polja ovih frekvencija imaju ponešto drugačija svojstva pri interakciji s materijom (okolišem).

Ovaj je rad povezan s istraživačkim projektom Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada: IPPSO – „Integrirani hardversko-softverski sustav za praćenje mikrolokacijskih parametara stanja okoliša“- RC.2.2.08-0027.koji je institut odradio u partnerstvu s kompanijom Ericsson Nikola Tesla d.d. Taj projekt opremio je laboratorije najsuvremenijom istraživačkom mjernom opremom za istraživanja elektromagnetskih polja i njihovog prostiranja u prostoru.

Drugi projekt koji posebno valja istaknuti institut je radio u partnerstvu s CARNet Akademskom mrežom,:IMI_CARNet_2016 – „Dozimetrija elektromagnetskog zračenjaza provedbu pilot projekta e-Škole“: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola (pilot projekt). Oba projekta je vodio/vodi dr.sc. I.Prlić (IMI).

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava i razmjena mišljenja sudionika i predavača o problematici iz sadržaja ovog stručnog skupa, koji je jedan u nizu kojima je cilj prezentirati dobru praksu, pružiti aktualne informacije  i kontinuirano unapređivati zaštitu na radu, kao područje od posebnog društvenog interesa.