Stručnjaci za zaštitu na radu zaslužuju primjereni status

Većina ljudi provede trećinu ili više svog odraslog života na poslu, zarađujući za život, uzdržavajući svoje obitelji i zajednice te doprinoseći ekonomskom životu općenito. U isto vrijeme, svijet rada prolazi kroz brze i temeljne promjene.

Sve to utječe na radne ljude, njihovo radno okruženje i način na koji rade.Na radnim mjestima , smrtni slučajevi, ozljede,profesionalne i druge bolesti i dalje se događaju svaki dan.Značajan broj radnika svake godine izgubi život zbog nesreća na radu ili bolesti. Posao ostavlja mnoge  u lošem zdravlju ili u nemogućnosti daljnjeg rada zbog ozljeda ili bolesti. Zdravlje i sigurnost temeljni su dio naših života danas. Poduzeća su dužna štititi zdravlje svojih zaposlenika.Obveza je  uspostavljati  sustave i tehnologiju kako bismo ublažili štetne radnje  po okoliš i činiti  sve kako bi osigurali da svijet oko nas bude sigurno mjesto.

Potreban učinkovit nacionalni sustav sigurnosti i zaštite zdravlja na radu

Organizacije javnog i privatnog sektora sve više shvaćaju važnost  poboljšanja i unapređivanja sigurnosti i zdravlja na radu.Brze  tehnološke promjene, u kombinaciji s nesigurnim  ili ekološki opasnim radnim uvjetima,  usmjeravaju  pozornost  na potrebu stvaranja sigurnog, zdravog radnog okruženja i promicanju nove sigurnosne kulture na radnom mjestu. Organizacije sve više traže stručnjake za zaštitu na radu koji mogu katalizirati te procese, koji posjeduju analitičke vještine i vještine rješavanja problema.

Postati stručnjak za zaštitu na radu zahtijeva multidisciplinarno obrazovanje i stalno usavršavanje .Profesija u području zaštite na radu zahtijeva široko  obrazovanje u kombinaciji sa specijaliziranim znanjem iz  područja medicine, kemije i inženjerstva , kao  i društvenih znanosti ; ponašanje, motivacija i komunikacija,te konceptima  upravljanja.Završetkom termeljnog obrazovanja stručnjacima za zaštitu na radu potrebne su dodatne  kompetencije, da bi mogli  djelatno obavljati zahtjevne poslove.

U potrazi za sigurnim i zdravim radnim okruženjem za sve radnike, svaka zemlja mora razviti učinkovit nacionalni sustav zaštite na radu koji je rezultat suradnje između vlade,struke i socijalnih partnera.

Takav sustav sastojati se od različitih elemenata, uključujući zakonodavstvo, mehanizme osiguranja usklađenosti i mrežu za obuku i informiranje. Sustav je potrebno kontinuirano unapređivati ​​formuliranjem i provedbom nacionalnih programa zaštite na radu (srednjoročni programi strategija i aktivnosti usmjerenih na poboljšanje stanja u području zaštite na radu), prema Konvenciji o promotivnom okviru za sigurnost i zdravlje na radu (br. 187) i Preporuku (br. 197), koju je usvojio ILO 2006. Mnoge zemlje primjenjuju ovaj strateški pristup, čineći značajan napredak u načinu na koji upravljaju sigurnošću i zdravljem na radu na nacionalnoj razini.

Što rade stručnjaci za zaštitu na radu ?

Stručnjaci zaštite na radu  imaju zadatak osigurati da radno okruženje bude sigurno za sve i svakoga. SustavI, tehnologija, procesi i postupci trebaju omogućiti otklanjanje ili smanjenje  potencijalne  ugroze za život i zdravlje radnika.

Stručnjaci za zašitu na radu,mogu raditi gotovo svugdje, ovisno o njihovom širem obrazovanju i usavršavanju. Oni su proaktivni, a ne reaktivni, što znači da rade na predviđanju potencijalnih problema s postojećim tehnologijama,planiraju  instaliranje sigurnosnih  uređaja u radnim okruženjima te nadziru  održavanje, zamijenu i nadogradnju.

Uloga i važnost stručnjaka zaštite na radu je nazamjenjiva.Primjenjujući stručna znanja stručnjak mora pružati stručnu pomoć poslodavcu (njegovim ovlaštenicima) te radnicima (njihovim povjerenicima), mora donositi odluke u vezi struke i za njih snositi odgovornost, mora profesionalnim, stručnim i odgovornim radom „štititi” poslodavca kao odgovornu osobu za zaštitu na radu, mora brinuti o sigurnosti i zaštiti radnika, provoditi učinkovit unutarnji nadzor, provoditi edukaciju i poduzimati potrebne mjere te mora surađivati sa svim organizacijskim jedinicama i vanjskim dionicima.

Koje su važne vještine uspješnog stručnjaka za zaštitu na radu ?

Uloga je stručnjaka zaštite na radu  osigurati zdravlje i sigurnost radnika, klijenata i posjetitelja na radnom mjestu.

Dobar stručnjak zaštite na radu nositelj je promjena, koji je spreman na kontinuirano učenje i rad na sebi te samim time on postaje pokretač unapređivanja zaštite na radu.

Na takav način se razmišlja i postupa u našem bližem europskom susjedstvu, kao i globalnom okruženju.

Države  se sve više odlučuju regulirati pristup profesijama u području zaštite na radu definiranjem zahtjeva za obrazovanjem i osposobljavanjem i zahtjevima za kontinuiranim profesionalnim usavršavanjem, shemama licenciranja i  certificiranja stručnjaka za zaštitu na radu ,te  shemama akreditacije za pružatelje  usluga.

Uloge, funkcije, zadaci, kompetencije i obrazovanje različitih vrsta stručnjaka za zaštitu na radu i njihov regulatorni kontekst značajno se razlikuju među zemljama.

Praksa drugih zemalja i struka potvrđuje da cjeloživotno  stručno usavršavanje profesionalaca u zaštiti na radu treba biti  jedan  od temeljnih uvjeta za vrednovanje i  obnovu licence  za obavljanje stručnih poslova iz područja zaštite na radu, i to neovisno  da li stručnjak  radi u tvrtki, ustanovi ili ovlaštenoj osobi za poslove zaštite na radu, ili negdje drugdje na takvim poslovima.

ILO je započeo  projekt „Poboljšanje kvalifikacijskih okvira za sigurnost i zdravlje na radu“ 2021.-2023.,kojeg je cilj istražiti stanje i osigurati da profesionalci u području zaštite na radu imaju kvalifikacije za zadovoljavanje potreba zemalja i tvrtki.

Tražene vještine i osobine stručnjaka ZNR

Skup vještina stručnjaka zaštite na radu  treba uključivati:završeno odgovarajuće obrazovanje, a po mogućnosti i šire (pravo,ljudski resursi,…) jer je  važno povezati tehnička i društvena znanja ;radno  iskustvo u radu u području sigurnosti, a poželjno i u drugim područjima, kao i različiti sektorima ; posjedovanje  tehničkih komunikacijskih vještina; sposobnost usmenog  i pisanog komuniciranja na sažet način različitim skupinama;razvijanje  novih  programa osposobljavanja za sigurnost; priprema  detaljnih proračuna u kojima se navode zdravstvene i sigurnosne potrebe tvrtke, kao što su potrebna osobna zaštitna oprema  i svi troškovi korektivnih radnji;upravljanje  i koordinacija  zdravstvenih  i sigurnosnih  programa i inicijativa;sposobnost obavljanja više zadataka za nekoliko projekata u bilo kojem trenutku;razvoj zdravstvene i sigurnosne politike i procedura;nadzor napretka korektivnih radnji kako bi se osiguralo da su one učinkovito dovršene;analiza svih  aspekata istraživanja vezanih uz zdravlje i sigurnost na radnom mjestu;promicanje  sigurnog radnog okruženja za svo osoblje, kupce i posjetitelje;sposobnost samostalnog i timskog rada na radnom mjestu;kontinuirano stjecanje znanja o tehnologiji i principima inženjeringa zdravlja i sigurnosti;osiguranje osposobljavanja  o zdravlju i sigurnosti za poslodavce,radnike, ovlaštenike i radničke predstavnike;analiza procjene rizika i redovita  revizija;analiza   slučajeva nezgoda na radu, te utvrđivanje  pojedinosti o slučaju i određivanje  postupaka kako bi se eliminiralo ponavljanje incidenta;poštivanje  svih zakona i propisa o zdravlju i sigurnosti i osiguranje  da ih svi  poštuju;sposobnost kritičkog razmišljanja, rješavanja problema i kreativnost.

Zakon i propisi u Hrvatskoj

Prema čl.22 st.1 Zakona o zaštit na radu „ Poslodavac je obvezan stručnjaku zaštite na radu omogućiti ispunjavanje obveza te je obvezan osigurati mu potrebno vrijeme, opremu, pomoć drugih stručnih radnika i ostale uvjete za rad, kao i profesionalnu neovisnost te ga ne smije staviti u nepovoljniji položaj zbog obavljanja poslova zaštite na radu prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa te prema pravilima struke.U skladu sa st.2 Zakona „Poslodavac je obvezan omogućiti stručnjaku zaštite na radu stručno usavršavanje iz zaštite na radu i snositi troškove toga osposobljavanja“.

U odnosu na dosadašnji  Pravilnik o osposobljavanju iz zaštite na radu   i polaganju stručnog ispita, u novelama koje su donijete krajem prošle godine nedostatne  su promjene,što je najbolje vidljivo iz ranijih prijedloga, ali i prakse drugih zemalja te primjedbi iznijetih tijekom e-savjetovanja o aktu koje je predložilo resorno ministarstvo.

Pored toga, potpuno je nelogično i neracionalno da  je pitanje stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na  radu zaposlenih u ovlaštenim osobama,općenito,šturo i nedostatno obuhvaćeno Pravilnikom o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu, umjesto jedinstvenim aktom kojim je sveobuhvatno potrebno na odgovarajući način propisati  materiju osposobljavanja , usavršavanja i polaganja stručnog ispita iz zaštite na radu.Uz to potrebno je da takav akt regulira stalno stručno usavršavanje svih ključnih dionika u sustavu zaštite na radu (inspektora, sudaca, vještaka,zdrawvstvenih djelatnika), ukoliko želimo jednoobrazno  razumijevanje, tumačenje i primjenu  propisa, a time i ukupno unapređivanje sigurnosti i zdravlja na rad.

Iz svakodnevnog života i rada razvidno je da se nikada ne može isključiti i tvrditi da je nešto tako dobro da ne može biti bolje.Naprotiv,dobra praksa i brojni primjeri potvrđuju suprotno.Sve može biti bolje,u ovom slučaju se to svakako odnosi na predmetni pravilnik.

 

Zašto je važno kontinuirano i poticajno stručno usavršavanje stručnjaka za zaštitu na radu ?

Ključni nositelji učinkovite zaštite na radu trebaju biti stručnjaci, a studijski programi moraju pratiti brze promjene u gospodarskom okruženju, nova zanimanja i rizike, te potrebu multidisciplinarnosti u stjecanju znanja, vještina i kompetencija.

Obrazovanje stručnjaka za zaštitu na radu,uvažavanje njihovog značaja i podizanje kvalitete njihovog rada osiguranjem kontinuiranog unapređivanja znanja, vještina i kompetencija, trebali bi biti jedan od najvažnijih prioriteta u zauzimanju za unapređivanje zaštite na radu,kao područja od posebnog društvenog interesa u Republici Hrvatskoj.

Stručno usavršavanje pravo je,obveza i odgovornost svih stručnjaka zaštite na radu.Stručnjaci zaštite na radu moraju biti spremni preuzeti osobnu odgovornost za vlastito daljnje učenje u cilju razvoja profesionalne karijere, stručne podrške radnoj sredini u kojoj su zaposleni pružajući vrhunske usluge te doprinoseći razvoju i ugledu struke.

Poslodavci organizacijskom politikom i upravljačkim odlukama, te uvažavanjem struke trebaju služiti kao primjer u razvoju učinkovite politike razvoja ljudskih potencijala, izdvajanja sredstava i vremena za stalno stručno usavršavanje stručnjaka zaštite na radu, stvaranja uvjeta za cjeloživotno učenje i pohađanje različitih programa njihovih stručnjaka zaštite na radu.

Ključni čimbenici na području jačanja sigurosti na radu su svi stručnjaci zaštite na radu,kojima je potrebno razumijevanje, uvažavanje i potpora poslodavaca i radničkih predstavnika u radnim sredinama, kao i prihvaćanje ove struke od strane svih nadležnih državnih institucija.

Vlada  je obvezna uspostaviti odgovarajući okvir koji će obvezivati sve ključne dionike na kontinuirano usavršavanje.

Isto tako, prijeko je potrebno i redovito stručno usavršavanje inspektora za zaštitu na radu, sudaca i vještaka za područje zaštite na radu.I ovi važni dionici trebaju biti obuhvaćeni  aktom kojim se uređuje područje usavršavanja iz zaštite na radu.

Europsko vijeće posebno ukazuje na potrebu da inspektori zaštite na radu budu osposobljeni i informirani o najnovijim metodama inspekcije i podizanja javne svijesti,posebno u pogledu novih tehnologija i novih oblika rada, kako bi se pomoglo malim i srednjim poduzećima te mikropoduzećima, a njihovi radnici odgovarajuće zaštitili.

Osobni razvoj, stalno poboljšanje i cjeloživotno učenje trebaju biti način života, uređen i trajni proces u karijeri stručnjaka i zaštiti na radu, kao području od posebnog društvenog interesa, s ciljem stalnog podizanja razine sigurnosti i stvaranja dodane vrijednosti.

Znanje je moć u  zaštiti na radu

Znanje i inovativnost najvažniji su resurs i glavni uvjet dugoročne održivosti. Kroz formalno obrazovanje usvajamo temeljna znanja,stječemo osnovne kompetencije, no s obzirom na svakodnevne promjene i razvoj, naša stečena znanja brzo zastarijevaju i postaju nedovoljna te je potrebno nadograđivati ih i razvijati,  stjecati nove vještine i kompetencije adekvatne brzim promjenama u svijetu rada  i vlastitim ciljevima.

Organizirano i poticajno upravljanje znanjem treba biti čvrsto integrirano u postojeće poslovne procese i organizacijsku kulturu tvrtke,nacionalne strateške i operativne  dokumente.

Razlika između dobrog stručnjaka zaštite na radu i onog izvanrednog koji znatno doprinosi sigurnosti i zdravlju na radu leži u kompetencijama kojima raspolažu, razvijaju i stječu.

Ulaganje u edukaciju je ulaganje u sebe,u konkurentnost tvrtke, države, razvoj društva.

Potrebna znanja i vještine omogućavaju uspješno upravljanje promjenama koje donose zelena, digitalna i demografska tranzicija, kao i brzim promjenama u  radnom okruženju, poboljšanju prevencije nesreća i bolesti te povećanju pripravnosti za moguće buduće krize.

 

Kako je to u Republici Sloveniji ?

Na konferencijama koje je središnja javna ustanova;Zavod za unapređivanje zaštite na radu 2016. i 2017. organizirao, uz neposredno sudjelovanje značajnog broja stručnjaka  imali smo priliku upoznati i rješenje iz susjedne nam Sovenije.

Propisima je uređeno trajno stručno usavršavanje stručnjaka zaštite na radu i isto se primjenjuje od 2012. godine.Poslodavac je  obvezan stručnjaku zaštite na radu omogućiti trajno stručno usavršavanje, odnosno nadogradnju znanja te ukoliko ne ispuni tu obvezu može ga se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 2.000 – 40.000 €.

Tijekom usavršavanja stručnjaci zaštite na radu moraju prikupiti 100 kreditnih bodova u razdoblju od 7 godina ili u protivnom gube radnu dozvolu za obavljanje tih poslova.

Od tih 100 bodova najmanje 30% bodova mora biti stečeno tijekom osposobljavanja na područjima onih stručnih zadataka koje obavlja i za koje je pravna osoba ili samostalni poduzetnik dobio dozvolu.

U Republici Sloveniji stručnjaci sigurnosti i zaštite na radu pohađaju programe A, B ili C što ovisi o razini obrazovanja stručnjaka zaštite na radu i broju zaposlenih radnika u tvrtki u kojoj obavljaju poslove sigurnosti i zaštite te  procijenjenoj razini  rizika.

Sudjelovanjem u programima temeljem Pravilnika i nakon završetka svih obveza prema pojedinom programu stručnjak ima pravo na bodove kojima dokazuje da je kvalificiran za obavljanje određenih  stručnih poslova u skladu sa zakonom i propisima donesenima na njegovoj osnovi.

Programi se ocjenjuju na sljedeći način:programi osposobljavanja u trajanju od 4 do 8 školskih sati – 8 bodova;programi osposobljavanja u trajanju od 8 do16 školskih sati – 12 bodova;programi osposobljavanja u trajanju od 16 do 24 školskih sati – 20 bodova.Predavačima koji su aktivni sudionici programa broj bodova povećava se za 50 posto.

Programe trajnog stručnog usavršavanja odobrava nakon prethodnog razmatranja sa stručnom javnošću – Savjetom za sigurnost i zdravlje na radu, odnosno Komorom zaštite na radu ministar nadležan za rad te se programi  objavljuju svake godine do kraja studenog za sljedeću godinu.Izvođači programa izdaju potvrde o sudjelovanju svakom sudioniku te se ta potvrda vrednuje sukladno sustavu vrednovanju.

Kakvo je rješenje u SAD-u ?

U SAD-u ovlašteni inženjer sigurnosti mora imati minimalnu kvalifikaciju prvostupnika u inženjerskom području prije podnošenja zahtjeva za svoju licencu. Također je potrebno minimalno 1 - 2 godine radnog iskustva. Zahtjevi za licenciranje razlikuju se od države do države, a neke države zahtijevaju redovite tečajeve osvježenja znanja iznad općeg zahtjeva za 5-godišnju obnovu licence.Iako je certificiranje dobrovoljno, mnogi ga poslodavci potiču.Certifikacija je dostupna kroz nekoliko organizacija, ovisno o području u kojem stručnjaci rade.Stručnjaci moraju imati završen akreditirani obrazovni program i radno iskustvo da bi mogli polagati većinu ispita za certifikaciju. Kako bi zadržali svoju certifikaciju,stručnjaci obično moraju završiti periodično kontinuirano obrazovanje.

Biti licenciran kao profesionalni stručnjak zaslužena je čast, kao i pokazatelj za poslodavce i klijente vještina koje stručnjak unosi u svoj posao.Za predane profesionalne inženjere sigurnosti na radu , stjecanje licence samo je početak. Mnoga  državna tijela  za licenciranje zahtijevaju da stručnjaci održavaju i poboljšavaju svoje vještine kroz kontinuirano obrazovanje, usavršavanje  i druge prilike za profesionalni razvoj. Stručnjak zaštite na radu  praktičar mora rasti u znanju kako bi ostao učinkovit i kompetentan. Taj dio iskustva cjeloživotnog učenja koji slijedi nakon formalnog inženjerskog obrazovanja naziva se kontinuiranim profesionalnim razvojem. Kontinuirano stručno usavršavanje u propisanom obliku, prethodni  je uvjet za licenciranje i povremeno obnavljanje licence za obavljanje stručnih poslova sigurnosti na radu.

Kakav je bio prijedlog  modela u Republici Hrvatskoj  ?

Zavod za unapređivanje zaštite na radu 2016/2017.godine,nakon konzultacija sa strukom (savjet ravnatelja ZUZNR, razgovori sa stučnjacima) predložio je izmjene i dopune, odnosno donošenje  Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita,kojim se reguliraju oblici stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu, propisuju uvjeti za priznavanje statusa stručnjaka zaštite na radu,način vrednovanja, izdavanja, oduzimanja i prestanka odobrenja za rad te uspostava i vođenje registra stručnjaka zaštite na radu,kao i model licenciranja.

Cilj takvog modela stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu jest redovito stjecanje i nadograđivanje znanja iz područja zaštite na radu kroz kvalitetne programe, stjecanje dodatnih znanja i vještina u skladu s razvojem novih tehnologija.

Namjera je bila da svi programi budu dostupni svim stručnjacima,da se omogući njihovo povezivanje i razmjena praktičnog iskustva, a time i unapređivanje cjelokupnog sustava zaštite na radu.

Kriteriji vrednovanja odobrenih programa uključivali su trajanje programa, način sudjelovanja (aktivno/pasivno sudjelovanje), da li se radi o usavršavanju putem istraživanja, sudske prakse, OHSAS- a, primjera dobre prakse, međunarodne suradnje ili e-learninga,putem objave članaka u stručnim/znanstvenim časopisima ili objava knjiga iz područja zaštite na radu te je u skladu s konkretnim oblicima angažiranja pojedincima predviđena  dodjela  određenog  broja bodova.

Radnim prijedlogom propisa  utvrđena su načela, sadržaj, načini, rokovi i postupak trajnog stručnog usavršavanja, te se propisuje rad Povjerenstva za trajno stručno usavršavanje,koje u suradnji s drugim dionicima donosi godišnje programe, odluke o priznavanju, kategorizaciji i bodovnom vrednovanju svih oblika stručnog usavršavanja i dr.

Usavršavanje je postavljeno  na način da stručnjaci mogu sudjelovati u raznim aktivnostima kao aktivni i pasivni sudionici te je za svaku opciju usavršavanja predložen broj bodova koji se može prikupiti.

Radni prijedlog povezanog akta uređivao je i postupak izdavanja, obnavljanja i oduzimanja odobrenja za samostalni rad – Licence.

Stupanjem na snagu takvog  pravilnika, svaki stručnjak koji se prijavi u Registar dobio bi Licencu te bi razdoblje od 5 godina u kojem ima obvezu prikupiti 25 bodova počelo teći danom upisa u Registar tj. danom izdavanja te prve Licence. Ukoliko stručnjak ne bi prikupio dovoljan broj bodova,iz neopravdanih razloga  ostavljena je mogućnost provjere znanja polaganjem posebnog ispita koje bi provodilo stručno Povjerenstvo.

Ako stručnjak ne bi zadovoljio ni na toj provjeri znanja,predložena  je mogućnost tj. obveza pristupanja ponovnom polaganju stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu nakon kojeg bi se ponovo mogla dobiti Licenca.

Predloženim sustavom licenciranja izjednačio bi se status stručnjaka zaštite na radu sa statusom drugih zvanja i poslova koje s obzirom na opći značaj njihovog rada već imaju regulirano pitanje licenciranja.Međutim, ono što je osobito važno ojačao bi se u svakom pogledu  status i značaj stručnjaka zaštite na radu.

Temeljni cilj je bio cjelovito uređenje sustava, a putem utvrđivanja obveza i sadržaja programa usavršavanja predviđeno  je učiniti razliku u odnosu na obveze stručnjaka zaštite na radu I. stupnja, stručnjaka zaštite na radu II. stupnja, te za stručnjake koji rade u različitim djelatnostima odnosno rade određene stručne poslove kod osoba ovlaštenih za obavljanje poslova zaštite na radu.

Dakle, razvidno je da je 2016/2017. godine pripremljen e-ustroj registra stručnjaka zaštite na radu,te prijedlog modela stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu i vrednovanja istog te su pripremljeni odgovarajući dokumenti.

Međutim, kao i obično sve je zastalo gotovo 5 godina na administraciji u ministarstvu nadležnom za zaštitu na radu, a u međuvremenu prije 3 glodine dvojbenim zaključkom, i izmjenom Zakona o zaštiti na radu prestao je i rad javne ustanove Zavoda za unapređivanje  zaštite na radu, pa je i ovaj  prijedlog ,kao jedan u nizu inovativnih rješenja u zauzimanju za struku i unapređenje ovog područja  završio bez realizacije.

Koje su najvažnije primjedbe i prijedlozi iznijeti u e-savjetovanju o predloženom aktu resornog ministarstva?

Pravilnik o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita upućen je u e-savjetovanje  u razdoblju od 21.listopada do 20.studenoga 2021.godine,  a pristigla su ukupno 62 komentara i prijedloga.

Među upućenim komentarima, primjedbama i prijedlozima između ostalog naglašno je da,Pravilnik mora jasno i detaljno propisati stručne i metodičke zahtjeve za stalno stručno usavršavanje svih sudionika u sustavu zaštite na radu,te mora pozitivno vrednovati znanja i status inženjera sigurnosti smjera zaštite na radu stečen formalnim visokoškolskim obrazovanjem.

Stručnjaci ZNR zaposleni u ovlaštenoj osobi koji sudjeluju u ocjeni osposobljenosti radnika za samostalno obavljanje poslova (potpisuju zapisnik) moraju biti stručnjaci u djelatnosti u kojoj osposobljavaju.Potrebno je brisati dio teksta ''čije je osposobljavanje uređeno posebnim propisom'' jer naučnici, odnosno učenici na praksi moraju cijelo vrijeme naukovanja, odnosno za vrijeme praktične nastave, biti pod nazorom mentora ili osposobljenog radnika i ne smiju samostalno obavljati poslove za poslodavca!

S obzirom da se osposobljavanje mora provoditi na temelju izrađene procjene rizika i raznih tumačenja odredbe članka 101. stavak 5., a u vezi s odredbom članka 27. Zakona o zaštiti na radu, predlaže se  dodati novi stavak i naglasiti da sva osposobljavanja za rad na siguran način provedena na temelju procjene opasnosti nisu važeća.

Praćenje sigurnog načina rada i ocjenu praktične osposobljenosti potrebno je provoditi periodički, najmanje jednom mjesečno, te o tome voditi evidenciju.

Propisati  andragoška znanja i za stručnjake zaštite na radu koji provode osposobljavanja za vlastite potrebe poslodavca. Osposobljavanja i usavršavanja različitih dionika iz područja zaštite na radu mogu izvoditi svi stručnjaci zaštite na radu I. ili II. stupnja koji, uz to posjeduju uvjerenje o završenom osposobljavanju stručnjaka/-inja za zaštitu na radu iz osnova andragogije.

U izradu programa osposbljavanja radnika logično je  uključiti i specijaliste medicine rada i sporta, polazeći od negativnih trendova i rasta smrtnih slučajeva radnika na radu zbog zdravstvenih razloga.

Nedvojbeno je potrebno kod stručnog ispita učiniti razliku između osoba koje su završile studij sigurnosti i zaštite (osloboditi ih obveze polaganje ispita) i drugih osoba kojima je potrebno omogućiti polaganje stručnog ispita iz zaštite na radu s obzirom na vezanost tih struka za zaštitu na radu (elektrotehnika ,strojarstvo, građevina).

Novi Pravilnik o osposobljavanju i stručnom usavršavanju iz zaštite na radu  i polaganju stručnog ispita,mora slijediti smjer koji će se primijeniti i u drugim područjima. Između ostalog Ministarstvo uprave i pravosuđa u vezi polaganja državnog stručnog ispita najavljuje: Riječ je o novom sustavu polaganja državnog ispita, koje bi se trebalo odvijati isključivo elektroničkim putem. Sadašnji način polaganja državnog ispita potpuno je zastario, a temelji se na usmenom ispitivanju službenika, pri čemu je ispitivanje neujednačeno, kao i sustav ocjenjivanja“.

Predlaženo je definirati programe usavršavanje i bodovanje, te sustav licenciranja, na osnovu primjera iz Pravilnika o stručnom usavršavanju osoba koje obavljaju poslove prostornog uređenja i gradnje NN 55/20.

Stalno stručno usavršavanje stručnjaka zaštite na radu i koordinatora zaštite na radu tj. čl. 36., 37. i 38. potrebno je  detaljno razraditi, uskladiti, izmijeniti i dopuniti na osnovi sljedećih stručnih načela:

1. a) Stručno usavršavanje stručnjaka zaštite na radu i koordinatora zaštite na radu stalni je proces i ono mora biti jasno određeno vremenski periodično, stručno kvalitativno i stručno kvantitativno planirano i verificirano.
2. b) Stalno stručno usavršavanje stručnjaka zaštite na radu zaposlenih kod ovlaštenih osoba za obavljanje poslova zaštite na radu mora se provoditi prema odredbama ovog Pravilnika.
3. c) Ministarstvo se ne mora baviti stalnim stručnim usavršavanjem za zaštitu na radu niti za jednog sudionika u sustavu zaštite na radu.
4. d) Ministarstvo mora samo voditi akreditaciju programa, nositelja, organizatora i predavača stalnog stručnog usavršavanja, te evidenciju i nadzor provedbe stalnog stručnog usavršavanja.
5. e) Zbog toga u ovom Pravilniku trebaju biti jasno propisani uvjeti i zahtjevi za program, nositelja, organizatora i predavače stalnog stručnog usavršavanja.
6. f) Stručnjak zaštite na radu nakon položenog stručnog ispita za stručnjaka za zaštitu na radu (ili stečenog statusa stručnjaka zaštite na radu u skladu s ovim Pravilnikom) mora se stalno stručno usavršavati i to usavršavanje verificirati u roku od 5 godina, na način da stručnim usavršavanjem skupi 40 bodova (1 bod = 1 sat usavršavanja).
7. g) Koordinator zaštite na radu nakon položenog stručnog ispita za koordinatora zaštite na radu mora se stalno stručno usavršavati i to usavršavanje verificirati u roku od 5 godina, na način da stručnim usavršavanjem skupi 20 bodova (1 bod = 1 sat usavršavanja).

Sigurno najbolji model propisa uređenja stalnog stručnog usavršavanja u Hrvatskoj je usavršavanje za javnu nabavu: Pravilnik o izobrazbi u području javne nabave, NN 65/2017. Ovaj potvrđeni model u praksi može biti i dobar model za propisivanje stalnog usavršavanja za stručnjake zaštite na radu i koordinatore zaštite na radu.

Iako se radilo  o konkretnim prijedlozima ili upućivanju na dobru praksu u drugim  područjima, uslijedio  je općeniti i  šturi odgovor ministarstva:

„Radi se o općem komentaru, a koncept bodovanja bi izazvao daljnja administrativna opterećenja u smislu praćenja i vrednovanja te imajući u vidu da stručnjaci zaštite na radu obavljaju te poslove interno za svog poslodavca, bez potrebe posebnog licenciranja. Nadalje, pitanja „licenciranja“ izazvala bi cijeli niz pravno formalnih pitanja, prava i obveza u vezi s tim i mogućih posljedica, što bi zahtijevalo izmjene i dopune odredaba Zakona o zaštiti na radu, te reviziju i inspekcijskih mjera i postupanja u vezi s tim.Prijedlog je općenit te ne predlaže konkretnija rješenja u odnosu na Prijedlog pravilnika“.

Isto tako, kod dijela drugih konkretnih prijedloga i  smjernica ,uslijedio je sličan odgovor:“ Radi se o općem komentaru iz kojeg nije vidljiva konkretna primjedba niti prijedlog u odnosu na predloženu odredbu Prijedloga pravilnika“.

Na nepripremljenost i zatvorenost za bolje prijedloge i rješenja,i nepotrebnu žurbu u donošenju starog/novog pravilnika ukazuje i slijedeći odgovor ministarstva: „Odgoda primjene pojedinih odredbi do 1. svibnja 2023. god. vezana je uz uspostavu Registra osposobljavanja i usavršavanja iz zaštite na radu te obavljanja poslova zaštite na radu, koji zahtijeva informatičku pripremu i podlogu“!?.Postavlja se pitanje zašto se to nije provelo u protekle 3 godine u kojem razdoblju je ministarstvo trebalo nastaviti i dovršiti  pripremljene aktivnosti i primijeniti informacijski sustav i u ovom dijelu.

Navedeno upućuje da je bilo razložno,opravdano i moguće organizirati detaljne stručne rasprave i oblikovanje akta koji će odista značiti korjenitu reformu,te donijeti kvalitetu,cjelovitu sustavnu promjenu u području osposobljavanja, usavršavanja i polaganja stručnog ispita iz zaštite na radu,a time i omogućiti unapređivanje  položaja stručnjaka zaštite na radu,kao i sinergijske pozitivne učinke djelovanja s drugim dionicima uključenima u programe usavršavanja iz područja zaštite na radu,ali i zaštite zdravlja.

Otvorena  tema  osnivanja Hrvatske  komore stručnjaka  za zaštitu na radu

Unatrag nekoliko godina stručnjaci zaštite na radu pokrenuli su temu vezanu za potrebu osnivanja Hrvatske komore stručnjaka zaštite na radu.U međuvremenu stručni razgovori,razmjena mišljenja i prijedloga, te izrađeni radni prijedlog akta 2016/2017.godine o stalnom stručnom usavršavanju ,vrednovanju i licenciranju otvorio je alternativni,zamjenski i prihvatljiv  model.Međutim, odustankom od takvog pristupa ponovno se otvara ova tema.

Aktualno stanje u području zaštite na radu, a posebno dugoročni pogled na promjene u svijetu rada i nove izazove za stručnjake zaštite na radu, ukazuje da je potrebno otvoriti dijalog o osnivanju Hrvatske komore stručnjaka zaštite na radu, kao samostalne i neovisne organizacije, čiji članovi su stručnjaci zaštite na radu , s ciljem unapređenja njihovog profesionalnog rada i razvoja zaštite na radu ,kao područja od posebnog društvenog interesa, zaštite javnog interesa i zaštite interesa trećih osoba ( kao i kod drugih struka kod kojih je to već uređeno, potrebno je i u ovom slučaju pripremiti i donijeti zakon, za što postoje opravdani razlozi). Komoru pozicionirati tako da postane središnje mjesto okupljanja i organiziranja stručnjaka zaštite na radu u Republici Hrvatskoj,uspostavljati i razvijati suradnju s drugim komorama i međunarodnim organizacijama, kao i s drugim profesionalnim organizacijama i udrugama,kako bi Komora između ostalog provodila trajno stručno usavršavanje svojih članove te s tim u vezi uspostavljala i unapređivala razne oblike stručne i znanstvene suradnje s odgovarajućim pravnim i fizičkim osobama.

Komora bi promicala, zastupala i usklađivala zajedničke interese članova pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu te skrbila da njeni članovi savjesno i u skladu sa zakonom i javnim interesom obavljaju svoje poslove i pri tome poštuju etičke standarde i unapređuju sigurnost na radu.

Komora bi vodila imenike, upisnike i evidencije u obliku digitalnih zapisa, koji se trajno čuvaju.

Komora bi također provodila stručni nadzor nad radom svojih članova temeljem javnih ovlasti iz Zakona i posebnog općeg akta kojim se uređuje način organiziranja i provođenja stručnog nadzora, te bi u obavljanju stručnog nadzora surađivala s odgovarajućim tijelom Državnog inspektorata.

U okviru Komore uspostavio bi se i Centar za mirenje , radi omogućavanja provedbe postupaka medijacije u određenim sporovima. Dakle, u okviru Komore, uz Skupštinu,Upravni i Nadzorni odbor,te Disciplinski sud,ustrojila bi se i stručna tijela Komore;Etičko povjerenstvo,Povjerenstvo za stručna pitanja i trajno usavršavanje,Povjerenstvo za stručni nadzor, Povjerenstvo za profesionalnu djelatnost zaštite na radu,Povjerenstvo za provedbu stručnih ispita, Povjerenstvo za usporedbu stručnih kvalifikacija i provjeru kompetentnosti, Povjerenstvo za odnose s javnošću i Stručne sekcije.

U području zaštite na radu potrebne su konkretne i smislene promjene,te pozicioniranje stručnjaka zaštite na radu (uz specijaliste medicine rada i sporta), kao ključnih stručnih i kompetentnih osoba s ciljem profesionalnog obavljanja odgovornih poslova, i doprinosa daljnjem razvoju sigurnog i zdravog radnog okružja te ostvarivanju Strateškog okvira EU i Nacionalnog programa zaštite na radu, kojeg je obveza donijeti na osnovu  čl.6 st.4 Zakona o zaštiti na radu.

U svojem odgovoru u vezi ideje o osnivanju Komore, ukoliko ostane predloženo rješenje pravilnika, resorno ministarstvo je naznačilo da će u tom slučaju „prilagoditi Pravilnik“,što upućuje da ministarstvo treba sa stručnjacima zaštite na radu otvoriti dijalog  u cilju utvrđivanja primjerenog modela usavršavanja nositelja stručnih poslova u zaštiti na radu,kao području od posebnog društvenog interesa, kako bi se očuvalo  zdravlje i radna  sposobnost radne populacije,posebno zbog nepovoljnih demografskih okolnosti i potreba tržišta rada,kao i intencije da se različitim mjerama potiče produžetak  radnog vijeka radnika.

Promijeniti način pripreme propisa iz područja zaštite na radu

U Hrvatskoj je normativno dobro postavljen proces pripreme propisa.Međutim, prisutan je značajan raskorak između normativnog i praktičnog.

Prilikom izrade nacrta prijedloga zakona, drugog propisa ili akta, kao i prilikom praćenja njihove provedbe, postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću može, u skladu s potrebama i raspoloživim sredstvima, obuhvatiti i: uključivanje stručnjaka iz reda predstavnika zainteresirane javnosti u postupak izrade nacrta zakona, drugih propisa ili akata od strane tijela državne uprave, odnosno Vlade Republike Hrvatske.

U postupku izrade nacrta, stručnjaci kao predstavnici zainteresirane javnosti mogu biti imenovani za članove stručnih radnih skupina sukladno važećim propisima ili na temelju javnog poziva, nastojeći osigurati zastupljenost interesnih skupina, te fizičkih i pravnih osoba na koje neposredno može utjecati zakon ili drugi propis koji se donosi, odnosno koje će biti uključene u njegovu provedbu.

Prilikom imenovanja članova stručnih radnih skupina iz reda predstavnika zainteresirane javnosti treba voditi računa o kriterijima stručnosti, prethodnom javnom doprinosu predmetnoj problematici i drugim kvalifikacijama relevantnim za pitanja koja se uređuju zakonom ili drugim propisom ili utvrđuju aktom tijela državne uprave.

Polazeći od prethodno navedenih odrednica,razvidno je da sadržaj, kvalitetu,međusobnu usklađenost ,provedivost i pravodobnost donošenja nacionalnih dokumenata, zakona i propisa iz područja zaštite na radu i zaštite zdravlja na rad,treba značajno  unaprijediti ,imajući u vidu i čl.16 st.4 Zakona o zaštiti na radu, kojim je određeno da „ nadležni ministar za zaštitu na radu  može povjeriti izradu propisa znanstvenoj ili stručnoj ustanovi, odnosno znanstvenicima ili stručnjacima za pojedina pitanja u vezi sa zaštitom na radu, te je ovlašten imenovati radne skupine za izradu nacrta prijedloga propisa“.

Međutim, u praksi takav pristup izostaje, a posljedično to dovodi do manjkavih propisa i isključenosti struke iz oblikovanja važnih i provedivih dokumenata.

Ukoliko je stvarni interes priprema i donošenje kvalitetnih i učinkovitih propisa onda to podrazumijeva: prihvaćanje i uvažavanje  stručne javnosti i njenu aktivnu  participaciju; stručnost tijela državne uprave (uža i šira stručnost,pravni dio);sposobnost  sagledavanja  šire slike; jasnoća odredbi i praktična primjenjivost;prijelazno razdoblje za primjenu pojedinih odredbi radi potrebe dodatne prilagodbe;međusobna usklađenost zakona i propisa te objedinjavanje istovjetne materije u jednom aktu;stabilnoast pravnih akata tj.otklon dvojbenih i nejasnih  rješenja  i učestalih izmjena.Ministri se mijenjaju a državni službenici ostaju, i na njima je velika profesionalna  odgovornost.Državna uprava mora biti u službi onih kojima su propisi „alat“ da bi lakše i brže mogli provoditi i organizirati određene aktiovnosti na stručan i profesionalan način.

Razvidno je da provedba savjetovanja putem portala e-Savjetovanja ne isključuje korištenje i drugih metoda savjetovanja u svrhu uključivanja što šireg kruga javnosti. Naime, uz provedbu internetskog savjetovanja koje je obvezno, tijelo javne vlasti može provoditi savjetovanja s javnošću koristeći i druge metode, kako je to opisano u Smjernicama za primjenu Kodeksa savjetovanja odnosno određeno u članku 11., stavak 6., Zakona o pravu na pristup informacijama, poput javnih rasprava, javnih predstavljanja, anketa, fokus skupina i sl. Dokumenti kao što je prijedlog Nacionalnog programa i Akcijskog plana zaštite na radu , kao i razni podzakonski akti, u ovom slučaju novi prijedlog Pravilnika o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu te polaganju stručnog ispita trebali su  svakako proći navedeni postupak.

Zaključak

Hrvatska  je kao članica EU prihvatila koncept cjeloživotnog učenja kao temelja vlastite strategije obrazovanja, i tu odrednicu je potrebno u cjelosti slijediti i kad je u pitanju osposobljavanje  i usavršavanje u području zaštite na radu.

U  odnosu na dosadašnji Pravilnik, a polazeći od brzih promjena u svijetu rada,  a time i visokih stručnih i profesionalnih zahtjeva za djelovanje stručnjaka za zaštitu na radu, kao  i drugih  ključnih  dionika, promjene u donijetom Pravilniku su nedovoljne  i iste ne znače „novi“ pravilnik, u onoj mjeri koja je potrebna i koja je iskazana kroz razna stručna stajališta i argumente, kao i dobru praksu drugih zemalja.

Logično je bilo aktualizirati prijedlog Pravilnika koji je 2016/2017.g.izradio Zavod za unapređivanje zaštite na radu , i kojim je detaljno razrađen proces stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu, bodovanja i vredenovanja, pa i licenciranja.

Iz obveze stalnog stručnog usavršavanje temeljem odredbi cjelovitog pravilnika  nikako se ne  mogu izuzeti osobe koje rade u sustavu državne uprave na poslovima zaštite na radu odnosno u tijelu nadležnom za inspekcijske poslove.Naprotiv, te osobe moraju imati značajno veće obveze sudjelovanja u različitim programima podizanja razine znanja, vještina, sposobnosti.Istovremeno, takvu obvezu trebalo je utvrditi i za druge ključne dionike; inspektore zaštite na radu, suce, vještake, jer samo ukoliko na istovjetan način svi raspolažu potrebnim znanjima moguće je ostvariti napredak.

Osposobljavanja i usavršavanja različitih dionika iz područja zaštite na radu mogu izvoditi svi stručnjaci zaštite na radu I. ili II. stupnja koji, uz to posjeduju uvjerenje o završenom osposobljavanju stručnjaka/-inja za zaštitu na radu iz osnova andragogije.Navedeno  je važno, kako bi osobe koje provode osposobljavanje odraslih posjedovali znanja iz područja znanosti o odgoju i obrazovanju odraslih osoba: andragoška načela osposobljavanja;specifičnosti cjeloživotnog obrazovanja/učenja odraslih;osposobljavanje radnika za rad na siguran način;psihološka načela obrazovanja;psihofiziologija nezgoda na radu;nastavni rad s odraslima;nastavni procesi;uloga nastavnika na satu;komunikacija u nastavi;metodologija osposobljavanja za rad na siguran način i vođenje andragoške dokumentacije).

Navedeno potvrđuju i određeni  pokazatelji.Naime, prema Zakonu o zaštiti na radu  radnici koji samostalno obavljaju poslove moraju biti osposobljeni za rad na siguran način.Prema  podacima o prijavljenim ozljedama na mjestu rada za 2020.godinu  (N=12 404), navodi se da je većina stradalih radnika bila  osposobljena za rad na siguran način ,njih gotovo 93,07%.Međutim postavlja se pitanje da li je program osposobljavanja  proveden cjelovito i  kvalitetno, budući je izrazito visok postotak stradalih a „osposobljenih“ radnika ?! Zato je važno između ostalog uz stručna znanja da sve  osobe koje provode programe osposobljavanja  iz zaštite na radu posjeduju i potrebna andragoška znanja.

Sredstva za izvođenje ili sufinanciranje programa stručnog usavršavanja moraju se planirati kao i svaka druga stavka izdataka prilikom izrade proračuna ministarstva nadležnog za rad,a ne da se isto prebacuje na nadležnost drugog ministarstva (financija) ili prikazuje da će sredstva ostvarena od pristojbe za polaganje ispita biti dostatna za naknade ispitivačima,i ono što ostane za ozbiljne  programe  usavršavanja.

Potrebno je revidirati  program stručnog ispita za stručnjake za zaštitu na radu i koordinatore   u skladu s novim rizicima,  razvojem zaštite na radu i uz  konzultacije sa Nacionalnim vijećem za zaštitu na radu; čiji sastav je potrebno proširiti s relevantnim stručnim osobama;predstavnicima inspekcije zaštite na radu,obrazovnih  institucija, ovlaštenih tvrtki  i stručnih udruga.Pored toga, svi pristupnici  na ispitu za stručnjaka zaštite na radu  trebaju potvrditi svoje praktično znanje  rješavajući  pismeni zadatak - studiju slučaja.

Polaganja ispita (općeg i posebnog dijela)  potrebno je osloboditi osobe sa završenim studijem zaštite i sigurnosti,obvezati ih da nakon najmanje  1 g. radnog iskustva na poslovima zaštite na radu pristupe pismenom dijelu ispita (praktičnom rješavanju  studije slučaja), i potom im verificirati status stručnjaka za zaštitu na radu.

Preduvjet za pristupanje polaganju stručnog ispita onih kandidata koji ispunjavaju druge propisane uvjete , mora biti prethodno radno iskustvo od minimalno 12 mjeseci, i to  na poslovima zaštite na radu.Nema logike da stručnom ispitu pristupa netko tko niti jednog dana nije radio na poslovima zaštite na radu.

Način polaganja  ispita  potrebno je uskladiti s razvojem tehnoloških rješenja, te omogućiti  pismeno,odnosno online polaganje ispita. Primjera radi, ministarstvo nadležno za državnu upravu navodi na primjeru državnog stručnog ispita,slijedeće: „Novi način polaganja državnog ispita donio bi i uštede,te bi  se troškovi trebali smanjiti za više od 50 posto.No, ključni benefit ovakvog načina ispitivanja je činjenica da elektroničko ispitivanje kandidatima osigurava jednake mogućnosti i izglede za prolaz na ispitu, kroz objektivnu i usporednu procjenu razine znanja“.Nadalje, i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) ,nakon izmjena odgovarajućeg pravilnika početkom prošle godine organizira online polaganje stručnih ispita  za provjeru stručnih znanja potrebnih za obavljanje poslova distribucije osiguranja i reosiguranja; te obrazovnog programa i ispita za područje tržišta kapitala, mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava.Takav način polaganja ispitanicima će, osim epidemiološke sigurnosti, donijeti i brojne druge pogodnosti, poput bržeg i jednostavnijeg izlaska na ispit s uštedom vremena i bez troškova putovanja, mogućnost organizacije češćih ispitnih rokova te bržu objavu rezultata ispita -pojašnjava regulator Hanfa“.Nema razloga da Ministarstvo rada, mirovinskoga  sustava, obitelji i socijalne politike  zaostaje u primjeni ovakvog načina reguliranja polaganja stručnog ispita za stručnjake zaštite na radu i koordinatore.

Nadalje, ovim Pravilnikom nije objedinjena regulativa usavršavanja svih stručnjaka zaštite na radu, nije uspostavljen razrađen i usklađen proces stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka zaštite na radu, bodovanja , vrednovanja, i licenciranja. Dakle,stari/novi Pravilnik ima značajne nedostatke u području polaganja stručnog ispita za stručnjake za zaštitu na radu, kao i u modelu obvezujućeg i stimulirajućeg stalnog stručnog usavršavanja.

Imajući u vidu protek vremena,promjene u svijetu rada a time i nove rizike i izazove za zdravlje i sigurnost na radu, potrebno je redizajnirati nastavni plan i program usavršavanja za specijalistu/icu zaštite na radu , i isti verificirati, kako bi se daljnje obrazovanje putem ovlaštenih ustanova za obrazovanje odraslih izvodilo temeljem ažuriranog programa, kojim će se obuhvatiti novi rizici i trendovi u zaštiti na radu ,te postići potrebna razina znanja i vještina  završenih polaznika.

Izmjenama Zakona o zaštiti na radu kao prekršaj poslodavca potrebno je  uvrstiti onemogućavanje stručnjaku za zaštitu na radu stručnog neovisnog izvođenja zadataka;izostanak osiguranja primjerenog vremena i pristupa svim podacima potrebnim za njegov stručan  rad ; te neomogućavanje stalnog stručnog usavršavanja.

I to nije jedina promjena koju je potrebno žurno učiniti u tom zakonu ( i usklađivanju pojedinih podzakonskih akata) , pa nema razloga da se odmah ne krene u tu aktivnost, ali uz aktivno sudjelovanje struke.

Pored toga,unutrašnjom reorganizacijom poslove zaštite na radu koji su sada raspodijeljeni  u okviru dviju službi ministarstva nadležnog za zaštitu na radu,potrebno je objediniti u jednu službu,te stručno ekipirati i ustrojiti službu za edukaciju, informiranje i međunarodnu suradnju,kako bi se težište aktivnosti usmjerilo na cjeloživotno učenje,razvoj informacijskog sustava, e-učenja i e-ispita te uspostavu i razvoj sustava stručnog usavršavanja,vrednovanja i licenciranja  stručnjaka zaštite na radu,kao i promicanje  kulture sigurnosti od najranije do zrele životne dobi , kao temelja  nacionalnog unapređivanja zaštite zdravlja i sgurnosti na radu.

Zaključno, potrebno je nastaviti dijalog na stručnoj razini o pripremi novog cjelovitog; sadašnjim i budućim okolnostima potrebnog Pravilnika, kako bi se što prije uspostavio model osposobljavanja i stručnog usavršavanja koji će između ostalog doprinjeti i odgovarajućem statusu,vrednovanju  i uvažavanju značaja stručnih osoba koje rade na poslovima zaštite na radu, stvarajući na taj način i preduvjete za sveobuhvatno unapređivanje sigurnosti i zdravlja u  radnom okružju.

                                                                                                            Vitomir Begović