Stručno i odgovorno upravljati otpadom

Uz nazočnost oko 90 sudionika, u  organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto 14.studenoga  u Zagrebu je održan stručni skup "Gospodarenje otpadom".

Skup je prigodnim uvodnim riječima otvorila Gordana Lipnjak, predsjednica Udruge, a zatim su uslijedila izlaganja, koja u nastavku predstavljamo.

O prijedlogu cjelovitog sustava gospodarenja otpadom za grad Zagreb, govorio je dr. sc. Nenad Mustapić, s Veleučilišta u Karlovcu.Ukazao je da ukoliko sustav gospodarenja komunalnim otpadom nije cjelovit to ima za posljedicu da nije moguće ostvarivanje zadanih ciljeva funkcioniranja sustava propisanih od strane EU i našim zakonskim aktima.Za uspostavljanje učinkovitog sustava odvojenog sakupljanja (komunalnog) otpada (SOSO) potrebno je izabrati odgovarajuću kombinaciju odgovarajućih elemenata.Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.- 2022. predviđa uvođenje mjera za poticanje odvojenog sakupljanja otpada na kućnom pragu, te predviđa uvođenje stimulativnih mjera pri naplati javne usluge prikupljanja komunalnog otpada prema sastavu i količini.Za određivanje visine pravedne naplate javne usluge prikupljanja komunalnog otpada za pojedinog korisnika potrebna je njegova točna identifikacija, a onda određivanjekoličine(volumena ili mase) otpada odloženog od strane tog korisnika. Na osnovu tih podataka moguće jeodrediti pravednu naknadu za izvršenu uslugu gospodarenja otpadom. Analizom iskustava iz drugih zemalja članica EU odabrana su dva organizacijsko-tehnička modela čija primjena se predlaže u sustavu gospodarenja komunalnim otpadom u gradu Zagrebu. To su pojedinačna identifikacija korisnika pomoću predkomore s identifikacijom (kartica) s mjerenjem volumena odloženog otpada i identifikacija posude pomoću čipiranih kanti za otpad s mjerenjem mase na vozilu za odvoz otpada.. Prvimodel je predviđen za posude koje koristi veći broj različitih korisnika, dok je drugi model predviđen za posude koje koristi mali broj korisnika.Za svaku vrstu stambenog objekta odabire se najpogodniji  sustav identifikacije pojedinih korisnika i sustav mjerenja količine, te sustava osiguravanja (zaključavanja) posuda. Sustav odvojenog sakupljanja komunalnog otpada u gradu Zagrebu je u početnoj fazi primjene, te  nisu u potpunosti  implementirani svi potrebni elementi sustava koji bi osigurali njegovu učinkovitost, istaknuo je  dr. sc. Nenad Mustapić.

Zbrinjavanje otpada generiranog u procesu Istraživanja i razvoja u farmaceutskoj industriji, bila je tema izlaganja  Zagorke Krstic-Prsa, iz tvrtke R&D Support, Xellia d.o.o.

U skladu sa zakonom (Zakon o održivom gospodarenju otpadom) i pripadajućim pravilnicima, a i kroz korporativnu društvenu odgovornost, briga o otpadu koji se generira u farmaceutskoj industriji zahtijeva veliki angažman u zaštiti okoliša kroz sustav gospodarenja otpadom.

Obzirom na zakonske obveze proizvođača otpada, kao i posjednika, može se tvrditi da, kroz provođenje mjera smanjivanja nastajanja otpada, odvojeno sakupljanje otpada, privremeno skladištenje vlastitog proizvodnog otpada, predaji otpada osobi ovlaštenoj za gospodarenje otpadom, zatim evidenciji i izvješćivanju, izradi plana gospodarenja otpadom, imenovanju povjerenika za otpad i osobe odgovorne za gospodarenje otpadom, kroz izraženu brigu za ljude i okoliš,  svi, a naročito farmaceutska industrija pokazuje izraženu brigu i odgovornost za sprečavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na zdravlje ljudi i okoliš.

U poslovima I&R kompanije Xellia d.o.o Zagreb, dakle u farmaceutskoj industriji, s obzirom na vrstu otpada koji se generira, sve zahtjeve pozitivnih Zakon i Pravilnika RH ugradili smo u  vlastite interne Upute. Radnici redovno prolaze edukaciju gdje je posebna briga posvećena  procesu zbrinjavanja otpada. O svemu učinjenom postoje zapisi , koji se čuvaju najmanje 5 godina.

U ovom radu želi se prikazati kako se u kompaniji u praksi provode operacije zbrinjavanja  svih vrsti otpada. 

Kroz zakonske okvire, objašnjavanje osnovnih pojmova, kategorizaciju i postupanju s otpadom, nastojaću opisati brigu i odgovorno gospodarenje s posebnom vrstom otpada koji se generira u laboratorijima za istraživanje i razvoj farmaceutske industrije.

Otpad, osim po mjestu nastanka, još se kategorizira i po svojstvima, koja su s obzirom na tvari koje se koriste opasna i obavezno ga treba nadzirati. A osim po opasnim svojstvima razvrstava ga se i prema agregatnom stanju  kao kruti i tekući.

Nadalje, medicinski, tekući i kruti infektivni otpad, te kontaminirani oštri predmeti su također prisutni u laboratorijima I&R-a.

Pravilno odvojeni, prikupljeni i naljepnicama, označen otpad, odvozi se iz laboratorija i odlaže se u sekundarne spremnike, te privremeno skladišti u odgovarajućim prostorima.

Privremeno skladište naše kompanije smješteno je u prizemlju zgrade. Dizajnirano je i izvedeno prema svim standardima i propisima za smještaj Opasnih kemikalija i otpada (u „Ex izvedbi“ je i pod nadzorom „Ex Agencije“). Otpad se odlaže u to skladište do preuzimanja od ovlaštenog sakupljača/obrađivača otpada.

Međusobni ugovorni odnos koji obvezuje i nas (proizvođače otpada) i pružatelja usluge zbrinjavanja otpada, definiran je u području: ambalaže za skladištenje, izrade i ovjere prateće dokumentacije, sve prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Definirano je i  među-skladištenje, priprema za zbrinjavanje, odvoz, kao i konačno zbrinjavanje kod ovlaštenog obrađivača otpada u zemlji ili inozemstvu.

Također se vodi evidencija, odnosno očevidnik o nastanku i tijeku otpada (ONTO) za svaku vrstu otpada. Redovno se o otpadu izvješćuje regulatorno tijelo (Registar onečišćivanja okoliša ROO), dostavljanjem podataka iz očevidnika jedanput godišnje sukladno Pravilniku o registru onečišćenja okoliša, a u skladu sa propisanim količinama.

Također je važno, a i Zakonom propisana, izrada Plana gospodarenja otpadom za sve proizvođače koji stvaraju 200 ili više kg opasnog otpada godišnje.

Bez obzira na količinu opasnog otpada koji  se u kompaniji generira, a ovisno o projektima na kojima se radi, za svaki pojedinačni projekt izrađuje se Plan koji sadrži, osim ciljeva i mjera za sprečavanje nastanka i opis postojećih mjera za sprečavanje nastanka otpada, i ocjenu korisnosti odgovarajućih mjera.Plan se revidira svakih 5 godina, a u slučaju značajnije promjene odmah.

Održivo gospodarenje otpadom nužan je alat koji omogućava da se otpad smanjuje. U farmaceutskoj industriji, svijest o problemu otpada je visoka i poduzima se sve za ostvarivanje cjelovitog sustava održivog gospodarenja otpadom.

U našoj kompaniji  maksimalno se pridržavamo Zakona o otpadu.  Svi njegovi zahtjevi pretočeni su u interne postupke i kontrolnike kompanije, koji se strogo slijede.  Smatramo  da  pravilnim prikupljanjem otpada i odvajanjem na mjestu nastanka, kao i strogom kontrolom postupanja sa otpadom do konačnog zbrinjavanja, pridonosimo kvaliteti života radnika i okoliša, ali i gospodarskom razvoju RH, zaključila je  Zagorka Krstic-Prsa.

Marija Hrgarek, dipl.ing.kem.tehn., iz tvrtke EcoMission d.o.o., u svojem izlaganju osvrnula se na probleme pravnih osoba koje gospodare građevnim otpadom i ukidanje statusa otpada.

Pri gradnji građevina, rekonstrukciji, održavanju postojećih građevina te uklanjanju istih, javlja se potreba za gospodarenjem, odnosno zbrinjavanjem građevnog otpada. Građevnom otpadu se treba posvetiti posebna pažnja i mjere za reciklažu ili ponovnu upotrebu. Problem koji se javlja pri većim količinama građevnog otpada je njegovo nepravilno zbrinjavanje, koje narušava kvalitetu okoliša u kojem živimo.

Kako bi se izbjegle posljedice neprimjerenog gospodarenja otpadom, potrebno je pridržavati se mjera u prvenstvenom redu (hijerarhiji) ispravnog gospodarenja otpadom: prevencija nastajanja otpada, smanjenje nastajanja otpada, ponovno korištenje, recikliranje, oporaba i minimalno odlaganje ostatka od obrađenog otpada.

Temeljni cilj gospodarenja građevnim otpadom je odlaganje što manje količine građevnog otpada na trajna odlagališta i povećanje oporabe recikliranjem. Sukladno Planu gospodarenja otpadom u RH 2017. – 2022. obveza RH koja proizlazi iz EU zakonodavstva i propisa je 70% recikliranja/materijalne oporabe građevnog otpada do 2020. godine.

Gospodarenje građevnim otpadom podrazumijeva prijevoz, sakupljanje, oporabu i zbrinjavanje otpada.

Prijevoz građevnog otpada mogu raditi sve pravne osobe koje posjeduju prijevozna sredstva koja onemogućavaju onečišćavanje okoliša i koje su upisane u očevidnik prijevoznika otpada koje vodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.

Sakupljanje građevnog otpada podrazumijeva prikupljanje otpada, uključujući i prethodno razvrstavanje i skladištenje otpada te isto može obavljati pravna osoba koja ima dozvolu za gospodarenje otpadom.

Oporabu građevnog otpada može provoditi pravna osoba koja ima dozvolu za gospodarenje otpadom i to na lokacijama gradilišta, unutar građevina za gospodarenje otpadom (stacionarne lokacije gospodarenja otpadom) ili reciklažnim dvorištima za građevni otpad. Oporaba građevnog otpada podrazumijeva svaki postupak čiji rezultat je materijal koji se može upotrijebiti u nekom procesu proizvodnje za dobivanje novog proizvoda.

Zbrinjavanje građevnog otpada podrazumijeva prvenstveno trajno uklanjanje otpada u smislu odlaganja ili spaljivanja bez mogućnosti oporabe i ponovnog korištenja.

 Nakon oporabe otpada, otpadu se ukida status otpada ako se prodaje drugoj osobi ili ako ga koristi osoba koja ga je i oporabila. Time nastaje materijal koji se ponovo koristi u procesu proizvodnje (reciklirani materijal).

Marija Hrgarek,  naglsila je da problemi s kojima se suočavaju pravne osobe koje se bave gospodarenjem građevnim otpadom dovode do nepoštivanja propisa, a u konačnici i do odbačenog otpada u okolišu. Razlog je u propisima i aktima koji ne izlaze ususret pravnim osobama odnosno građevinskim tvrtkama koji bi obavljali i oporabu otpada drobljenjem, što za njih predstavlja i minimalan trošak budući da posjeduju strojeve za drobljenje građevnog otpada.

Kako je u Republici Hrvatskoj nemoguće postići obvezu iz PGO RH 2017 – 2022 (70% recikliranja/materijalne oporabe građevnog otpada do 2020. godine), morat će se u budućnosti poduzeti drugačije rješenja kao npr.promjena propisa i bolje tumačenje istih,propise usuglasiti s načinom poslovanja i tokom građevnog otpada u stvarnosti tev zatražiti pomoć institucija i pravnih osoba koje se bave zaštitom okoliša pri donošenju propisa.

O gospodarenju otpadom i  zakonskim obvezama  poslodavca koji proizvodi otpad , govorila je  mr. sc. Vesna Tomić, iz tvrtke Profilaboris d.o.o.

Podsjetila je da su sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, N.N. br. 94/13., 73/17., 14/19. ) gospodarenje otpadom  djelatnosti sakupljanja, prijevoza, oporabe i zbrinjavanja i druge obrade otpada, uključujući nadzor nad tim postupcima te nadzor i mjere koje se provode na lokacijama nakon zbrinjavanja otpada, te radnje koje poduzimaju trgovac otpadom ili posrednik.

Gospodarenje otpadom temelji se na načelima:

- „načelo onečišćivač plaća“ – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad

- „načelo blizine“ – obrada otpada mora se obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada, uzimajući u obzir gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš

- „načelo samodostatnosti“ – gospodarenje otpadom će se obavljati na samodostatan način omogućavajući neovisno ostvarivanje propisanih ciljeva na razini države, a uzimajući pri tom u obzir zemljopisne okolnosti ili potrebu za posebnim građevinama za posebne kategorije otpada

- „načelo sljedivosti“ – utvrđivanje porijekla otpada s obzirom na proizvod, ambalažu i proizvođača tog proizvoda kao i posjed tog otpada uključujući i obradu.

Odluka o imenovanju povjerenika i zamjenika povjerenika za otpad je obveza poslodavca s više od 50 zaposlenih. Povjerenik za otpad je dužan obavljati: nadzor provedbe propisa o gospodarenju otpadom, utvrđivanje nedostatka i obavještavanje vlasnika, odnosno odgovorne osobe u pravnoj osobi o utvrđenim nedostacima; organizaciju provedbe propisa o otpadu kod pravne osobe, na odgovarajući način; savjetovanje vlasnika, odnosno odgovorne osobe u pravnoj osobi u svim pitanjima gospodarenja otpadom koja se tiču te pravne osobe.Na povjerenika se ne smije prenijeti odgovornost za provedbu propisanih obveza o otpadu. Poslodavac dostavlja informaciju o imenovanju povjerenika i zamjenika povjerenika Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.

Određivanje svih vrsta otpada u tehnološkom procesu obavlja se sukladno Katalogu otpada, N.N. br. 90/15.

Zakonom o održivom gospodarenju otpadom postavljeni su ciljevi što kvalitetnijeg gospodarenja otpadom, izbjegavanje i smanjivanje količine otpada na mjestu nastanka, maksimalno recikliranje, te mjere za sprječavanje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš. Postavljene su i prekršajne odredbe, ukoliko poslodavac – proizvođač otpada ne gospodari otpadom na propisani način:novčana kazna u iznosu od 100.000,00 do 700.000,00 kuna- pravna osoba;novčana kazna u iznosu od 25.000,00 do 100.000,00 kuna – odgovorna osoba u pravnoj osobi;novčana kazna u iznosu od 50.000,00 do 250.000,00 kuna – fizička osoba – obrtnik.

Andrea Ivezić, executive director, Quality Austria Adriatic d.o.o. ukazala  je na izazove implementacije sustava upravljanja okolišem (ISO 14001).

Sustavi upravljanja već su dugi niz godina dio naših svakodnevnih poslovnih aktivnosti. Iako je temelje sustava upravljanja postavila norma ISO 9001, odnosno sustav upravljanja kvalitetom, nije prošlo puno godina do ekspanzije sustava upravljanja koji svoj doprinos kompanijama i svim zainteresiranim stranama u cjelini daju kroz ostala područja, kao što je i upravljanje okolišem. Osim izazova implementacije sustava upravljanja okolišem odnosno ispunjenje zahtjeva norme ISO 14001 kompanije se svakodnevno susreću i s jednim dodatnim zahtjevom koji se naziva integracija sustava. Naime, spomenute norme ISO 9001 i ISO 14001 često nisu jedine koje su implementirane i certificirane u kompanijama pa je za uspjeh sustava ključna njihova uspješna međusobna integracija. U ovom radu dan je kratki osvrt na ključna pitanja uspješne implementacije sustava upravljanja okolišem uspostavljenog prema zahtjevima norme ISO 14001.

Sustavi upravljanja postaju ključni alat za uspješno opisivanje, nadzor i poboljšavanje poslovnih procesa kompanija. U tom putu razvoja poslovnih procesa potrebno je razmotriti rizike i prilike iz različitih područja. Jedno od tih područja svakako treba biti i zaštita okoliša. Naime, organizacija orijentirana isključivo na financijsko opisivanje i praćenje poslovnih procesa u smislu povećanja prodaje, proizvodnje ili nekih drugih procesa realizacije samo kratkoročno može očekivati da je ispunila zahtjeve zainteresiranih strana.

Posljednje izdanje norme ISO 14001 iz 2015. godine izjednačilo je strukturu zahtjeva norme ISO 14001 s ostalim međunarodnim normama, prvenstveno s normom ISO 9001.

Ključni zahtjevi norme ISO 14001 u svojoj su suštini ostali isti. Kompanije se i dalje moraju baviti svojim aspektima okoliša, značajnim aspektima okoliša, izvanrednim situacijama koje mogu imati utjecaj na okoliš, moraju kontinuirano provoditi edukacije, komunikaciju itd.Zahtjevi norme navode vas da o upravljanju okolišem počinjete razmišljati na širi način.

Poslovanje svake kompanije mora biti razmotreno iz svih dijelova od upravljanja kvalitetom, upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu pa naravno do upravljanja okolišem.Iako se o upravljanju poslovnim procesima govori još od revizije norme u 2008. godini, deset godina kasnije mnoge kompanije još uvijek hvataju korak s upravljanjem poslovnim procesima. Temeljno nepoznavanje načela procesnog pristupa jedan je od ključnih faktora odnosno uzroka neuspješne implementacije mnogih standarda pa tako i sustava upravljanja okolišem.

Norma ISO 14001 koja postavlja zahtjeve za uspostavom sustava upravljanja okolišem jedna je od najraširenih međunarodnih normi, a svakako ključna kada je u pitanju upravljanje okolišem. Izazovi uspješne implementacije uključuju različita područja od definiranja optimalne dokumentacije, integracije zahtjeva do osiguranja uključenosti svih struktura kompanije u kreiranje i poboljšanje sustava. Revizija norme koja je provedena u 2015. godini uvelike je pomogla realizaciji svih navedenih područja s naglaskom na olakšanu integraciju sustava.

Dokumentirana informacija na primjeru gospodarenja otpadom,tema je o kojoj je govorila  Dubravka Bačun, dipl. ing., iz Udruge stručnjaka za održivi razvoj.

Podsjetila je da  se svakodnevno, u tisku, različitim medijima, na mrežnim stranicama, društvenim mrežama mogu pročitati tekstovi ili vidjeti slike koje se odnose na   gospodarenje otpadom. U raspravama se iznose različiti podaci i/ili informacije. Čitajući napise i slušajući rasprave čitatelji/slušatelji ponekad ostaju zbunjeni različitim brojkama koje čuju. Bilo bi dobro ponoviti što je podatak i informacija, to koje je njihovo značenje i važnost u ispunjavanju postavljenih ciljeva gospodarenja otpadom. Raspravu o podacima i informacijama dobro je početi podsjećanjem na DIKW redoslijed.DIKW (Data, Information, Knowledge, Wisdom) redoslijed je prijedlog strukturiranja podataka, informacija, znanja i mudrosti u jednu informacijsku hijerarhiju gdje svaka razina dodaje određena svojstva iznad i ispod one prethodne. Podatak je osnovna razina, informacija dodaje kontekst, znanje dodaje kako ga upotrijebiti, a mudrost dodaje kada i zašto ga upotrijebiti.

Podaci (eng. Data) su znakovni prikaz činjenica i pojmova koji opisuju svojstva objekata i njihovih odnosa u prostoru i vremenu. Podaci u kontekstu i kombinirani unutar strukture čine informaciju.

Podaci su dostupni u najrazličitijim propisanim dokumentima/zapisima. Prema Zakonu o zaštiti okoliša ovlaštenik koji izrađuje, na primjer: studiju o utjecaju zahvata na okoliš, je odgovoran za istinitost, točnost, stručnu utemeljenost i udovoljavanje propisanim zahtjevima u vezi s izradom i sadržajem studije, a to se odnosi i na podatke.

Riječ informacija  znači informiranje, obavještavanje. Informacija nastaje kao rezultat analize i organizacije podataka tako da primatelj dobije novo znanje. Informacija je raznolikost poruka od pošiljatelja do primatelja.

Znanje je odgovarajuća zbirka informacija koje se može korisno upotrijebiti, a često i ne mora. Znanje čine organizirane informacije koje se mogu koristiti za stvaranje novih značenja i podataka.Mudrost je imanje iskustva, znanja, razumijevanja uz moć primjenjivanja sveg troje s razboritošću, praktičnošću, diskretnošću i zdravim razumom odnosno mudrost je sposobnost donošenja ispravnih odluka.

U reviziji norme ISO 14001 sustavi upravljanja okolišem iz 2015. godine, čitatelji norme mogu uočiti dosta novosti, a jedna od njih je i neko novo nazivlje, na primjer: „dokumentirana informacija“.Za dokumentiranu informaciju piše da se radi o informaciji koju organizacija treba nadzirati i održavati i medij na kojem je sadržana. U dodatnim napomenama objašnjeno je da dokumentirana informacija može biti na bilo kojem mediju i iz bilo kojeg izvora. Praktični  primjeri  pokazuju kako se mora biti oprezan s dokumentiranim podacima i kako je na a temelju njih moguće  stvarati informacije i planirati aktivnosti za smanjenje mase miješanog komunalnog otpada. 

Nihada Omerdić, dipl.ing.kem.tehn., iz  ustanove Hrvatske vode, osvrnula se u izlaganju na temu zakonskog okvir a za rješavanje mulja iz UPOV-a.

Jedan od osnovnih ciljeva održivog gospodarenja vodama i otpadom je pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) i adekvatno zbrinjavanje u okoliš nusprodukata koji se u tom procesu generiraju. Adekvatno zbrinjavanje mulja s UPOV predstavlja problem s kojim se susreće i većina razvijenih zemalja svijeta, dok u Hrvatskoj s povećanjem broja izgrađenih UPOV navedena problematika sve više dobiva na značaju.

Direktiva 86/278/EEZ o zaštiti okoliša, posebno tla, kod upotrebe mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi (Direktiva o mulju iz otpadnih voda) potiče uporabu mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i regulira njegovu uporabu radi sprječavanja štetnih utjecaja na tlo, biljni pokrov, životinje i ljude. Mulj iz otpadnih voda nastao u uređajima za pročišćavanje otpadnih voda u urbanim područjima i njemu slični muljevi mogu se koristiti u poljoprivredi samo kada su zadovoljeni uvjeti zadani Direktivom.

Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda smatra se PKO (Posebnom Kategorijom Otpada). Člankom 53. tog Zakona za PKO smatra se određeni otpad za koji: ministar odredi posebni način gospodarenja, i EU uređuje način gospodarenja.

Zakonski okvir za gospodarenje otpadnim muljem iz UPOV-a u Republici Hrvatskoj je: Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) - definira otpadni mulj iz UPOV-a kao posebnu kategorija otpada. /Pravilnik o katalogu otpada (NN 90/15) otpadnim muljevima je pridružio ključni broj 190805 (neopasan otpad).

Plan gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2017.- 2022. god. (NN 03/17) i cilj koji se želi postići je uspostava sustava gospodarenja muljem. Mjere kojima se želi realizirati navedeni cilj su:

 - izrada „Akcijskog plana za korištenje mulja iz UPOV-a na pogodnim površinama“ i

 - izgradnja sustava za gospodarenje muljem (rok završetka je 31.12.2022.god.)

Po podacima HAOP-a (Hrvatska agencija za okoliš i prirodu) u 2015 god. u RH je prijavljeno 20.452 tST otpadnog mulja, od kojih se 1.174 tST koristi u poljoprivredi.

Procjena je da je stvarna godišnja proizvodnja ca. 35.000-40.000 tST, a prema izrađenoj Studiji, u 2024. god. očekuje se 107.000 tST.  Samo Zagrebački uređaj (1.2 mil. ES) godišnje proizvede cca 16.000 tST što je cca 50% ukupnih količina u RH. Na žalost, do sada u Republici Hrvatskoj problematika zbrinjavanja mulja nije sustavno rješavana, a niti zakonski dorečena jer EU Direktive kažu koje ciljeve treba postići, ali ne kažu i propisuju što je potrebno i  kako  ih postići, naglasila je Nihada Omerdić.

Informatička tehnologija kao pomoć u gospodarenju otpadom, bila je tema  izlaganja  mr.  sc. Romeo Košćak, Tempus eko d.o.o.    

Predmet izlaganja nisu bile  vrste informatičkih alata, tj. programskih jezika koji se koriste pri programiranju, kao ni platforme kroz koje se isti realiziraju.

Interes je usmjeren na promatranje problematike iz fokusa  proizvođača otpada, obveznika provođenja propisa tj. onako kako traži pozitivno zakonodavstvo.

Ukazao je na  korištenja alata i realizaciju osnovnih evidencija propisanih Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Pravilnikom o gospodarenju otpadom ukoliko se odnose na obveze izrade dokumentacije proizvođača otpada. Izlaganje je povezao  s karakterom tvrtke koja je proizvođač alata za potrebe gospodarenja otpadom, koja nije po svojoj vokaciji informatička već joj je osnovna djelatnost vezana uz gospodarenje otpadom.

Proizvođači otpada u RH su sva društva bez obzira na vrstu ustrojstva, količine koje proizvode, djelatnost kojom se bave i sl. Svi proizvodimo neki otpad i kao takvi dužni smo uz očekivane aktivnosti s otpadom na vlastitoj lokaciji; kao što su razvrstavanje, skladištenje i predaja ovlaštenim društvima i sl., izrađivati i odgovarajuće evidencije.Aplikacija koju predstavljamo kao konkretan informatički uradak koji pripomaže u realizaciji zakonskih obveza vezanih uz gospodarenje otpadom, nastala je primarno za vlastite potrebe prije nešto više od 12-tak godina s ciljem postizanja veće efikasnosti u poslovanju. Već tada 2007. godine postojao je na tržištu barem jedan sličan alat, ali nije zadovoljavao specifične potrebe u djelatnostima vezanim uz gospodarenje otpadom. Zbog toga se i započelo s razvojem aplikacije/softwarea kojem je nadjenut radni naslov: Baza gospodarenja otpadom, tj. skraćeno „BAGOT“, kako i danas nosi naziv.

Informatička tehnologija kao pomoć u gospodarenju otpadom, prema iskustvima razvojnog programskog alata BAGOT još uvijek se veoma sporo probija unutar područja u kojima postoji obveza vođenja evidencija za gospodarenje otpadom.

Prema našim procjenama osnovne zapreke nisu financijskog karaktera, što bi se moglo očekivati kao prva zapreka, već na prvom mjestu uviđamo inertnost i nedovoljno poznavanje obveza, bilo da je riječ o operativcima koji izrađuju dokumente i/ili upravama društava koje donose odluke, zaključio je  mr.  sc. Romeo Košćak .   

O posebnom otpadu iz medicinskih ustanova, izlaganje je održao,  dr. sc. Ivica Prlić, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada .        

Otpad jezično definiramo kao neiskoristiv ostatak čega (nakon upotrebe, industrijske prerade i sl.),kao nastaje kao  skup tvari kemijskog, biološkog ili „nuklearnog“ porijekla koji može biti inertan, neopasan i opasan otpad.

Nakon tih početnih definicija klasifikacija otpada se provodi zapravo prema mjestu nastanka i/ili prema kategorijama koje su oblikovane zajedničkim uporabnim nazivnikom (npr. ambalažni otpad …) što je svrstano u grupu nazvanu Posebne kategorije otpada. Kako su neka područja djelovanja ipak multifunkcionalna klasifikacija podjele uvodi i grupu Ostale kategorije otpada u kojoj konačno nalazimo Medicinski otpad zajedno s nekoliko specifičnih vrsta industrijskog otpada. Dakako da klasifikacija ide dalje razvrstavajući medicinski otpad prema njegovim svojstvima ili obilježjima ali koji mora  nastati tijekom pružanja medicinskih usluga. Takav je otpad „opasan“ ako je patološki otpad, infektivni otpad, ako su to oštri predmeti, ako je to farmaceutski otpad (ali ne iz farmaceutske industrije), ako je to kemijski otpad iz medicinske uporabe, ako su to posude pod pritiskom i ako je to radioaktivni otpad koji, gle čuda, u toj klasifikaciji i regulatornim propisima i pravilima, podliježe posebnim propisima, podsjetio je  dr. sc. Ivica Prlić. I sada nastaje problem tumačenja tih posebnih propisa. Nastaje problem provedbe sakupljanja takvog „otpada“ opisanog posebnim propisima pogotovo zato što ti posebni propisi ne vode računa niti o kojem drugom agensu (koji bi mogao biti opasan ili neopasan) osim o radioaktivnosti koja je „zna se, opasna“ ili možda nije? Nadalje, se zapitao da li u medicinskoj djelatnosti u RH nastaje otpad nuklearnog porijekla kako to iskazuje FZOEU, da li nastaje farmaceutski otpad koji je radioaktivan, da li nastaje kemijski radioaktivni otpad ? O navedenom je potrebno na temelju činjeničnog stanja na stručnoj razini provesti raspravu i temeljem neprijepornih argumenata odgovorno postupati s medicinskim otpadom u zdravstvenim ustanovama.

                                                                                                                      Vitomir Begović