U susret zelenoj tranziciji

U organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto krajem 2022. godine u Zagrebu je održan stručni skup "Gospodarenje otpadom“. Skup je prigodnim uvodnim riječima u ime organizatora, predsjedništva Udruge otvorila Gorana Lipnjak. U nastavku predstavljamo sažetak izlaganja sudionika programa stručnog skupa.

O EU zelenom planu i promjeni paradigme u trasformaciji prema održivosti govorila je Dijana Varlec, project manager, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj

Europska komisija je u prosincu 2019. usvojila strategiju razvoja za Europsku uniju – Europski zeleni plan (European Green Deal). Ova, najsveobuhvatnija strategija u povijesti Europske unije, usmjerena je prema suočavanju s izazovima povezanima s klimatskom krizom, unaprjeđenjem stanja i zaštitom okoliša. Posebnost ove strategije je u činjenici da ona uključuje sve sektore društva u realizaciju ciljeva definiranih Europskim zelenim planom. Europski zeleni plan prije svega predstavlja ključno opredjeljenje Europske politike prema razvoju temeljenom na održivosti, a Europsku uniju pozicionira kao predvodnicu u transformaciji društva uz uvažavanje klimatske neutralnosti.

Cilj Europskog zelenog plana je transformirati gospodarstvo i društvo u potpunosti, održivost staviti u središte razvoja i odlučivanja prvenstveno kao preliminarnog vrednovanja razvojnih aktivnosti s ciljem postizanja trajnih promjena u društvu.

Ova potpuna promjena paradigme i političkog promišljanja te njezino usmjeravanje na održivi razvoj, posebno su zahtjevni za gospodarstvo.

Kako je riječ o relativno 'mladoj' strategiji te uvažavajući njezinu usmjerenost na sve sektore društva, od iznimnog je značaja prepoznati vlastite utjecaje, analizirati mogućnosti pokretanja promjena i postizanja transformacije kako bi se postigla održivost.

Kružno gospodarstvo jedan je od elemenata Europskog zelenog plana. Ono predstavlja odmak od tradicionalnog ekonomskog modela prema onom koji je regenerativan sam po sebi. Cilj je zadržati što više vrijednosti resursa, proizvoda, dijelova i materijala kako bi se stvorio sustav koji omogućuje dug život, optimalnu ponovnu uporabu, obnovu, preradu i recikliranje.

Europska unija pokrenula je strukturne promjene vlastite industrije, međutim izazov povezan sa smanjenjem emisije stakleničkih plinova je i dalje velik, budući da je udio industrije u ukupnim emisijama gotovo 20 %. Navedeno upućuje na činjenicu kako je poslovni model industrije i dalje previše „linearan” i ovisi o korištenju primarnih ekstrahiranih materijala (tzv. Virgin materials). Utjecaj korištenja primarnih materijala, njihove prerade u robu, odlaganje kao otpada na kraju njihovog trajanja, uz ispuštanje emisijskih jedinica stakleničkih plinova, i dalje predstavljaju ključnu okosnicu transformacije. Važno je istaknuti kako podaci Eurostata (iako procijenjeni) ukazuju na to da samo 12.8 % materijala koji se koriste u industriji dolazi iz recikliranja. U Hrvaskoj taj je postotak još niži i iznosi samo 5,1 %.

Potrebno je 25 godina ili jedna generacija, da bi se industrijski sektor i svi lanci vrijednosti preobrazili. Kako bi se ostvarili rezultati 2050., odluke i mjere trebaju se donijeti u sljedećih pet godina. Kružno gospodarstvo u svom novom akcijskom planu (iz sredine 2020.) postavilo je sedam područja djelovanja i 35 individualnih aktivnosti, a u fokusu su sektori i proizvodi koji koriste najviše resursa i u kojima je potencijal za kružnost izrazito visok. Riječ je o elektronici i ICT-u, baterijama, ambalaži, tekstilu, hrani, građevnoj industriji. U Europskom zelenom planu, vidljivo je kako je politika kružnosti temelj definiranja programa financiranja razvojnih projekata i aktivnosti za razvoj društva u cjelini.

Promjena načina rada i odmak od prakse uzmi-proizvedi/potroši-odbaci prema kružnosti nisu jednostavan proces i traže punu predanost. Ukoliko rastrošna praksa nekontroliranog korištenja neobnovljivih resursa ne bude promijenjena brzo, postizanje ciljeva definiranih u UN Ciljevima održivog razvoja i Pariškim sporazumom bit će dovedeno u pitanje budući da će nam uskoro biti potrebni resursi gotovo dvije Planete.

Valja istaknuti kako mnoga poduzeća i zajednice pokreću vlastite inicijative za postizanje kružnosti. Treba koristiti navedene dobre primjere, multiplicirati ih, imati više hrabrosti u primjeni novih tehnologija te aktivno raditi na promjeni vlastitog ponašanja kako bi se umanjio ukupan negativan utjecaj na društvo i okoliš.

Tema izlaganja dr. sc. Nenada Mustapića, Veleučilište u Karlovcu, bila je „Sustav gospodarenja komunalnim otpadom u gradu Zagrebu i ad hoc analiza“

Od 1. listopada u gradu Zagrebu započelo je uvođenje sustava odvajanja raznih frakcija otpada. U sklopu ovog sustava odvojeno se sakupljaju, odlažu i odvoze papir i karton, plastična i metalna ambalaža, kuhinjski otpad (bio otpad) i miješani (ostatni) otpad. Odvojene frakcije otpada se prikupljaju i odlažu u žute, smeđe i plave vrećice, koje se jedine dodatno naplaćuju.

Općenito, cjeloviti sustav gospodarenja komunalnim otpadom sastoji se od sljedećih elemenata: sustav odvojenog sakupljanja otpada (SOSO), sustav sortiranja i recikliranja odvojeno sakupljenih frakcija otpada, mehaničko-biološka obrada ostatnog otpada, biološka obrada odvojeno sakupljenog kuhinjskog otpada, energetska oporaba krutog oporabljenog goriva (SRF) i odlagalište pepela, odlagalište (sanitarnog) otpada.

Dakle, sustav odvojenog sakupljanja otpada (SOSO) samo je jedan od elemenata cjelovitog sustava gospodarenja komunalnim otpadom. Nije moguće ostvariti zadane ciljeve funkcioniranja ovakvog sustava, koji su propisani EU direktivama i ugrađeni u zakonske akte Republike Hrvatske, ako sustav gospodarenja komunalnim otpadom nije cjelovit.

Za uspostavu učinkovitog sustava odvojenog sakupljanja (komunalnog) otpada (SOSO) potrebno je odabrati odgovarajuće mjere. Najučinkovitija mjera za poticanje uspostave odvojenog sakupljanja komunalnog otpada je uvođenje stimulativnih mjera pri naplati javne usluge prikupljanja komunalnog otpada prema sastavu i količini. Dakle, glavni princip je da se svakom korisniku naplaćuje količina stvarno odložene količine ostatnog otpada, pa se zato navedeni sustav naziva PlaKSO -  plati koliko si odložio. Na takav način potiče se svakog sudionika da što više razdvaja razne frakcije otpada, jer se naplaćuje samo odložena količina ostatnog otpada. Međutim, da bi navedeni sustav naplate bio pravedan, nužno je da se provede točna identifikacija svakog sudionika (korisnika) i točno mjerenje količine (volumen ili masa) njegovog odloženog (ostatnog) otpada. Ako nije provedena točna identifikacija svakog sudionika, efekti PlaKSO sustava su značajno smanjeni te takav sustav naplate u većoj ili manjoj mjeri više nije pravedan.

U PlaKSO sustavima se provodi ili (točna) identifikacija korisnika sustava ili se provodi identifikacija posude (u slučaju malog broja povezanih korisnika). Sustav identifikacije korisnika zasniva se na ugradnji predkomora na nadzemne i podzemne spremnike (kontejnere). Kod sustava identifikacije korisnika razlikujemo sustav naplate po odloženom volumenu otpada, ili sustav naplate po težini odloženog (ostatnog) otpada. Sustav naplate po odloženom volumenu otpada realizira se tako da se pri odlaganju otpada (u nadzemni ili podzemni kontejner), nakon identifikacije korisnika pomoću  magnetske kartice, na korisnikov račun evidentira odlaganje određenog volumen otpada (najčešće 10 ili 15 litara) koliko iznosi volumen predkomore. Sustav naplate po težini odloženog otpada realizira se istovjetno kao predhodni sustavu, samo što se odloženoj količini otpada u predkomori izmjeri težina. Sustav naplate po odloženom volumenu otpada jeftiniji je za implementaciju te jednostavniji (i jeftiniji) za održavanje.

Kod sustava naplate po volumenu spremnika za otpad s individualnom frekvencijom odvoza, korisnicima se naplaćuje broj pražnjenja odabranog volumena posude u jednom mjesecu. U sustavu naplate po volumenu spremnika za otpad sa zadanom frekvencijom odvoza otpada, korisnik bira volumen posude koja se prazni prema unaprijed dogovorenom mjesečnom rasporedu pražnjenja. Dakle, korisnici biraju volumen posude i/ili učestalost (frekvenciju) mjesečnog odvoza otpada. Dodijeljena posuda određenog volumena identificira se pomoću ugrađenog čipa ili pomoću nekog drugog sustava označavanja i identifikacije.

Sustav naplate po volumenu posude može se realizirati i putem pretplate, što se realizira kupnjom odgovarajućih naljepnica ili oznaka, ili kupnjom odgovarajućih vreća za odlaganje različitih volumena. Preporuča se upotreba prozirnih vreća, kako bi se mogao vizualno kontrolirati sadržaj vreće. Ova zadnja varijanta odabrana je za implementaciju u gradu Zagrebu.

Kod sustava naplate po težini odloženog otpada (s identifikacijom spremnika otpada)  prilikom odvoza otpada određuje se težina posude pomoću ugrađenog sustava mjerenja na kamionima za odvoz otpada. Spremnik ima ugrađen čip, a uređaji ugrađeni u kamion za odvoz otpada tako identificiraju dotični spremnik te ga zajedno s očitanom težinom šalju u centralnu bazu podataka gdje se dotični podaci pohranjuju na račun identificiranog korisnika.

Uspješnost implementacija pojedinih varijanti PlaKSO sustava u velikoj mjeri ovisi o vrsti stambenog objekata na koji se primjenjuje.

Za svaku vrstu stambenog objekta moguće je odabrati najpogodniju varijantu organizacijsko-tehničkog modela PlaKSO sustava. Za obiteljske kuće najučinkovitija je identifikacija (individualnih) posuda pomoću čipiranih kanti za otpad i mjerenje mase otpada na vozilu za odvoz otpada. Za stambene zgrade sa osiguranim unutarnjim   prostorom za odlaganje otpada i za stambene zgrade sa osiguranim vanjskim  prostorom za odlaganje otpada iz više zgrada predlaže se pojedinačna identifikacija korisnika pomoću predkomore s identifikacijom (kartica) s mjerenjem volumena odloženog otpada. Veliki broj stambenih zgrada u gradu Zagrebu pripada tipu stambenih zgrada sa zajedničkim neosiguranim vanjskim prostorom za odlaganje otpada, koje predstavljaju najveći problem kod odabira najpogodnijeg sustava identifikacije pojedinih korisnika i sustava mjerenja količine te sustava osiguravanja (zaključavanja) posuda. Ovakavom tipu stambenih objekata treba odgovarajućim rješenjima izgraditi unutarnji osigurani prostor za odlaganje otpada (ako je to moguće), ili vanjski osigurani prostor za odlaganje otpada. Vanjski osigurani prostor za odlaganje otpada može biti za jednu zgradu ili više zgrada. Za svako od odabranih predhodnih rješenja koristila bi se pojedinačna identifikacija korisnika pomoću predkomore s identifikacijom (kartica) s mjerenjem volumena odloženog otpada.

Iz predhodno navedenog može se zaključiti da odabrana varijanta PlaKSO sustava primjenjenog u gradu Zagrebu nije najbolje riješenje za sve vrste stambenih objekata, pa je stoga uspješnost primjene navedenog sustava upitna.

Sustav sortiranja odvojeno sakupljenih frakcija otpada realizira se izgradnjom odgovarajućih pogona za sortiranje (sortirnice) sa manualnim ili automatskim sortiranjem različitih materijala kao što su to razne vrste papira i kartona, razne vrste stakla, razne vrste sortiranog plastičnog materijala (polimera), te razne vrste metala (aluminij, bakar, željezo). Sortiranjem različitih materijalnih tokova koji se upućuju na daljnju obradu recikliranjem predstavlja direktnu implementaciju načela kružnog gospodarstva.

Grad Zagreb nema izgrađenu odgovarajuću sortirnicu za sortiranje odvojeno sakupljenih frakcija otpada, pa je upitno koliko je implementacija sustava odvojenog sakupljanja otpada (SOSO) i primjenjena varijanta PlaKSO sustava svrsishodna u ovom trenutku.

Postrojenje mehaničke obrade ima funkciju obrade „suhe“ frakcije ostatnog otpada, koja se na početku mehaničke obrade razdvaja od „mokre“ (biološke) frakcije. Mokra frakcija dalje se upućuje na obradu u postrojenje za biološku obradu otpada. Glavni proizvod mehaničke obrade ostatnog otpada predstavlja kruto oporabljeno gorivo (SRF), dok su sekundarni proizvodi odvojeni metali (Al, željezo) i eventualno neke vrste plastike (polimeri).

Grad Zagreb u ovom trenutku nema definiranu lokaciju Centra za gospodarenje otpadom, niti se priprema dokumentacija potrebna za njegovu realizaciju. 

Najpogodnija tehnologija za biološku obradu odvojeno sakupljenog kuhinjskog otpada jest anaerobna digestija s naknadnim kompostiranjem digestata. Navedena tehnologija može se koristiti i za obradu „mokre” (biološke) frakcije ostatnog otpada. Glavni proizvod je bioplin koji se može pročistiti u biometan te se kao takav može koristiti kao obnovljivo biogorivo za vozila za sakupljanje pojedinih frakcija otpada. Drugi proizvod je kompost.

Grad Zagreb raspolaže s kompostanama na više lokacija koje su najvjerojatnije nedostatnog kapaciteta. Tehnologija navedenih kompostana je najednostavnije kompostiranje na gomili, što predstavlja veliki izvor emisije štetnih tvari u okoliš te su izvor intenzivnog smrada. Preporuka je uvođenje postrojenja za kompostiranje s polupropusnom membranom.

Glavni proizvod postrojenja za mehaničko-biološku obradu ostatnog otpada predstavlja kruto oporabljeno gorivo (SRF) koje se nesmije odlagati na odlagališta, već ga je potrebno energetski oporabiti. Energetska oporaba krutog oporabljenog goriva (SRF) izvodi se u ložištima s izgaranjem u fluidiziranom sloju, ili u ložištima s  pokretnom (vodom hlađenom) rešetkom. Takva postrojenja imaju sustav čišćenja dimnih plinova koji osigurava minimalnu emisiju štetnih spojeva u okoliš. Da se osigura visoka učinkovitost postrojenja za energetsku oporabu krutog oporabljenog goriva, takva postrojenja se izvode kao kogeneracijska postrojenja, dakle istovremeno se proizvodi električna i toplinska energija, ili čak kao trigeneracijska postrojenja (proizvodnja električne, toplinske i rashladne energije).

Grad Zagreb nema odabranu lokaciju za izgradnju navedenog postrojenja, niti je izgradnja ovakvog postrojenja u planu.

Grad Zagreb nema izgrađenu potrebnu infrastrukturu za uspostavljanje cjelovitog  sustava gospodarenja komunalnim otpadom, niti se takav sustav planira izvesti u skoroj budućnosti. Uvodi se sustav odvojenog sakupljanja otpada, s određenom varijantom PlaKSO sustava, kojeg je nužno potrebno unaprijediti.

 

 

O održivom gopodarenju otpadom u gradu Križevcima, govorila je Dijana Mijač Dretar, Komunalno poduzeće d.o.o.

Javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada u Gradu Križevcima i Općinama Gornja Rijeka, Kalnik, Sveti Petar Orehovec i Sveti Ivan Žabno obavlja Komunalno poduzeće d.o.o., Križevci. Organiziranim sakupljanjem i odvozom otpada obuhvaćeno je 9.908 domaćinstava.

Kroz sustav organiziranog odvoza kao i poštovanjem hijerarhije postupanja s otpadom, Komunalno poduzeće d.o.o. nastoji svoje poslovanje uskladiti s načelima održivosti kroz povećanje količine odvojeno sakupljenog otpada.

U nastojanju što većeg iskorištenja korisnog otpada i smanjenja količine otpada na odlagalištu, a time i smanjenja troškova odlaganja, Komunalno poduzeće d.o.o. Križevci u ožujku 2010. godine započinje s projektom odvojenog sakupljanja otpada na mjestu nastanka.

Svim korisnicima usluge uz postojeći spremnik za miješani komunalni otpad dodijeljen je dodatni spremnik s narančastim poklopcem za odlaganje papira, kartona, plastike, višeslojne ambalaže i metalne ambalaže.

Izdvojeni korisni otpad koji se sakupi od korisnika usluge odvozi se u sortirnicu otpada Komunalnog poduzeća d.o.o. gdje se sortira po frakcijama (vrstama otpada), a potom preša i predaje na daljnju oporabu.

Godine 2019. na području grada Križevaca započelo se s odvojenim sakupljanjem biootpada te su korisnicima usluge podijeljeni dodatni spremnici za odvajanje biootpada. Sakupljeni otpad odvozi se u kompostanu u Koprivnicu.

Godine 2020. korisnicima su dodijeljeni i plavi spremnici za sakupljanje papira i kartona, dok je postojeći spremnik s narančastim poklopcem ostao za odlaganje plastične i metalne ambalaže. Na nekoliko lokacija u gradu postavljeni su spremnici za odlaganje tekstila i stakla.

Staklo se osim putem spremnika na javnoj površini, organizirano prikuplja i dva puta godišnje na kućnom pragu korisnika usluge.

Podaci pokazuju značajan skok u postotku odvojeno sakupljenog otpada u 2019. godini što je rezultat početka sakupljanja biootpada od kućanstava na području grada Križevaca. Bez odvajanja biootpada nemoguće je postići zakonski propisani postotak odvajanja otpada, tj. približiti se iznosu od 50 %.

Želeći promijeniti trend neracionalnog zbrinjavanja biomase, Komunalno poduzeće d.o.o. Križevci pronašlo je način njezinog energetskog iskorištavanja grijanjem sortirnice otpada i upravne zgrade tvrtke.

Uveden je program organiziranog prikupljanja biomase na način da korisnici usluge u naznačeno vrijeme privuku grane od orezivanja uz rub ceste gdje je moguć pristup vozilu sa sjekačem biomase te se tako usitnjena biomasa dovozi u krug pogona za sortiranje otpada i skladišti u namjenski izgrađenu halu s osiguranim prozračivanjem.

U sklopu projekta izgrađena je i kotlovnica snage 150 kW. Na opisani način osigurava se dovoljna količina kvalitetnog goriva (cca 80 t/godišnje) za proizvodnju toplinske energije te grijanja sortirnice otpada i upravne zgrade.

Uporabom biomase kao obnovljivog izvora energije u svrhu proizvodnje toplinske energije zaokružen je sustav gospodarenja otpadom u Gradu Križevcima koji se između ostalog očituje kako u izdvajanju i ponovnoj oporabi korisnog otpada, tako i u iskorištavanju energetski bogatih svojstava otpada.

Svi spremnici za miješani komunalni otpad označeni su barkod naljepnicom pomoću koje se evidentira svako pražnjene spremnika putem ručnog čitača.

Korisnik usluge plaća cijenu minimalne javne usluge (fiksni dio računa) tijekom cijele godine, dok varijabilni dio ovisi o broju predanih posuda u tom obračunskom razdoblju.

Na taj način korisnike usluge stimulira se na odvajanje korisnog otpada, a samim time i smanjenje količine miješanog komunalnog otpada odloženog na odlagalište.

Kako bi korisnicima usluge olakšali praćenje rasporeda odvoza otpada, uveli smo mobilnu aplikaciju „Moj otpad“ koja korisnike usluge putem mobilnih telefona (dan prije termina odvoza) obavještava o odvozu spremnika za otpad.

Osim navedene mogućnosti, aplikacija nudi prikaz datuma i vremena pražnjenja spremnika za otpad, vrstu i količinu otpada koje korisnik preda u reciklažno dvorište kao i jedinstveni barkod za svakog korisnika koji omogućuje besplatan dovoz otpada u reciklažno dvorište.

Ključ uspjeha projekata održivog gospodarenja otpadom leži u sustavnoj edukaciji korisnika usluge koju Komunalno poduzeće d.o.o. provodi već desetak godina kroz projekt „Moj otpad, moja odgovornost!“ s ciljem ukazivanja na važnost odvajanja otpada te upoznavanjem s kompletnim sustavom odvajanja otpada na području Grada Križevaca.

Održavaju se predavanja na spomenutu temu u svim razredima osnovnih i srednjih škola (ukupno 2.893 učenika podijeljenih u 145 razrednih odjela). Cilj predavanja je utjecati na porast svijesti i odgovornosti učenika, ali i njihovih roditelja, oko pravilnog postupanja s otpadom.

Jedna od aktivnosti projekta bila je izrada radnih listova „Moj otpad, moja odgovornost!“ koji su namijenjeni učenicima nižih razreda osnovnih škola te prikazuju sustav odvajanja otpada kakav je u Gradu Križevcima.

Kao završna faza edukacije učenika organizira se terenska nastava koja obuhvaća posjet učenika odlagalištu otpada „Ivančino brdo“ u Križevcima, reciklažnom dvorištu i pogonu za sortiranje otpada. Na taj način učenicima se uživo predočava zašto je bitno pravilno odvajati otpad te gdje točno otpad završava ukoliko je pravilno ili pogrešno odložen.

Također, svake godine obilježava se Dan planeta Zemlje u kojem sudjeluju vrtićka djeca te učenici osnovnih i srednjih škola, također kroz različite oblike edukativnih radionica na temu zaštite okoliša.

U sklopu edukativnih aktivnosti snimljen je animirani film i tiskana je slikovnica namijenjena predškolskom uzrastu te nižim razredima osnovne škole. I film i slikovnica govore o križevačkom sustavu gospodarenja otpadom kao i važnosti odgovornog postupanja s otpadom.

Edukacija je ključ uspješnosti provedbe projekta izdvojenog skupljanja otpada te ako se sustavno provodi, dobri rezultati odvajanja otpada neće izostati.

Kako bi sustav gospodarenja otpadom polučio pozitivne rezultate, tj. zadovoljio zadane ciljeve koje smo kao država preuzeli ulaskom u Europsku uniju, potrebna su određena ulaganja u infrastrukturu (spremnici za odvojeno sakupljanje otpada, reciklažna dvorišta, sortirnice otpada, kompostane, odlagališta - Centri za gospodarenje otpadom) te sustavna edukacija građana.

Težište je stavljeno na sustavna, obzirom na to da za dobre rezultate nije dovoljno korisniku usluge poslati jedan letak godišnje i održati jedno predavanje ili radijsku emisiju.

Osim infrastrukture i spomenutih načina edukacije, potrebna je i sinergija svih sudionika sustava gospodarenja otpadom od države, jedinica lokalne samouprave (komunalno redarstvo), komunalnih poduzeća te građana (korisnika usluge).

Smanjenje utjecaja prometa na okoliš uređenjem održivih prometnih sustava u gradovima, bila je tema izlaganja Ivana Cvitkovića, Sveučilište Sjever

Zagađenje zraka uzrokuje više od 400.000 smrtnih slučajeva godišnje unutar Europske unije, što znači da je poboljšanje kvalitete zraka jasna društvena i gospodarska korist. Nadalje, potreba za smanjenjem emisija u svrhu rješavanja klimatske krize je opće poznata, a cestovni promet predstavlja drugi najveći izvor emisije CO² u Europskoj uniji. Unatoč svemu tome, mnogi europski gradovi u pozitivnom smislu premašuju europske standarde kvalitete zraka.

Čist zrak neophodan je za naše zdravlje i okoliš. Međutim, zbog ljudskih aktivnosti koje uzrokuju emisije zagađujućih tvari, kvaliteta zraka znatno se pogoršala. Te su aktivnosti osobito povezane s industrijom, proizvodnjom energije, grijanjem kućanstava, poljoprivredom i prometom. Od 2014. do 2020. godine, nešto manje od dvije trećine svih prijavljenih prekoračenja standarda kvalitete zraka bilo je povezano s gustim prometom u urbanim središtima i blizinom glavnih prometnica, uglavnom zbog emisija dušikovih oksida.

Tijekom posljednjih nekoliko godina, svjedoci smo značajnog razvoja u mnogim područjima urbane mobilnosti. S napretkom tehnologije, električna vozila bez vozača možda će uskoro biti na našim cestama, novi poslovni modeli omogućuju "Mobilnost kao uslugu", dok istovremeno navike putnika koje se ubrzano mijenjaju dovode do povećanja udjela zajedničkih putovanja biciklima. Samo ovih nekoliko primjera pokazuje kakve se značajne promjene događaju na raznim razinama sustava mobilnosti.

Tijekom proteklih godina, pristup planiranju prometa značajno se mijenjao u akademskim krugovima te u praksi. Planiranje na temelju stvarnog protoka ljudi i dobara važan je kriterij kako bi napravili planove koji su sveobuhvatni i relevantni, čak i ako općinske granice prate drugačiju logiku i otežavaju stvaranje plana. Razvoj i provedba održive urbane mobilnosti mora se temeljiti na visokoj razini suradnje i savjetovanja među različitim razinama vlasti i između institucija u području planiranja. Održiva urbana mobilnost usmjerena je na zadovoljavanje potreba za mobilnošću ljudi u funkcionalnom urbanom području, kako stanovnika, tako i posjetitelja; kao i tamošnjih institucija i poduzeća.

U 2019. godini promet je činio gotovo 30 % globalne potrošnje energije i 23% ukupnih izravnih emisija CO² energetskog sektora. Smanjenje upotrebe nafte i emisija CO² u načinima prijevoza na velike udaljenosti posebno je teško zbog njihovih zahtjeva u pogledu energije jer održive tehnologije alternativnih goriva još nisu napredne i vjerojatno će u početku koštati više od goriva na bazi nafte.

Svaki od tri podsektora teško je pogodila pandemija COVID‑19; ponajviše zrakoplovstvo, međutim dugoročno gledano, očekuje se da će rastući prihodi i rast stanovništva nastaviti poticati potražnju, pogoršavajući izazov dekarbonizacije.

U scenariju održivog razvoja, operativne i tehničke inovacije dugoročno dovode do smanjenja emisija. Ipak, niti jedan od tri podsektora neće biti dekarboniziran do 2070. godine.

U kamionskom prijevozu električna energija i vodik dominiraju mješavinom goriva 2070. godine, pokrećući vozila koja se više ne oslanjaju na motore s unutarnjim izgaranjem. To ovisi o brzom razvoju baterija i gorivih ćelija, kao i ogromnim ulaganjima u novu infrastrukturu, uključujući stanice za punjenje vodikom, brze punjače za električne kamione i električne cestovne sustave.

U pomorstvu biogoriva, amonijak i vodik zadovoljavaju više od 80 % potreba za gorivom 2070. godine, koristeći oko 13 % svjetske proizvodnje vodika. Ove promjene zahtijevaju daljnje pooštravanje ciljeva učinkovitosti i standarda goriva s niskim udjelom ugljika kako bi se zatvorila prepreka u cijenama s fosilnim gorivima i smanjio rizik ulaganja. 

Ako se izuzme 2020. godina, do najvećeg porasta potrošnje energije došlo je u uslužnom sektoru i u sektoru prometa, u kojima je potrošnja energije u 2019. godini bila oko 20 % veća u odnosu na 2014. godinu. U industriji je taj porast bio oko 11 %, dok je potrošnja energije u kućanstvima nakon nekoliko godina rasta u 2019. godini  ponovo dostigla vrijednost na razini iz 2014. godine. Građevinarstvo i poljoprivreda zajedno u neposrednoj potrošnji energije sudjeluju s oko 5 % te se neće dalje razmatrati. Trend porasta neposredne potrošnje energije u cijelom proteklom razdoblju može se objasniti rastom gospodarske djelatnosti, kako industrijske tako i uslužne (turizam); kao i povećanom općom potrošnjom građana uslijed oporavka od gospodarske krize i povećanja standarda te opće potrošnje. U 2020. godini vidljivo je da je do najvećeg smanjenja potrošnje energije došlo u sektoru prometa, a potom u uslužnom sektoru, sve zbog smanjene aktivnosti uslijed pandemije. U kućanstvima je potrošnja energije povećana u odnosu na 2019. godinu.

U  Hrvatskoj je u proteklom razdoblju neposredna potrošnja energije kontinuirano rasla. Iako je proteklo razdoblje obilježeno snažnom provedbom mjera energetske učinkovitosti kroz financijsko poticanje kako iz nacionalnih izvora putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tako i iz europskih strukturnih i investicijskih fondova na temelju Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.“, strukturni učinci nadjačali su učinke provedenih mjera.

Ulice moraju biti dizajnirane tako da služe različitim načinima vožnje i pružaju višestruke mogućnosti mobilnosti za svoje korisnike. Multimodalne ulice ljudima nude opcije za sigurno, atraktivno i praktično putovanje pješice, biciklom, u javnom prijevozu, kao i motoriziranim vozilima. Smanjenje broja osobnih automobila na ulicama ima izravnu vezu sa smanjenom proizvodnjom stakleničkih plinova, povezanih s klimatskim promjenama. Ovaj pomak također pomaže u povećanju prostora za trgovinu i javnu uporabu te pridonosi boljoj kvaliteti života i gospodarskom rastu. Prenamjena uličnog prostora za učinkovitije načine putovanja povećava ukupni kapacitet ulice uz smanjenje osobnih motoriziranih vozila.

U multimodalnoj ulici, kapacitet ulice se povećava uravnoteženijom raspodjelom prostora između načina. Ova preraspodjela prostora dopušta razne aktivnosti kao što su mjesta za sjedenje i odmor, autobusna stajališta, kao i drveće, sadnja i druge strategije zelene infrastrukture.

Kao jedan od temeljnih faktora ekološki i ekonomski održive mobilnosti jugoistočnoj Europi, sustav javnih bicikala pruža gradovima nadopunu javnog gradskog prijevoza, bogatiju turističku ponudu, smanjenje broja automobila na cesti, rješenje gužvi i problema parkinga, a sve to uz pozitivan utjecaj na okoliš. Važno je istaknuti i poboljšan imidž gradova u kojima je prisutan sustav dijeljenja bicikala, pogotovo sad kad Hrvatska djeluje u sklopu Europske unije koja uglavnom odavno raspolaže javnim prijevozom na biciklima. Korisnici uživaju mogućnost daleko najpovoljnijeg javnog prijevoza, znatan doprinos očuvanju zdravlja i linije, manje gužve i znojenja, čekanje autobusa i tramvaja, ali i priliku da sudjeluju u smanjenju onečišćenja zraka i gradski prijevoz pretvore u društveno korisnu aktivnost.

Carpooling i carsharing kao pojmovi označavaju takozvano ”dijeljenje automobila” pod određenim uvjetima, no kod carsharinga, za razliku od carpoolinga, vozilo nije u vlasništvu ni jednog putnika. Točnije, termin carsharing obuhvaća otvoreni pristup programu dijeljenih vozila koja su namijenjena za povremena putovanja automobilom.

Carpooling postoji u dva osnovna oblika: planirani i dinamički. Planirani carpooling, kao što i sam naziv govori, planira se unaprijed putem dostupnih internetskih stranica ili aplikacija. Nakon pronalaska carpool partnera, slijedi dogovor u vezi s detaljima vožnje kao što su cijena putovanja, lokacija polaska te dogovor oko ostalih detalja. Dinamički carpooling omogućuje potencijalnim korisnicima da uslugu te vrste prijevoza iskoriste bez prethodnog dogovora, neposredno u trenutku kad im je vožnja potrebna, tako da, primjerice, mobilnom aplikacijom koja koristi GPS, pronađu osobu koja ima rutu putovanja kakvu oni žele i vide gdje se ta osoba nalazi.

Kao i u slučaju carpoolinga, postoje i dvije vrste sustava carsharing. Jedan je stacionaran i kod njega je unajmljeno vozilo potrebno vratiti na parkirno mjesto s kojeg je preuzeto te se stoga najčešće koristi za kružna putovanja. Slobodni carsharing sustav praktičniji je te se može koristiti i za jednosmjerna putovanja, jer je vozilo moguće ostaviti na više lokacija unutar zone primjene ovakvog sustava dijeljene vožnje.

Cilj razvoja i primjene inteligentnih transportnih sustava je unaprjeđenje transporta smanjenjem zagušenja u prometu smanjenjem kapitalnih i operativnih troškova, podizanje razine sigurnosti, povećanje produktivnosti transportne infrastrukture te smanjenje potrošnje energenata kao i smanjenje zagađenja okoliša.

Upravljanje prometnom potražnjom može se primjenjivati na nekoliko načina, koristeći fiksna mjesta naplate, na temelju dozvole za određeno područje tj. za vožnju unutar područja treba imati naljepnicu, prema području naplate gdje razlikujemo zonalnu, kordonsku te višekordonsku naplatu. Naplata zagušenja bit će učinkovitija ako se integrira s politikom promicanja korištenja javnog prijevoza.

Ove mjere vjerojatno će smanjiti štetni utjecaj naplate zagušenja na one putnike koji su u najnepovoljnijem položaju. Glavne tehnologije su automatsko prepoznavanje broja registarskih tablica, namjenske kratkodometne komunikacije i sustavi globalne satelitske navigacije. Posljednja od njih doživljava ubrzan razvoj i mogla bi omogućiti širi raspon sustava naplate. Naplata zagušenja imat će širok raspon utjecaja na okoliš, od kojih je neke lakše kvantificirati od drugih.

Smanjivanje onečišćenja zraka kao rezultata prometa te buke, prometne gužve i nezgoda uz istovremeno poboljšanje kvalitete života u našim gradovima danas je glavni cilj mnogih gradonačelnika. U ovom trenutku, više nego ikada, potrebni su nam bolji uvjeti za hodanje i bicikliranje, djelotvorni javni i zajednički prijevoz, multimodalni čvorovi, i još mnogo toga - sve potpomognuto pametnim digitalnim rješenjima. Najbolji način da se to ostvari jest da povežemo velike zamisli i inovativne mjere s političkom potporom i sudjelovanjem građana kroz opsežno planiranje mobilnosti.

Održiva urbana mobilnost uzima u obzir integracijske, sudioničke i evaluacijske principe kako bi zadovoljila potrebe stanovnika gradova za mobilnošću te osigurala bolju kvalitetu života u gradovima i njihovoj okolini. Ključan element za postizanje toga jest temeljita procjena trenutne situacije i budućih trendova, naširoko prihvaćena zajednička vizija sa strateškim ciljevima te integrirani komplet zakonskih, promotivnih, financijskih, tehničkih i infrastrukturnih mjera kako bi ostvarili ciljeve - čija primjena mora pratiti sustavni nadzor i procjenu.

Dubravka Barnjak, INA d.d., u svojem izlaganju istaknula je dobre prakse smanjenja plastičnog otpada u INA d.d.

INA-in cilj je poslovati na održiv način, biti financijski snažna kompanija i uspješno odgovarati na izazove koje predstavljaju novi izvori energije, okolišne teme i tehnološki napredak. Transformacija energetskog sektora događa se na globalnoj razini s ciljem postizanja globalnih ciljeva održivosti, a i INA posluje u tom smjeru. Kompanija trenutačno transformira poslovanje i nadograđuje postojeći lanac vrijednosti prema jasnim strateškim razvojnim smjernicama. Stoga, kako bi dodatno osnažili poziciju na tržištu, INA Maziva nedavno su pustila u rad dvije poluautomatske proizvodne linije koje omogućuju punjenje proizvodnog asortimana na vodenoj bazi u novu, fleksibilnu, „mekanu” ambalažu te pakiranja za proizvode u 100 ml ambalaži, čime se pridonosi očuvanju okoliša. Naime, zamjenom standardne ambalaže za proizvode na vodenoj bazi (HPDE ambalaža) smanjuje se udio plastike za 70 %, odnosno četiri i pol puta, u odnosu na standardnu ambalažu.

Puštanjem u rad, godišnje se troši 30 tona plastičnog granulata manje za proizvodnju. Dodatno je provedena zamjena plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu raspoloživim alternativama te su u poslovnim prostorima INA d.d. postavljeni aparati za vodu bez upotrebe plastičnih čaša što je u skladu s nastojanjima EU-a o zabrani upotrebe plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu. Ovi aparati za doziranje hladne i vruće vode koriste vodovodnu vodu te nema potrebe za dostavom plastičnih galona s vodom čime se također smanjuju neizravne emisije u zrak, a pitka voda dostupna je svima. Uz nove aparate ne dolaze plastične čaše za jednokratnu upotrebu te i na taj način pridonosimo zaštiti okoliša (tijekom 2019. godine u INA Grupu dostavljeno je skoro 3 milijuna plastičnih čaša). Ovom aktivnošću smanjena je  potrošnja vode u PET bocama i onečišćenje okoliša plastikom što pridonosi ostvarenju ciljeva zaštite okoliša postavljenim u kompaniji.

Svaka promjena počinje iznutra, tako se i u INA-i prvo okreću zaposlenicima kako bi ih educirali o važnosti održivog poslovanja i života uključujući odnos prema okolišu, počevši od najjednostavnijih praksi, primjerice poticanjem zaposlenika da na posao dolaze biciklom ili pješice i da koriste staklenu ambalažu umjesto plastične. O svim inovacijama i aktivnostima u području smanjenja utjecaja poslovanja na okoliš redovito komuniciraju sa sudionicima, kao i sa zaposlenicima.

Plastika je važan materijal u gospodarstvu i svakodnevici. No, može imati ozbiljne negativne učinke na okoliš i ljudsko zdravlje. EU je usvojila europsku strategiju za plastiku u siječnju 2018. godine. Ta je strategija dio akcijskog plana za kružno gospodarstvo EU-a, a nadovezuje se na postojeće mjere za smanjenje plastičnog otpada.

Strategija za plastiku ključni je element europske tranzicije prema ugljično neutralnom i kružnom gospodarstvu. Pridonijet će postizanju ciljeva održivog razvoja do 2030., ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama te ciljeva industrijske politike EU-a.

U Europi svake godine nastane 25 milijuna tona plastičnog otpada, od čega manje od 30 % završi na recikliranju. Diljem svijeta plastika čini 85 % otpada na plažama. Plastika je čak dospjela u naša pluća i hranu koju jedemo, a još nije poznato kakav će učinak mikroplastika u zraku, vodi i hrani imati na naše zdravlje.

Kao jedna od mjera za smanjenje plastičnog otpada, u EU Strategiji za plastiku navedena je i obveza smanjenja proizvodnje i uporabe plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. U INA-i je provedena zamjena plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu raspoloživim alternativama te su u poslovnim prostorima INA d.d. postavljeni aparati za vodu bez upotrebe plastičnih čaša što je u skladu s propisanim mjerama EU-a o zabrani upotrebe plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu. Ovom mjerom spriječen je nastanak 3 milijuna otpadnih plastičnih čaša godišnje.

Ispunjavanje strateških ciljeva i programa zaštite okoliša INA Grupe povezuje se sa stalnim održavanjem usklađenosti sa zakonskim propisima, poboljšanjem ekološke učinkovitosti te promicanjem i razvojem proaktivne kulture.

Uvođenjem linije za meka pakiranja smanjuje se udio plastike u ambalaži za čak 70 % čime INA Maziva dodatno pridonose očuvanju okoliša te još jednom dokazuju svoju ekološku osviještenost.

INA Maziva d.o.o. pokrenula su dvije poluautomatske proizvodne linije koje omogućuju punjenje proizvodnog asortimana na bazi vode u novu, fleksibilnu, „meku" ambalažu i pakiranja za proizvode u 100 ml ambalaži. Zamjenom standardne ambalaže za proizvode na bazi vode (HPDE ambalaža) smanjuje se udio plastike za 70 %, odnosno četiri i pol puta u odnosu na standardnu ambalažu. Od puštanja u rad u 2021. godini, za proizvodnju je utrošeno 70 tona plastičnog granulata manje.

INA Maziva, prva je kompanija na tržištu Republike Hrvatske koja je pokrenula proizvodnju proizvoda u mekim pakiranjima, a osim što u meka pakiranja pune svoje vlastite proizvode, uslugu punjenja nude i kupcima koji žele na tržište plasirati vlastitu robnu marku.

Izazovi povezani s proizvodnjom, potrošnjom i trajanjem plastike mogu se pretvoriti u priliku za EU i konkurentnost europske industrije. Ti se problemi mogu riješiti ambicioznom strateškom vizijom koja obuhvaća cijeli vrijednosni lanac i kojom se može potaknuti rast, stvaranje radnih mjesta te inovacije.

INA koristi prilike u okruženju kako bi pridonijela ostvarenju ciljeva EU Strategije za plastiku, tj. smanjenju nastanka plastičnog otpada, kako investicijama u proizvodnom lancu i tehnološkim promjenama proizvodnog procesa, tako i promjenama u ponašanju svojih zaposlenika i svih sudionika. Prikazani primjeri u ovom radu potvrđuju opredjeljenje INA-e za smanjenje upotrebe plastike i sprečavanje nastanka otpada što je ključno za rješavanje problema plastičnog otpada.

Obavljanje poslova na odlagalištu otpada na Jakuševcu (mehaničke i biološke opasnosti) bila je tema izlaganja Gordane Jakšić, Državni inspektorat RH

Na odlagalištu otpada na Jakuševcu prisutne su mehaničke opasnosti kao i biološke i kemijske štetnosti.

U izlaganju je težište usmjereno na poslove koji se obavljaju na deponiji MKO, tko i kako obavlja te poslove, čime ih obavlja i u kojim uvjetima.

Skup poslova na deponiji naziva se poslovima odlaganja miješanog komunalnog otpada (MKO) i privremeno skladištenje te oporaba.

Što se krije iza tog stručnog izraza?

Ovaj izraz obuhvaća skup poslova - niz pojedinačnih poslova pri kojima se specijalnim vozilima za odvoz MKO otpad nakon što vozilo prođe ulazno vaganje, vozi na istovarne plohe. Sam deponij MKO je dužine cca 1,5 km, visine cca 55 m.

Skup poslova obuhvaća: odvoz kamionom komunalnog otpada na vrh deponija na mjesto određeno i pripremljeno za dnevni prihvat MKO; po dolasku na istovarnu plohu, radnik/signalist usmjerava vozilo gdje treba istovariti jer su neka područja još mekana; nakon što se MKO istovari, vozač specijalnog vozila iz kabine vozila otvori/zatvori zadnja vrata tovarnog prostora ili po potrebi to obavi ručno, uz pomoć suvozača/komunalnog radnika koji izlazi iz kabine vozila i usmjerava vozača; na istovarnoj plohi se nalaze i radni strojevi koji pripremaju teren te ugrađuju MKO u tijelo odlagališta – deponij; priprema prilaznih puteva građevinskim strojevima kako ne bi došlo do klizanja materijala, zatim se istovareni MKO gura utovarivačem, kojeg dalje preuzimaju buldožer i kompaktor koji razgrću i zbijaju MKO; na kraju dana ugrađeni MKO prekriva se zemljom određene debljine; kada se pojedini sektor popuni, onda se zatvara na način da se prekrije specijalnom folijom, a preko nje se polažu još neki materijali kao što su glina, zemlja, šljunak, i na kraju se zatvori;

Dakle, radi se o gradilištu gdje se moraju isprojektirati svi detalji, a to uključuje prilazne putove po kojima voze specijalni kamioni za odvoz miješanog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu MKO), kamioni kojima se doprema zemlja, radni strojevi....odgovorna osoba je i na ovom gradilištu inženjer; mora se istaknuti jedan važan moment, a to je problem mekanih područja odnosno dijelova radne plohe koja se još nije dobro nabila a doveženi material nije se slegao. Na takvom tlu ne mogu raditi buldožeri i kompaktori.

Na odlagalištu je prisutan velik broj strojeva. Na istovarnoj plohi je vrlo intenzivno jer osim što su gore radni strojevi (utovarivači, buldožer, kompaktor....) stalno dolaze specijalna vozila za odvoz kućnog MKO koji istovaraju otpad koji se nalazi u vrećicama, kao i kamioni koji istovaraju zemlju.

Povezano s uvjetima rada stanje je sljedeće: na istovarnoj plohi deponije osjeća se dosta jak neugodan miris koji nastaje upravo od MKO; uslijed raspadanja MKO, stvaraju se plinovi (metan cca 50 %, amonijak, sumporovodik...); prisutni su i leteći komadi laganih vrećica i nekih sličnih laganih vrsta otpada; znatan je utjecaj nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta jer je to rad na otvorenom gdje temperature lako postižu ekstreme – vruće/hladno uz  moguć jak vjetar, kišu ili snijeg; zbog MKO, a i zbog sadržaja nečeg što ne pripada na ovakvu vrstu deponije prisutne su i biološke štetnosti; deponij nije ravna površina te strojari vrlo često voze i rukuju strojevima na velikim nagibima.

Mjere za smanjenje ili uklanjanje opasnosti i štetnosti su: redovito mjerenje razine plinova. Metan se koristi za proizvodnju električne energije. Prilikom projektiranja se predviđaju odušci i metanski zdenci kako bi kontrolirali prisutnost metana zbog eksplozivnih svojstava. Zbog proračunate količine zemlje koja se navozi i sabija, kontrolira se i nastajanje količina drugih plinova. Mjeri se prisutnost bakterija, plijesni, prašine i čestica u okolini. Mjerenja do sada nisu pokazala prisutnost bakterija, ali prisutnost plijesni i prašina kao i letećih čestica da (u granicama koje nisu jako opasne za čovjeka) no radnici moraju koristiti osobnu zaštitnu opremu za zaštitu dišnih putova i za zaštitu očiju. Galebovi i druge ptice dva puta godišnje hvataju se i označavaju od strane veterinarskog fakulteta i Veterinaske inspekcije. Radnici zbog nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta zadužuju i koriste odgovarajuća radna zimska i ljetna odijela, kao i obuću. Najviše problema s nepovoljnom mikroklimom ima signalist koji obavlja gotovo cijelo vrijeme posao na otvorenom.

Signalist za odmor i sklonište od nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta koristi manji kontejner, ali zbog prisutnosti plinova na deponiji u njega ne smije biti ugrađena klima ili neko grijanje zimi te se to pitanje rješava oganizacijski. Mehaničke opasnosti u prometu kontroliraju se na način da signalist svakom vozaču vozila koje dolazi na radnu plohu deponija signalizira – upućuje vozača na koje mjesto mora ići kako bi se MKO pravilno ugrađivao. Vibracije koje trpe strojari ublažavaju se izborom i davanju na korištenje kvalitetnih sjedala. Zbog velikih nagiba terena na deponiji, strojari moraju biti stručni i spretni za vožnju te rukovanje strojevima na terenu koji je uz to vrlo često klizav.

Na odlagalištu otpada na Jakuševcu prisutno je niz opasnosti, štetnosti i napora. Postavljaju se sljedeća pitanja: Jesmo li analizirali kojim su sve rizicima izloženi radnici koji obavljaju svoje poslove i radne zadatke na deponiji MKO? Uzimamo li prilikom izrade procjene rizika sve te faktore u obzir? Da bi mogli govoriti o zaštiti okoliša, prvo moramo ispoštovati sve propoise iz zaštite na radu.

1. sc. Teuta Tompić, Bioinstitut d.o.o., govorila je o Ulozi laboratorija u gospodarenju otpadom

Zakonom o gospodarenju otpadom (N.N., br. 84/21.) propisuju se mjere u svrhu zaštite okoliša i ljudskoga zdravlja sprječavanjem ili smanjenjem nastanka otpada, smanjenjem negativnih učinaka nastanka otpada te gospodarenja otpadom, smanjenjem ukupnih učinaka uporabe sirovina i poboljšanjem učinkovitosti uporabe sirovina te povećanjem recikliranja i ponovnog korištenja reciklata, što je nužno za prelazak na kružno gospodarstvo i osiguranje dugoročne konkurentnosti Republike Hrvatske i Europske unije.

Posjednik otpada dužan je kategorizirati otpad koji ima u posjedu tako da odredi porijeklo i mjesto nastanka otpada, grupu, podgrupu i ključni broj otpada i svojstva otpada sukladno Katalogu otpada iz novog Pravilnika o gospodarenju otpadom (N.N., br. 106/22.). Otpad koji u Katalogu otpada nije određen kao opasni otpad, smatra se opasnim otpadom ako se ispitivanjem utvrdi da posjeduje opasno svojstvo. Opasni otpad ne može se ponovno kategorizirati kao neopasni otpad ako je koncentracija opasne tvari zbog koje je otpad izvorno kategoriziran kao opasni, razrjeđivanjem smanjena ispod granične vrijednosti radi koje se otpad mora kategorizirati kao opasni. Kad nije moguće provesti ispitivanje postojanja opasnog svojstva, a postoji sumnja da bi otpad mogao imati opasno svojstvo, posjednik otpada dužan je takav otpad kategorizirati kao opasni.

Pravna osoba može obavljati uzorkovanje i ispitivanje otpada, nusproizvoda, rezultata oporabe otpada i određivanje opasnih svojstava otpada, ako je akreditirana za odgovarajuću metodu uzorkovanja i ispitivanja. Ispitivanje otpada obavlja se u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 440/2008. od 30. svibnja 2008. o utvrđivanju ispitnih metoda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006. Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL L 142, 31. 5. 2008., str. 1.), relevantnim napomenama Europskog odbora za normizaciju ili drugim međunarodno priznatim ispitnim metodama i smjernicama

Kvaliteta uzorkovanja otpada utječe na kvalitetu konačnih rezultata ispitivanja. Prema nekim istraživanjima, standardna odstupanja rezultata ispitivanja 67 % potječu od uzorkovanja, 20 % od pripreme uzoraka, a samo 13 % od mjerenja pokazatelja provedenih različitim tehnikama u laboratoriju. Pogreške uzorkovanja često se zanemaruju u odnosu na pogreške mjerenja pa ih je stoga važno prepoznati i svesti na najmanju moguću mjeru. Prilikom uzorkovanja, iz cjeline treba uzeti reprezentativan uzorak koji po svom sastavu odgovara cjelini. Tehnike uzorkovanja otpada propisane su normama. Osim što se uzorkovanje treba provoditi normiranim metodama, zahtjev je da iste budu i akreditirane prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 koja predstavlja međunarodni standard za kvalitetu laboratorijskih ispitivanja. 

Tehnika uzorkovanja ovisi o karakteristikama materijala koji se uzorkuje i okolnostima na mjestu uzorkovanja: uvjeti na lokaciji uzorkovanja/raspored/položaj materijala (u spremniku, na hrpi, pokretnoj vrpci,…); heterogenost materijala (homogene tekućine, tekućine u slojevima, istaloženi muljevi, smjese krutog materijala,…); kompozitni/pojedinačni uzorci.     

Pri uzorkovanju krutog otpada razlikujemo dva osnovna načina:uzorkovanje praškastih, sitnozrnatih i kristaliničnih materijala te uzorkovanje krupnozrnatih i grudastih materijala.

Postupci uzorkovanja tekućina i muljeva ovise o obliku i veličini spremnika, cjevovoda ili laguna u kojima se otpad sakuplja i čuva.

Mjesta uzorkovanja i količine uzoraka trebaju biti određene planom uzorkovanja. Svaki način uzorkovanja iziskuje posebnu opremu, način pripreme, statistički pristup te osobnu procjenu postupka uzorkovanja. Zbog svega navedenog osoblje koje provodi uzorkovanje mora biti dobro educirano i opremljeno što podrazumijeva opremu za uzorkovanje, uključujući i transportno vozilo te zaštitnu odjeću i obuću.

Za svaku vrstu nastalog otpada posjednik je dužan provesti kategorizaciju otpada. Kategorizacija podrazumijeva dodjelu svojstvenog ključnog broja otpada te provjeru karakterističnih opasnih svojstava otpada. Ključni broj dodjeljuje se s obzirom na grupu, podgrupu i vrstu otpada te njegova svojstva, a naveden je u Katalogu otpada, Dodatka X. Pravilnika o gospodarenju otpadom (N.N., br. 106/22.). Između ostalog, ključni broj daje informaciju i o preporučenom postupku obrade. Ako posjednik otpada ne može samostalno odrediti ključni broj, potrebno je provesti laboratorijsko ispitivanje otpada od strane ovlaštenog laboratorija. Na taj se način predloženi ključni broj može potvrditi ili odrediti novi, a otpad zbrinuti ili oporabiti nekim od postupaka navedenih u Dodacima I i II Zakona o gospodarenju otpadom (N.N., br. 84/21.). U već spomenutom Dodatku X. Pravilnika također je opisana kategorizacija za prekogranični promet otpadom za koju je potrebno provesti laboratorijsko ispitivanje otpada. Ispitivanje je poželjno provoditi standardiziranim postupcima prema međunarodno priznatim normama. Metode trebaju biti validirane odnosno detaljno provjerene. Jedna od učinkovitih provjera je i međulaboratorijsko ispitivanje sposobnosti. Provođenje uzorkovanja i ispitivanja otpada u ovlaštenom laboratoriju akreditiranim postupcima u skladu s normom HRN EN ISO/IEC 17025 ujedno je i zakonski zahtjev.    

Za otpad koji se želi trajno odložiti na odlagalište inertnog, neopasnog ili opasnog otpada parametri ispitivanja propisani su Pravilnikom o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (N.N., br. 114/15., 103/18. i 56/19.). Ako je godišnja količina istovjetnog otpada veća od 15 t potrebno je izraditi osnovnu karakterizaciju otpada koja ima rok valjanosti 12 mjeseci.

Osnovna karakterizacija ne izrađuje se za: otpad istog posjednika ako njegova ukupna odložena količina u razdoblju od četiri mjeseca uzastopno ne prelazi 200 kg; ključne brojeve 20 02 02 zemlja i kamenje i 20 03 03 ostaci od čišćenja ulica; građevni otpad koji sadrži azbest te čvrsto vezani azbestni otpad. 

Parametri ispitivanja eluata otpada za zbrinjavanje na nekom od odlagališta uključuju: suhu tvar, fluoride, kloride, sulfate, otopljeni organski ugljik (DOC), ukupne otopljene tvari (TDS), fenole, teške metale (As, Sb, Ba, Cd, Cr, Cu, Hg, Mo, Ni, Pb, Se, Zn) te dodatne parametre ispitivanja: ukupni organski ugljik (TOC), hlapive aromatske ugljikovodike (BTEX), ukupne poliklorirane bifenile (PCB), ugljikovodike (mineralna ulja) te sumu policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH). 

U brojnim procesima nastaje otpad, često opasni, kojeg je potrebno zbrinuti spaljivanjem. Otpad koji je namijenjen spaljivanju ili termičkoj obradi ispituje se u skladu s Pravilnikom o termičkoj obradi otpada (N.N., br. 75/16.). Izvješće o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava mora minimalno sadržavati: točku paljenja, toplinsku vrijednost, udio halogena, vode, sumpora, pepela, polikloriranih bifenila (PCB) i teških metala: Cr, Cd, Hg, Pb, Ni, V. Za nabrojane parametre ispitivanja nisu definirane granične vrijednosti već ispitno izvješće služi kao deklaracija ispitane vrste otpada te zbrinjavatelju daje bitne informacije za pravilno provođenje postupka obrade.    

Fizikalno-kemijska obrada podrazumijeva postupke uparavanja, sušenja, kalciniranja i dr., a otpad koji zaostane nakon takve obrade dobiva drugi naziv i ključni broj te se može zbrinuti nekim od postupaka iz Dodatka i Zakona N.N., br. 84/21.

Kod otpada namijenjenog fizikalno-kemijskoj obradi razlikujemo otpad organskog i anorganskog podrijetla. Parametri ispitivanja otpada organskog podrijetla: izgled, pH, ukupna ulja i masti, suha tvar, policiklički aromatski ugljikovodici (PAH), fenoli, ukupni halogeni, poliklorirani bifenili (PCB), lako oslobodivi cijanidi, teški metali: Cd, Hg, Pb, Ni, Cr. Parametri ispitivanja otpada anorganskog podrijetla: izgled, pH, vodljivost, ukupna ulja i masti, suha tvar, nitriti, krom VI, lako oslobodivi cijanidi, teški metali: Cd, Hg, Pb, Ni, Cr.

Mulj nastaje kao nusprodukt u različitim segmentima proizvodnje i prerade. O podrijetlu mulja ovisi njegov sastav, a o sastavu način zbrinjavanja. Najveće količine mulja vežu se uz komunalne i industrijske uređaje za pročišćavanje otpadnih voda. Mulj koji nastaje u tom procesu može se zbrinuti uporabom u poljoprivredi kao gnojivo što je regulirano Pravilnikom o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi N.N., br. 38/08. Navedeni Pravilnik propisuje i fizikalno-kemijske parametre ispitivanja mulja te njihove maksimalno dopuštene koncentracije (MDK). Ovim Pravilnikom regulirane su i koncentracije teških metala u tlu na koje se mulj želi odložiti. Usporedbom rezultata mjerenja s MDK vrijednostima donosi se stručno mišljenje o mogućnostima odlaganja ispitanog mulja na ispitanu poljoprivrednu površinu.

Kompostiranjem se zatvara prirodni ciklus kruženja tvari u prirodi – od biorazgradivog otpada nastaju vrijedne organske tvari. Kompostiranje pridonosi: smanjenju volumena otpada, smanjenju troškova odlaganja otpada, smanjenju onečišćenja vode, tla i zraka, poboljšanju kvalitete tla te stvaranju kvalitetnijeg okoliša. Prema Pravilniku o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva N.N., br. 56/08. kompost se definira kao organsko gnojivo i poboljšivač tla proizveden kontroliranom biooksidativnom razgradnjom različitih smjesa sastavljenih prvenstveno od različitih biljnih ostataka, ponekad pomiješanih s organskim gnojivima i/ili životinjskim ostacima, a sadrži ograničene količine mineralnih tvari. Ispitivanje komposta stoga je vrlo opsežno i nije regulirano jednim zakonskim aktom već kombinacijom više njih.

Novim Pravilnikom o gospodarenju otpadom (N.N., br. 106/22.) u drugom dijelu –  „Sprječavanje nastanka otpada“ detaljno su opisane „Pojedinosti dokaza o ispunjavanju uvjeta za upis u Očevidnik nusproizvoda“.

Dakle, propisani su uvjeti daljnje uporabe tvari ili predmeta odnosno da tvar ili predmet ispunjava zahtjeve u pogledu kakvoće proizvoda, zaštite okoliša i zdravlja ljudi. Zadovoljenje tih zahtjeva dokazuje se izvješćem akreditiranih tijela za ocjenjivanje sukladnosti/akreditiranih laboratorija koje dokazuje da tvar ili predmet zadovoljava zahtjeve propisa i normi u pogledu kakvoće te izjavom proizvođača nusproizvoda i budućeg korisnika nusproizvoda da uporaba nusproizvoda neće dovesti do značajnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi. Isto tako, proizvođač nusproizvoda dužan je provoditi postupak provjere svojstava nusproizvoda i ostalih uvjeta na osnovi kojih je upisan u Očevidnik nusproizvoda za prvu pošiljku i šaržu te ako nema promjena u procesu proizvodnje, jednom godišnje provoditi fizikalno – kemijske analize putem akreditiranog i ovlaštenog laboratorija.

Zaključno je potrebno naglasiti: kvaliteta uzorkovanja znatno utječe na kvalitetu konačnih rezultata ispitivanja; za svaku vrstu otpada potrebno je provesti kategorizaciju – određivanje ključnog broja otpada uključujući ispitivanje karakterističnih opasnih svojstava; kategorizaciju provodi ovlašteni i akreditirani laboratorij;ovlašteni laboratorij prema Zakonu o gospodarenju otpadom N.N., br. 84/21. mora za svaku metodu uzorkovanja i ispitivanja biti akreditiran u skladu sa zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025; za upis u Očevidnik nusproizvoda potreban je dokaz da uporaba nusproizvoda neće dovesti do značajnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi – početna i periodička laboratorijska ispitivanja.

O izradi procjene rizika pomoću aplikacije Risco, govorio je Petar Weigand, Linija koda d.o.o.

Osim što je zakonska obveza svakog poslodavca, poanta procjenjivanja rizika je poboljšati mjere zaštite na radu kako bi svi obavili svoje poslove na siguran način bez ozljeda i bolesti. Za vrijeme procjenjivanja rizika želimo uočiti sve opasnosti, štetnosti i/ili napore kojima smo izloženi. Time ćemo lakše odrediti mjere koje će nam služiti za smanjivanje, ili ovisno o mogućnostima specifičnog posla, potpuno uklanjanje rizika.

Manji rizik dovodi do manje ozljeda i bolesti radnika, tj. bolovanja i manje problema u svakodnevnom poslovanju te indirektno osigurava pouzdanije, a time i profitabilnije poslovanje. Naravno, procjenjivanjem rizika izvršavamo zakonske obveze, izbjegavamo zakonom propisane kazne i smanjujemo odgovornost poslodavca, ali to nikako ne bi trebao biti glavni razlog.

Zakon o zaštiti na radu i Pravilnik o izradi procjene rizika opisali su postupak procjenjivanja rizika i odredili njen minimalni sadržaj. Kako bi dali konkretan primjer o izgledu finalng dokumenta procjene rizika i kako bi pomogli u njegovoj izradi, Ministarstvo je u suradnji s tvrtkom Linija koda d.o.o. (autorima aplikacije WebZNR www.zastitanaradu.hr) napravilo web aplikaciju RISKO.

Risko je dostupan putem mrežnih stranica Ministarstva (uznr.mrms.hr) te zahtjeva jedino pristup Internetu i moderan internetski preglednik (Google Chrome, Microsoft Edge, Mozilla Firefox, Apple Safari i sl). Aplikacija je u potpunosti dostupna anonimno, tj ne zahtjeva registraciju korisnika i ne pohranjuje niti jedan podatak na servere Ministarstva.

Risko korisnika vodi kroz postupak procjenjivanja rizika pri tome prikupljajući sve potrebne podatke kako bi na kraju postupka izradio dokument procjene rizika u obliku Microsoft Word datoteke. Korisnik datoteku preuzima na svoje računalo te prema potrebi ispisuje ili digitalno distribuira svojim radnicima.

Ovisno o odgovorima korisnika, Risko će prikazati dodatne alate: izračun rizika kod statodinamičkih napora, izračun rizika pri ponavljajućim zadacima, upitnik o primjeni i propustima u primjeni osnovnih pravila zaštite na radu za sredstva rada, upitnik za procjenu psihosocijalnih rizika (stresa), obrazac o sudjelovanju radnika u izradi procjene rizika.

Risko će pomoći svima koji nemaju puno iskustva u području zaštite na radu da se upoznaju s osnovnim pojmovima i obvezama. Prije početka rada bitno je razlikovati sljedeće pojmove: radno mjesto, posao, mjesto rada.

Radno mjesto nije pojam definiran Zakonom, ali je često korišten u praksi (sistematizaciji radnih mjesta, ugovorima o radu, internim pravilnicima poslodavca, kolektivnim ugovorima i sl). U pogledu procjene rizika, radno mjesto predstavlja skup poslova koji se obavljaju na određenim mjestima rada.

Posao predstavlja radni postupak s jedinstvenim opasnostima, štetnostima ili naporima za koje se procjenjuje vjerojatnost i posljedica neželjenog događaja. Na temelju danih odgovora i matrice rizika, Risko će procijeniti rizik.

Mjesto rada je svako mjesto na kojem radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju.

Na kraju procjene rizika, tj u postupku dokumentiranja, Risko će izraditi sve potrebne priloge koji su nastali na temelju prikupljenih podataka: raspored poslova i mjesta rada po radnim mjestima, popis poslova s posebnim uvjetima rada, uvjeti koje moraju ispunjavati radnici i rokovi za ponovnu provjeru zdravstvene sposobnosti radnika, popis izvora fizikalnih štetnosti, kemikalija, odnosno bioloških agensa koji se koriste, popis radne opreme koja se koristi pri obavljanju poslova, popis osobne zaštitne opreme za poslove kod kojih se ista mora upotrebljavati, popis potrebnih ispitivanja, popis poslova na kojima je radnik izložen naporu vida i/ili govora, izloženost statodinamičkim naporima, ispunjenje minimalnih zahtjeva za svakog radnika koji obavlja posao računalom i drugom opremom.

Risko je odličan alat za početnu izradu procjene rizika te je konačno dao jasan okvir što svaka procjena rizika mora sadržavati. Procjenu rizika potrebno je ažurirati čim dođe do promjene u prikupljenim podacima, tj. ako se promijeni proces rada, dogodi se nezgoda, uvede se nova radna oprema i sl.

Zbog opsega podataka koji su potrebni za izradu procjene rizika, Risko je najprimjereniji za poduzeća s relativno manjim brojem radnika i radnih mjesta tj. poslova i mjesta rada. Također, dobar je alat za ovlaštene tvrtke kako bi jednoobrazno i kvalitetno izrađivali procjene rizika za svoje klijente.

Na kraju, potrebno je reći da je kao i niz drugih korisnih projekata, ideja i koncept za izradu ovog alata nastala u vrijeme djelovanja nacionalne javne ustanove; Zavoda za unapređivanje zaštite na radu.

                                                                                                               Vitomir Begović