Utjecaj rada na daljinu na sigurnost i zdravlje na radu
Pandemija je utjecala na povećanje broja osoba koje rade od kuće, a taj trend se očekuje i dalje. Ovaj oblik rada danas je prilično čest, što potvrđuju i podaci. U 2020. godini 20 % zaposlenih u Europskoj uniji radilo je od kuće.
Međunarodna organizacija rada (ILO) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pripremile su publikaciju o utjecaju rada na daljinu na sigurnost i zdravlje na radu, uključujući smjernice za organiziranje takvog rada koji će pridonijeti tjelesnom i psihičkom zdravlju radnika.
Prednosti i nedostaci rada na daljinu od kuće
Rad od kuće ima mnoge značajke, poput lakšeg usklađivanja privatnog i profesionalnog života, više mogućnosti za tjelesnu aktivnost i fleksibilan radni raspored, uštedu vremena na putu do posla, manje opterećenje okoliša, veću učinkovitost i niže operativne troškove.
Iako postoje potencijalne prednosti rada na daljinu od kuće, takav oblik rada može biti i štetan za zdravlje radnika koji rade na daljinu te može pridonijeti razvoju poremećaja mišićno-koštanog sustava ili dodatno pogoršati postojeća stanja.
Prekomjerno radno opterećenje, povećana socijalna izolacija uzrokovana odvojenošću od kolega, nedostatak izravne interakcije i potpore te tjeskoba mogu znatno utjecati na dobrobit radnika, što pak može dovesti do povećanog rizika od nastanka poremećaja mišićno-koštanog sustava. Postoji negativna povezanost između trajanja rada na daljinu i socijalne potpore kolega i neposrednih rukovoditelja. Čini se da su nedostatak socijalne potpore kolega i nadređenih osoba, niska razina autonomije, iznimno zahtjevni radni zadatci i niska razina zadovoljstva povezani s povećanom incidencijom poremećaja mišićno-koštanog sustava. Sveprisutnost posla te osjećaj da osoba danonoćno boravi u uredu mogu uzrokovati stres, što pridonosi razvoju poremećaja mišićno-koštanog sustava.
ILO i WHO također primjećuju da se sigurnosni i zdravstveni aspekt rada od kuće previše zanemaruju. Stoga obje međunarodne organizacije ističu da rad od kuće mora biti organiziran na način da ne dovodi do slabije sigurnosti i pogoršanja fizičkog i psihičkog zdravlja radnika. Među najčešćim negativnim utjecajima rada od kuće su npr. usamljenost, izgaranje, depresija, nasilje u obitelji, mišićno-koštane i druge ozljede i bolesti, naprezanje očiju, povećana konzumacija alkohola i pušenje, dugotrajno sjedenje, produljeno vrijeme rada i debljanje.
Procijeniti rizik i primijeniti mjere prevencije
Sigurnost i zdravlje na radu zajednička je briga vlada, poslodavaca i zaposlenika. Svi imaju važnu ulogu u zaštiti i promicanju istog na radu, posebno u području ergonomije, mentalnog zdravlja i dobrobiti. Na to ih obvezuju Konvencija o sigurnosti i zdravlju na radu i direktive EU-a, kao i nacionalni propisi.
Rad na daljinu mora biti obuhvaćen obveznom procjenom rizika koju provodi poslodavac. Potrebno je jasno odrediti sljedeće: tko (kada/kako) provodi procjenu rizika; provodi li procjenu rizika poslodavac na temelju informacija koje mu pruži radnik; provodi li se procjena rizika za svakog radnika koji radi na daljinu pojedinačno (samoprocjena na temelju alata/vodiča/kontrolnog popisa koji je osigurao poslodavac), može li poslodavac/stručnjak zaštite na radu uz dopuštenje radnika posjetiti njegov dom; ako radnik uskrati dopuštenje, procjena rizika trebala bi se provesti na temelju informacija prikupljenih od radnika koji radi od kuće.
U Hrvatskoj je nužno dosljedno primijeniti odredbe Zakona o radu koje se odnose na rad na izdvojenom mjestu rada, ali i međusobno uskladiti određene sada nedorečene ili kontradiktorne podzakonske propise o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, kako isti ne bi bili uzrok izostanka mjera prevencije, a time i nesreća i bolesti povezanih s radom kod kuće ili na mjestu koje nije prostor poslodavca.
Između ostalog, praktična rješenja drugih zemalja o sigurnosti na izdvojenom mjestu rada, uključivo i radu od kuće, prezentirana su i u članku na poveznici https://hrcak.srce.hr/file/362283.
Publikacija Međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije dostupna je na https://www.who.int/publications/i/item/9789240040977.
Međunarodni standardi za siguran i zdravi rad
Navedeno je potrebno promatrati i u kontekstu upravo završenog 110. redovnog zasjedanja Međunarodne konferencije rada, na kojoj je prihvaćena rezolucija koja među temeljna načela i prava u području rada uključuje sigurno i zdravo radno okruženje, koje podrazumijeva i rad od kuće. Sigurno i zdravo mjesto rada nema alternative. Zbog rastućih promjena u svijetu rada i novih oblika rada, a time i rizika, potrebno je u obvezu primjene mjera zaštite na radu i zaštite zdravlja uključiti i samozaposlene osobe, platformske radnike i dr.
Međunarodni radni standardi glavno su sredstvo kroz koje Međunarodna organizacija rada djeluje još od svog osnutka 1919. godine. Republika Hrvatska članica je MOR-a od 30. lipnja 1992. godine. U lipnju iste godine postala je i članica Svjetske zdravstvene organizacije.
Do sada su postojale četiri kategorije temeljnih načela i prava na radu: sloboda udruživanja i učinkovito priznavanje prava na kolektivno pregovaranje; ukidanje svih oblika prisilnog ili obveznog rada; učinkovito ukidanje dječjeg rada te ukidanje diskriminacije u pogledu zapošljavanja i zanimanja.
Posljednja Odluka Konferencije znači da će sigurni i zdravi radni uvjeti postati peta kategorija, pa se sve države članice MOR-a obvezuju poštovati i promicati temeljno pravo na sigurno i zdravo radno okruženje.
Rezolucijom je također propisano da Konvencija MOR-a br. 155. o zaštiti na radu, zdravlju i radnom okolišu i Konvencija MOR-a br. 187. o promicanju sigurnosti i zdravlja na radu postaju temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada (pored postojećih osam).
Niz otvorenih problema u području sigurnosti i zdravlja na radu
Ovih dana Vlada često ističe da Hrvatska bilježi 1.622.421 osiguranika, što je najveći broj osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ponovno se najavljuju i djelomične izmjene Zakona o radu (koje uključuju i mogućnost dodatnog radnog opterećenja radnika tj. proširenog rada za drugog posodavca), pri čemu se kao najvažniji razlog promjena navodi ispunjenje preuzetih obveza prema EU iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026.
Europska direktiva o radnom vremenu još iz 2003. ograničila je maksimalni tjedni rad na 48 sati s prekovremenim satima. Prekovremeni rad ili dulji radni tjedan prema istraživanjima Eurofounda, šteti mentalnom i fizičkom zdravlju radnika, uzrokuje niz zdravstvenih poremećaja te narušava ravnotežu poslovnog i privatnog života radnika. U Njemačkoj propisani radni tjedan traje 35,6 sati, radnici dnevno mogu maksimalno raditi 10 sati, a tjedno s prekovremenim satima maksimalno 48 sati.
Istovremeno ove godine 86 % Islanđana već je prešlo na kraće radno vrijeme ili je steklo pravo pregovarati o tome, nakon što je velika studija pokazala da je kraći radni tjedan poboljšao dobrobit te smanjio stres i izgaranje bez žrtvovanja produktivnosti.
Dakle, što se hrvatske situacije tiče postoji i druga strana medalje, o kojoj se ne govori, kao da nije važna, a ustvari je najvažnija, uz niz drugih pitanja, a to je fizičko i mentalno zdravlje radne populacije, održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava, konkuretnost nacionalnog gospodarstva, kvaliteta života i životni standard.
Pored kvalitetne, razumljive, provedive i stabilne zakonodavne regulative, prihvaćanja činjenice da je ulaganje u zdravlje i sigurnost na radu višestruko isplativa investicija, a ne trošak, potrebno je razvijati kulturu prevencije te osigurati stručnu podršku i učinkovit nadzor.
Neopravdano se zanemaruje da je u kontinuranom padu broj inspektora zaštite na radu, kojih prema sistematizaciji nedostaje više od 20, a prema standardima čak oko 70.
U Političkim smjernicama Ursule von der Leyen, predsjednice Europske komisije između ostalog je istaknuto da je „od vitalnog značaja da države članice kao prioritet osiguraju pružanje odgovarajućih financijskih i ljudskih resursa nacionalnim inspekcijama rada“.
Navedenom podatku potrebno je pridodati i potkapacitiranost medicine rada i nedostatak od oko 50 timova, što nikako nije obećavajuće za jačanje mjera prevencije te unapređivanje sigurnosti i zdravlja na radu.
Koliko je situacija dramatična potvrđuje i podatak da je u obiteljskoj medicini u ovom trenutku 2.213 doktora, nedostaje ih 150, a njih 733 je starije od 60 godina, pa je procjena da će se broj liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u idućih pet godina smanjiti za više od 24 %.
Dakle, nema potrebne ravnoteže između broja zaposlenih s jedne strane, i s druge strane onih koji su prva crta zaštite; potrebnog broja inspektora zaštite na radu i timova medicine rada.
U posljednje četiri godine u prosjeku se službeno prijavljuje više od 17.000 ozljeda na radu, 54 smrtna događaja na mjestima rada, od kojih godišnje prosječno 22 radnika umiru na radnom mjestu zbog bolesti! Navedenome treba pridodati i izostanke s rada zbog bolovanja (svakodnevno je više od 56.000 radnika spriječeno za rad), na koja utječu opće zdravstveno stanje pojedinca, često povezano s radnim uvjetima.
Troškovi posljedica ozljeda na radu, smrtnih slučajeva i specifične zdravstvene zaštite godišnje iznose više od 266.000.000 kuna, čemu treba pridodati direktne i indirektne troškove koji se odnose na gospodarske subjekte, kao i obitelji stradalih.
Što je potrebno žurno promijeniti?
Društvena ulaganja u sigurnost i zdravlje na radu nedvojbeno su ekonomski opravdana. Mnoge države u EU uvele su mehanizme financijskog nagrađivanja organizacija koje pružaju sigurna i zdrava radna mjesta, a pozvane su i ostale države članice da uvedu slične mehanizme. Ti poticaji obuhvaćaju niže premije osiguranja, porezne olakšice ili državne subvencije.
U Hrvatskoj nije uspostavljen pravičan, transparentan i stimulativan model doprinosa za zaštitu zdravlja na radu, koji bi poticao ulaganja u prevenciju, informiranje, edukaciju, kampanje i provedbu više razine mjera od minimalno propisanih, a sve zbog sprječavanja ozljeda, profesionalnih i drugih bolesti povezanih s radom.
Procjena rizika je temeljni dokument u prevenciji sigurnosti i zdravlja na radu i ne smije se tretirati kao administrativna obveza, koju može svatko ispuniti, već kao krajnje odgovoran, stručan i analitički posao koji trebaju multidisciplinarno raditi profesionalci.
Veza između našeg zdravlja i dobrobiti te produktivnosti na poslu postaje sve jasnija. Uz sigurno i zdravo radno okruženje, pravedne plaće, odnose s nadređenima i kolegama, dizajn posla, stupanj odgovornosti i ovlaštenja, radno opterećenje, radno vrijeme i razvoj karijere vitalne su komponente dobrobiti radnika.
Poslodavci bi trebali ulagati u sigurnost, zdravlje i dobrobit na radnom mjestu kako bi stvorili bolji radni život, bolji radni učinak, smanjenu fluktuaciju osoblja i povećanu produktivnost.
Zato je krajnje vrijeme da Vlada, ali i Hrvatski sabor ovu temu postave u prioritet svojeg rada i djelovanja, kako bi proveli konkretne reforme u zdravstvu, državnoj i javnoj upravi, pružili podršku i osigurali organizacijske i materijalne preduvjete za učinkovito i sinergijsko djelovanje inspekcije zaštite na radu, medicine rada i obiteljskih liječnika.
Time će se pridonijeti poštovanju standarda za djelovanje inspekcije i medicine rada, ostvarivanju 10. načela Europskog stupa socijalnih prava (zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje) i provedbi Strateškog okvira EU o sigurnosti i zdravlju na radu 2021.-2027. („vizija nula“, kultura preventivnih mjera zaštite zdravlja, jačanje inspekcijskih službi,….) jer su dostojanstven rad te sigurni i zdravi radni uvjeti jedno od osnovnih ljudskih prava.
Vitomir Begović