Zaštita radnika na digitalnim platformama
Europski parlament je glasovanjem 376 zastupnika za mandat o pregovorima s državama članicama; 212 protiv i 15 suzdržanih, odobrio odluku o početku pregovora o novim mjerama za poboljšanje uvjeta za radnike na digitalnim radnim platformama.
Broj aktivnih platformi u Uniji povećao se s 463 u 2016. godini na 516 u ožujku 2021. godine. U istom se razdoblju gospodarstvo platformi u Uniji gotovo upeterostručilo, s procijenjenih 3,4 milijarde EUR u 2016. godini na oko 14 milijardi EUR u 2020. godini. Većina aktivnosti takvih platformi odnosi se na usluge taksija i dostave hrane, na koje je pandemija bolesti COVID-19 snažno utjecala (–35 % odnosno +125 %). Platforme koje su podrijetlom izvan Unije imaju važnu ulogu u gospodarstvu platformi Unije.
U prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi, između ostalog ističe se da se čl. 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima predviđa pravo svakog radnika na poštene i pravične radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.
Novim pravilima reguliralo bi se kako ispravno odrediti radni status radnika na platformama i kako bi platforme za digitalni rad trebale koristiti algoritme i umjetnu inteligenciju za praćenje i ocjenjivanje radnika.
Skupom pravnih instrumenata predviđaju se minimalni standardi u pogledu radnih uvjeta i radničkih prava u cijeloj Uniji. To posebno uključuje Direktivu (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima, Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o radnom vremenu, Direktivu 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje i druge posebne instrumente o aspektima kao što su zdravlje i sigurnost na radu, trudne radnice, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, rad na određeno vrijeme, rad na nepuno radno vrijeme, upućivanje radnika, obavješćivanje i savjetovanje s radnicima. Ti pravni instrumenti bili su predmet tumačenja Suda Europske unije, a posebno u relevantnoj sudskoj praksi u skladu s kojom se vrijeme „pripravnosti”, tijekom kojeg su mogućnosti radnika za obavljanje drugih aktivnosti znatno ograničene, smatra radnim vremenom. Tumačenje Suda posebno je važno za radnike koji rade putem platformi i koji provode 8 do 9 sati tjedno obavljajući neplaćene zadaće, kao što su istraživački poslovi, čekanje na zadatke, sudjelovanje u natječajima za dobivanje zadataka te pregledavanje oglasa za posao, što se ne smatra radnim vremenom kad su pogrešno klasificirani kao samozaposleni. Iako se tim instrumentima radnicima pruža određena razina zaštite, oni se ne primjenjuju na stvarno samozaposlene osobe.
Iako se postojećim ili predloženim pravnim aktima Unije predviđaju određene opće zaštitne mjere, za izazove u radu putem platformi potrebne su dodatne posebne mjere. Kako bi se razvoj rada putem platformi oblikovao na održiv način, potrebno je da Unija utvrdi nove minimalne standarde u pogledu radnih uvjeta kako bi riješila probleme koji proizlaze iz rada putem platformi i zaštitila prava radnika koji rade putem platformi. Radnicima koji rade putem platformi i ako je primjenjivo, osobama koje rade putem platformi, trebalo bi osigurati niz minimalnih prava, ispravno utvrđivanje njihova ugovornog statusa kao i poštene i pravične radne uvjete, promicanje transparentnosti, pravednosti, odgovornosti i nediskriminacije te sprečavanje rizika za zdravlje i sigurnost u algoritamskom upravljanju kao i poboljšanje transparentnosti rada putem platformi, među ostalim u prekograničnim situacijama te osigurati prava na kolektivno pregovaranje u skladu s nacionalnim pravom i praksom. To bi pitanje trebalo riješiti u cilju poboljšanja pravne sigurnosti, stvaranja jednakih uvjeta za digitalne radne platforme i pružatelje usluga izvan interneta te podupiranja održivog rasta digitalnih adnih platformi u Uniji. Kako bi se to postiglo, osobe koje rade putem digitalne radne platforme trebalo bi ispravno klasificirati s obzirom na njihov ugovorni status kako bi mogle pristupiti mjerodavnom nacionalnom pravu o radu i socijalnoj zaštiti.
Kako bi se osigurala učinkovita provedba inspekcije rada, države članice trebale bi imati dovoljno inspektora rada, u skladu s Konvencijom ILO-a br. 81 o inspekciji rada i Izvješćem ILO-a br. III o 95. međunarodnoj konferenciji rada 2006. godine, u kojem se preporučuje jedan inspektor rada na 10.000 radnika. Države članice trebale bi svake godine odrediti nacionalni cilj za broj inspekcija koje je potrebno provesti u pogledu sektora djelatnosti u kojima djeluju digitalne radne platforme kako bi se osigurala ispravna klasifikacija radnika.
Europska komisija provela je savjetovanje sa socijalnim partnerima u dvije faze, u skladu s člankom 154. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi. Socijalni partneri nisu se sporazumjeli o ulasku u pregovore o tim pitanjima. Međutim, važno je u tom području poduzeti mjere na razini Unije, prilagodbom postojećeg pravnog okvira novoj vrsti rada, putem platformi i upotrebi automatiziranih sustava praćenja i donošenja odluka.
Pregovori o novom zakonu mogu započeti nakon što države članice prihvate svoja stajališta. Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na osobe koje u Uniji rade putem platformi i koje imaju ugovor o radu, ili za koje se na temelju ocjene činjenica smatra da imaju ugovor o radu, ili su u radnom odnosu u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorima ili praksom primjenjivima u svakoj državi članici, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda. To bi trebalo uključivati situacije u kojima radni status osobe koja radi putem platforme nije jasan, kako bi se omogućilo ispravno utvrđivanje tog statusa. Odredbe o algoritamskom upravljanju koje se odnose na obradu osobnih podataka trebale bi se primjenjivati i na stvarno samozaposlene osobe i na druge osobe koje rade putem platformi u Uniji, a koje nisu u radnom odnosu.
Rad putem platformi, posebno rad putem internetskih platformi, podrazumijeva niz već poznatih, ali i novih rizika za sigurnost i zdravlje na radu; i u fizičkoj i u psihosocijalnoj sferi. Osim toga, osobe koje rade putem platformi izložene su specifičnim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima.
Direktivom Vijeća 89/391/EEZ63 uvode se mjere za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu, uključujući obvezu poslodavaca da procijene rizike za zdravlje i sigurnost na radu. Budući da sustavi automatiziranog praćenja i donošenja odluka mogu znatno utjecati na sigurnost radnika te fizičko i mentalno zdravlje osoba koje rade putem platformi, digitalne radne platforme trebale bi izbjegavati te rizike, procijeniti rizike koji se ne mogu izbjeći, suzbijati rizike odmah u korijenu, ocijeniti jesu li zaštitne mjere sustava primjerene za uklanjanje tih rizika i poduzeti odgovarajuće preventivne, zaštitne i korektivne mjere. U tom kontekstu posebno je relevantna obveza poslodavca da rad prilagodi pojedincu, osobito u pogledu uređenja radnih mjesta, izbora opreme za rad te izbora metoda rada i proizvodnje, u prvom redu s ciljem ukidanja monotonog i automatskog rada te smanjenja njihovih posljedica na zdravlje. Prijedlogom Direktive od poslodavca zahtijeva se da se savjetuju s radnicima i predstavnicima radnika te da im omoguće da sudjeluju u raspravama o svim pitanjima koja se odnose na sigurnost i zdravlje na radnom mjestu. Konkretno, planiranje i uvođenje novih tehnologija trebalo bi postati predmetom savjetovanja s radnicima i predstavnicima radnika u pitanjima odabira opreme, radnih uvjeta i radne okoline te njihovih posljedica na sigurnost i zdravlje radnika.
Kako je i u Hrvatskoj u porastu rad putem digitalnih paltformi, protreba je za angažirano sudjelovanje u procesu donošenja Direktive o novim mjerama za poboljšanje uvjeta za radnike na digitalnim radnim platformama, njihova temeljna prava i slobode te zdravlje i sigurnost.
Vitomir Begović